IT-AT-stranke-integracije IT-30.I.-LA STAMPA-EU I HAIDER ITALIJALA STAMPA30. I. 2000.POnovno nađeni neprijatelj"Nakon nešto oklijevanja, Romano Prodi je na kraju odlučio utješiti europske demokrate. Zajamčio je da postoje instrumenti
za nošenje s opasnošću da desničarski ekstremist Joerg Haider dođe na vlast u Austriji. Amsterdamski ugovor zapravo sadrži jednu 'slovačku klauzulu', koja predviđa suspenziju nekih prava neke zemlje članice, kada Europsko vijeće utvrdi 'teško i stalno kršenje načela slobode, demokracije i ljudskih prava, te temeljnih sloboda i pravne države'. No u međuvremenu se nastavlja Haiderov put prema vlasti, po neopozivom demokratskom ritmu lakoćom neke fatalno neizbježne prirodne pojave, nesjetljive na vanjske utjecaje kao i nezgoda s Waldeheimom prije četrnaest godina.Možda Europa ima djelotvorne instrumente za slučaj da se situacija izrodi u katastrofu, ako to Vijeće ministara uspije utvrditi, pošto ono nije nadnacionalna institucija. No nešto sasvim drugo nedostaje demokracijama Kontinenta, u trenutku kada se u Beču sprema pokazati prijetnja. Nedostaje mogućnost sprječavanja pojave štete, nedostaje sama svijest da su to pošasti s kojima se
ITALIJA
LA STAMPA
30. I. 2000.
POnovno nađeni neprijatelj
"Nakon nešto oklijevanja, Romano Prodi je na kraju odlučio utješiti
europske demokrate. Zajamčio je da postoje instrumenti za nošenje s
opasnošću da desničarski ekstremist Joerg Haider dođe na vlast u
Austriji. Amsterdamski ugovor zapravo sadrži jednu 'slovačku
klauzulu', koja predviđa suspenziju nekih prava neke zemlje
članice, kada Europsko vijeće utvrdi 'teško i stalno kršenje načela
slobode, demokracije i ljudskih prava, te temeljnih sloboda i
pravne države'. No u međuvremenu se nastavlja Haiderov put prema
vlasti, po neopozivom demokratskom ritmu lakoćom neke fatalno
neizbježne prirodne pojave, nesjetljive na vanjske utjecaje kao i
nezgoda s Waldeheimom prije četrnaest godina.
Možda Europa ima djelotvorne instrumente za slučaj da se situacija
izrodi u katastrofu, ako to Vijeće ministara uspije utvrditi, pošto
ono nije nadnacionalna institucija. No nešto sasvim drugo
nedostaje demokracijama Kontinenta, u trenutku kada se u Beču
sprema pokazati prijetnja. Nedostaje mogućnost sprječavanja
pojave štete, nedostaje sama svijest da su to pošasti s kojima se
Europa, po svojoj prirodi, po svojoj naravi, po povijesti koju ima
za sobom, može uvijek ponovno susresti; pošast neofašizma,
kolonijalnih ratova, totalitarizma. Te je virusa izmislila Europa,
i ona ih je raširila po svijetu.
Na kraju dvadesetog stoljeća, u središte, ili na periferiju vraćaju
se tri iskušenja, a Europljani ujedinjeni u Uniju imaju tek mlake
reakcije, mlake instrumente za trenutak najveće katastrofe, i
poglavito imaju mlaka, prilično mlaka sjećanja o sebi, vlastitim
demonima, o načinu na koji su ih istjerali i pobijedili. Kao da su
gospodarski uspjesi i jedinstvena valuta te napori za ulazak na
globalno tržište, na koje su toliko ponosni, lobotomizirali
njihove sposobnosti pamćenja, oplođivanja proživljene povijesti,
sposobnost da prema sebi izgrade politiku. Postoji euro, ali iza
eura širi se široka pustinja misli, domišljanja, strateške
hrabrosti, vladajućeg stava nove Unije. Cijeli skup država članica
sprema se proširiti na istok, prema nacijama koje nisu navikle na
demokraciju i toleranciju, a još ne postoje mehanizmi samonadzora,
preliminarnih ispitivanja kao u Americi, kako bi se utvrdila
demokratska kompatibilnost čelnika određenih da upravljaju nekom
domovinom jedne veće zajednice koja pretendira zvati se Unijom.
Prodi ne može ništa zajamčiti, jer u krizi neće odlučivati njegovo
izvršno tijelo nego Vijeće Europe: dakle države, a ne federacija
kao takva. On sam zagonetno podsjeća na postojanje neodređenih
instrumenta, no potom se ograničava 'upozoriti' Beč i objasniti
kako će koaliciju demokršćana i liberala trebati ipak ocijeniti 'na
temelju programa'. To nije baš neki odlučan način da se usred drame
istakne, ne toliko vlastiti glas, koliko povijesna prošlost i
civilizacija europskog kontineta. To je način kojega mnogi dijele,
koji govore mnogo, ali mirno promatrju razvoj događaja. Narodnoj
stranci koja pregovara s Haiderom nije se zaprijetilo isključenjem
iz skupine u europskom parlamentu, ako se izuzme poziv kojega je u
tom smislu uputio francuski zastupnik, bivši ministar kulture
Douste-Blazy. Berlusconi ne prekida odnose s Bossijem,
oponašeteljem Haidera i njegovih referenduma protiv useljenika, ,
niti se boji štetnih sporova koje bi mogla izazvati pobjeda
krajnjih desnica. Sporova kojima su sukobi u Milanu i Đenovi uvod.
Jedina koja je reagirala s ljutnjom, i koja je 'neodrživim'
ocijenila pregovaranje s Haiderom, bila je demokršćanska
predsjednica europskog parlamenta Nicole Fontaine", piše Barbara
Spinelli.