IT-30.I.-LA STAMPA-EU I HAIDER

ITALIJA LA STAMPA 30. I. 2000. POnovno nađeni neprijatelj "Nakon nešto oklijevanja, Romano Prodi je na kraju odlučio utješiti europske demokrate. Zajamčio je da postoje instrumenti za nošenje s opasnošću da desničarski ekstremist Joerg Haider dođe na vlast u Austriji. Amsterdamski ugovor zapravo sadrži jednu 'slovačku klauzulu', koja predviđa suspenziju nekih prava neke zemlje članice, kada Europsko vijeće utvrdi 'teško i stalno kršenje načela slobode, demokracije i ljudskih prava, te temeljnih sloboda i pravne države'. No u međuvremenu se nastavlja Haiderov put prema vlasti, po neopozivom demokratskom ritmu lakoćom neke fatalno neizbježne prirodne pojave, nesjetljive na vanjske utjecaje kao i nezgoda s Waldeheimom prije četrnaest godina. Možda Europa ima djelotvorne instrumente za slučaj da se situacija izrodi u katastrofu, ako to Vijeće ministara uspije utvrditi, pošto ono nije nadnacionalna institucija. No nešto sasvim drugo nedostaje demokracijama Kontinenta, u trenutku kada se u Beču sprema pokazati prijetnja. Nedostaje mogućnost sprječavanja pojave štete, nedostaje sama svijest da su to pošasti s kojima se Europa, po svojoj prirodi, po svojoj naravi, po povijesti koju ima za sobom, može uvijek ponovno susresti; pošast neofašizma, kolonijalnih ratova, totalitarizma. Te je virusa izmislila Europa, i ona ih je raširila po svijetu. Na kraju dvadesetog stoljeća, u središte, ili na periferiju vraćaju se tri iskušenja, a Europljani ujedinjeni u Uniju imaju tek mlake reakcije, mlake instrumente za trenutak najveće katastrofe, i poglavito imaju mlaka, prilično mlaka sjećanja o sebi, vlastitim demonima, o načinu na koji su ih istjerali i pobijedili. Kao da su gospodarski uspjesi i jedinstvena valuta te napori za ulazak na globalno tržište, na koje su toliko ponosni, lobotomizirali njihove sposobnosti pamćenja, oplođivanja proživljene povijesti, sposobnost da prema sebi izgrade politiku. Postoji euro, ali iza eura širi se široka pustinja misli, domišljanja, strateške hrabrosti, vladajućeg stava nove Unije. Cijeli skup država članica sprema se proširiti na istok, prema nacijama koje nisu navikle na demokraciju i toleranciju, a još ne postoje mehanizmi samonadzora, preliminarnih ispitivanja kao u Americi, kako bi se utvrdila demokratska kompatibilnost čelnika određenih da upravljaju nekom domovinom jedne veće zajednice koja pretendira zvati se Unijom. Prodi ne može ništa zajamčiti, jer u krizi neće odlučivati njegovo izvršno tijelo nego Vijeće Europe: dakle države, a ne federacija kao takva. On sam zagonetno podsjeća na postojanje neodređenih instrumenta, no potom se ograničava 'upozoriti' Beč i objasniti kako će koaliciju demokršćana i liberala trebati ipak ocijeniti 'na temelju programa'. To nije baš neki odlučan način da se usred drame istakne, ne toliko vlastiti glas, koliko povijesna prošlost i civilizacija europskog kontineta. To je način kojega mnogi dijele, koji govore mnogo, ali mirno promatrju razvoj događaja. Narodnoj stranci koja pregovara s Haiderom nije se zaprijetilo isključenjem iz skupine u europskom parlamentu, ako se izuzme poziv kojega je u tom smislu uputio francuski zastupnik, bivši ministar kulture Douste-Blazy. Berlusconi ne prekida odnose s Bossijem, oponašeteljem Haidera i njegovih referenduma protiv useljenika, , niti se boji štetnih sporova koje bi mogla izazvati pobjeda krajnjih desnica. Sporova kojima su sukobi u Milanu i Đenovi uvod. Jedina koja je reagirala s ljutnjom, i koja je 'neodrživim' ocijenila pregovaranje s Haiderom, bila je demokršćanska predsjednica europskog parlamenta Nicole Fontaine", piše Barbara Spinelli.