NJ 25.I.-FAZ-BOSNA

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 25. I. 2000. Ispit Bosna "Ne nedostaje glasova koji pobuđuju dojam da se barem u Bosnu vratio mir. Tako se u Njemačkoj upozorava da se tu zadržava još svega oko 50 tisuća bosanskih izbjeglica od kojih jedva nešto više od pet tisuća može ostati zauvijek. Te su brojke dojmljive utoliko što je u Saveznoj Republici Njemačkoj utočište našlo sve u svemu sedam puta toliko bosanskih ratnih izbjeglica. Ured dužnosnika za povratak u saveznoj vladi svakako je postao izlišnim. Ukida se. Čini se da je između Rajne i Odre opet sve u redu - no u Bosni nije tako. Po prosudbama UN-ova ureda za izbjeglice, od potpisivanja Daytonskoga sporazuma prije više od četiri godine, u svoj se zavičaj vratilo jedva pola milijuna od nekada 2,2 milijuna izbjeglica. A ako su se i vratili kućama, uglavnom su smješteni kod rođaka, unajmili tuđi stan u tuđem gradu ili bespravno zaposjeli prazne kuće. Jer unatoč svim prijetnjama i obećanjima, (muslimanski) Bošnjaci, Hrvati, a ponajprije Srbi, još uvijek zamalo nijednoga zemljaka ne puštaju u njegovo staro boravište ako tamo danas ne pripada etničkoj većini. Od svršetka rata izbrojano je jedva nešto više od sto tisuća takozvanih manjinskih povratnika. Od toga je svega 14 tisuća ostalo u republici bosanskih Srba, iako je tamošnji premijer Dodik, obasipan blagonaklonošću Zapada, obećao da će samo u tijeku prošle godine prihvatiti sedamdeset tisuća Bošnjaka i Hrvata. Takva blokada krši Daytonski sporazum među čije najvažnije točke pripada povratak svih izbjeglica. Stoga ne treba čuditi što se sve češće govori o propasti tadašnjeg sporazuma. Na posljetku Daytonski sporazum potpisan 1995. nije trebao samo zaustaviti krvavi rat: njime nije predviđeno ni više ni manje doli jamstvo jedinstva Bosne i Hercegovine i očuvanje njezina multietničkog značaja. Sada se na mnogim mjestima čuje da su etnički 'čistači' ipak pobijedili. Zapravo su nastali usporedni porezni, mirovinski, socijalni, obrazovni i telekomunikacijski sustavi, dok se ustanove cjelokupne države doimaju paraliziranima. Već se spominje Daytonski sporazum II., čak se zahtijeva prekid međunarodnog angažmana. U Bosni je ipak bilo i napredaka. Među njih pripadaju u cijeloj zemlji uporabljiva stabilna konvertibilna marka i jedinstvene automobilske oznake. No to ne pruža prevelike nade. Za nedostatak uspjeha može se tek djelomično okriviti Daytonski sporazum, iako je u mnogočemu manjkav, kao što se vidi po samo ugovorno utvrđenom jedinstvu dvaju entiteta, bošnjačko-hrvatske federacije i republike bosanskih Srba. Ipak nije nedostajalo akcija međunarodne zajednice: oko trideset tisuća vojnika SFOR-a još je razmješteno u Bosni. Tu su i međunarodni policajci, vojska diplomata, upravitelja i savjetnika, a osim njih i pripadnici ništa manje od četiri stotine nevladinih udruga. Više od pet milijarda dolara pomoći za obnovu stiglo je u zemlju. Ta svota čini oko trideset posto bruto domaćeg proizvoda, što pokazuje da se gospodarstvo još nije pokrenulo. Čekaju se ulaganja, korupcija cvate, privatizacija se onemogućuje, u Federaciji je navodno četrdeset, a u srpskoj republici šezdeset posto stanovnika bez posla. Ponajprije je zbog toga do sada izostala tako često prizivana 'samonosiva stabilnost' Bosne, jer međunarodnoj zajednici nedostaje dosljedno provođena strategija, a katkad i politička volja. Tu se osobito osvećuje što su se zadržale stare strukture vlasti. One još određuju ton, kao što su radile već i tijekom rata. Da bi osigurali svoje gospodarske povlastice i svoj politički utjecaj, fućkaju na pravnu državu i zbog vlastite moći još raspiruju etničku mržnju. Mir onemogućavaju tri nacionalističke stranke koje su u mnogo pogleda preuzele društvenu ulogu bivše komunističke partije. Svakako postoje naznake da bi vladavina nacionalističkih režima mogla svršiti. Tako je vodstvo bosanskih Srba u krizi i stoga što iz Beograda više nema potpore. A među bosanskim Hrvatima oni kojima nije stalo do cjelovite bosanske države, poslije promjene vlasti u Hrvatskoj neće više moći računati na matičnu zemlju. U tom stanju međunarodni upravitelj, austrijski diplomat Petritsch pokušava iskoristiti svoj 'robustni mandat': jednim je udarcem nedavno smijenio 22 visoka bosanska dužnosnika zbog opstrukcije daytonskoga procesa. Druge korake treba naprotiv još pričekati. SFOR još ne štiti manjinske povratnike, još su glavni ratni zločinci na slobodi. Utoliko bi bilo gore kad bi međunarodna zajednica stala na pol puta. Oni koji nestrpljivo žele ukinuti međunarodni angažman u Bosni, dovode u pitanje sve do sada učinjeno. Oni koji razočarani traže Daytonski sporazum II., trebali bi najprije ozbiljno pokušati ostvariti Daytonski sporazum I. Ako u Bosni ne bude napretka, Stabilizacijskom sporazumu za Balkan uspjeh neće biti suđen" - zaključuje Oliver Hoischen u uvodniku lista.