BE-LE SOIR 29.1.DESNICA U AUSTRIJI

BELGIJA LE SOIR 29. I. 2000. U austrijskom se zrcalu odražava Europa "Pinochet-Haider, ista bitka: belgijska diplomacija ponovno ne ide na polumjere tražeći od petnaestorice da utvrde zajedničko stajalište, pače da se sastanu samo kako bi upozorili Austriju na vladu u kojoj sudjeluju populisti. No, od Unije ne treba očekivati ništa spektakularno, osim ako program te vlade ne bude sadržavao protueuropske ili izričito rasističke odredbe. Unija se nikada nije htjela miješati u nutarnje stvari svojih članica. Pravo upletanja, onako kako se ono shvaća u europskom diplomatskom svijetu, započinje na našim zajedničkim vanjskim granicama, a u ovom času, čak i iza ruske granice... 'Zabrinutost' koju je u četvrtak izrazio Romano Prodi govoreći o Haideru, na najvišem je - ili najnižem - stupnju političke reaktivne sposobnosti koju si je Povjerenstvo do sada dopustilo u takvim pitanjima. Kada je riječ o razmatranju isključenja Austrije iz Unije, ono je preuranjeno. Prema sporazumima, Austrija bi morala 'teško i stalno' kršiti temeljna načela Unije: demokraciju, temeljne slobode i poštovanje ljudskih prava. Unatoč svemu, bolje je spriječiti. Europa se s razlogom brine zbog mogućeg dolaska Haidera na vlast. Nitko ne može zaboraviti našu zajedničku nebrigu, pa i nebrigu Austrijanaca 30-ih kada je Hitler stalno provjeravao našu granicu strpljivosti. Znamo dokle ju je dotjerao. Ipak možemo postaviti pitanje koja bi europska strategija najbolje mogla spriječiti dolazak različitih haidera u predvorje vlasti u bilo kojoj našoj vladi. Premda Austrija nije iznimka, s tradicionalnom političkom igrom koja je blokirana niz godina i s neokajanom nacističkom prošlosti, krajnja se desnica tu hrani istim sastojcima kao i drugdje: neprihvaćanje drugog i strah od nepoznatog. U svakoj zemlji Unije, to se neprihvaćanje ne tiče samo stranih zemalja, već i europske zajednice koja dolazi na mjesto uobičajenih standardnih okvira, ali ih zapravo ne zamjenjuje. Europa može i mora pozorno pratiti Austriju, iako to, na kraći rok, može još više povećati nepovjerenje Austrijanaca prema Europi. No ona također mora nastojati da osmisli izgradnju Europe i da radi na solidarnosti između naroda. No europski čelnici ne idu uvijek u tom pravcu. Hoće li oni koji danas telefoniraju predsjedniku Klestilu da ne dopusti 'to', biti dovoljno dosljedni kako bi sutra omogućili Europi da bude djelotvornija i sadržajnija, kako bi svoje 'državne interese' ograničili na razumnije razmjere, kako bi stvarno branili ljudska prava u svijetu, kako bi bolje nadzirali globalizaciju i borili se protiv nezaposlenosti? Ukratko, kako se ne bi opravdavalo kukavičko i zastarjelo zatvaranje u sebe koje uvijek privlači dobar dio Europljana i koje Haider, kao njegova krajnost, samo karikira", piše Andre Riche.