FR-L'EXPRESS 20.1.PREDSJEDNIČKI IZBORI HR

FRANCUSKA L'EXPRESS 20. I. 2000. Započelo poslijetuđmanovo razdoblje "U Zagrebu, Ana se smiješi: 'Napokon dišemo.' Na pragu tisućljeća, Hrvatska zauvijek okreće stranicu autoritarne nacionalističke vladavine pokojnog Franje Tuđmana. Njegova stranka, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) koja je gušila politički život nakon stjecanja neovisnosti, na parlamentarnim izborima 3. siječnja pretrpjela je poraz bez presedana. Pobjedu je na izborima odnijela oporbena koalicija. Vođina smrt 10. prosinca bila je tek vjesnik poraza. Od tada, na svjetlo dana izbijaju velike podjele. Ekstremist Vladimir Šeks, vođa slavonske struje - 'radikala koji nisu za reforme', kako kaže jedan diplomat - neumorno se bori protiv Ivića Pašalića, bivšeg Tuđmanova savjetnika za unutarnja pitanja koji je povezan s ekstremistima iz 'hercegovačkog' lobija. Tako je kandidat HDZ-a na predsjedničkim izborima 24. I. Mate Granić - ministar vanjskih poslova zadnjih šest godina i predstavnik umjerene struje - deset dana prije izbora dao ostavku na sve dužnosti u stranci. Taj zakašnjeli potez nije mogao spriječiti njegov pad u ispitivanjima javnog mišljenja. U prosincu, bio je kandidat s najviše izgleda, s više od trećine glasova birača prema istraživanjima. Danas ga prestižu liberal Dražen Budiša, 51- godišnji kandidat saveza HSLS-a (Hrvatska socijalnoliberalna stranka) i SDP-a (Socijaldemokratska partija) koja je pobijedila na izborima za parlament; i zadnji predsjednik bivše Jugoslavije Stipe Mesić, star 65 godina, član Hrvatske narodne stranke (HNS) koji je sredinom siječnja zabilježio neočekivani porast popularnosti u javnosti. Je li to sindrom 'velikog oca', o kojemu govori liberalni zastupnik? Stipe Mesić koji je prije šest godina napustio HDZ, sviđa se mladim naraštajima. Rado se šali, a njegova jednostavnost odudara od Tuđmanove uznositosti. Nasuprot njemu, 'Hegel iz Drniša' - mjesta na jugozapadu zemlje - ozbiljni Budiša igra na drugu kartu. On se također očituje za smanjenje pretjeranih predsjedničkih ovlasti koje je imao Tuđman. No, 'on neće prihvatiti da bude tek reprezentativan predsjednik, ističe gospodarstvenik Ante Gavranović. Naprotiv, s Mesićem, Hrvatska bi se mogla okrenuti parlamentarnoj demokraciji.' Velike se promjene događaju u zemlji koja je do jučer bila zatočenica sveopće paranoje kojom je ravnao 'otac neovisnosti', a danas je odlučila uzeti svoju sudbinu u ruke. 'Neće biti potrebna dva kruga, sigurna sam', tvrdi Ana. Nije jedina koja to kaže. Završni dvoboj, predviđen za 8. veljače, trebao bi odlučiti između Budiše i Mesića i tako napokon ukloniti HDZ koji je ciljao na predsjedničku dužnost. 'Mi smo postnacionalistička zemlja', kaže Ivo Škrabalo iz HSLS-a, jedan od četiriju zagrebačkih gradonačelnika koji su bili demokratski izabrani 1995., ali ih nije potvrdio državni poglavar koji nije htio priznati pravorijek izbora. 'Tuđman nije mrtav samo fizički, već i ideološki', dodaje. Njegova nacionalistička i protueuropska baština zacijelo će preživjeti u nekim primitivnim krugovima. No HDZ bi se mogao raspasti, pa se plašimo da nećemo imati prave oporbe u parlamentu.' Jedno vrijeme, neki nisu ni najmanje vjerovali u savez HSLS-SDP koji je zaključen u kolovozu 1998. Sve je, na prvi pogled, suprotstavljalo liberala Budišu - koji je četiri godine bio u zatvoru zbog 'subverzivnog' djelovanja za 'hrvatskog proljeća' 1971. - i socijaldemokrata Ivicu Račana koji je u to doba ušao u glavni odbor komunističke stranke. No za sada nije bilo teškoća između dvaju vođa koji se slažu oko zajedničkoga programa koji bi Hrvatsku trebao izvesti iz međunarodne izolacije: povratak izbjeglica, suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom (ICTY) iz Den Haaga, transparentnost u pomoći bosanskim Hrvatima. I sam Mate Granić znade da ne može drugačije postupati, premda svoju odvažnost prikriva velikim načelima. Dopredsjednik HSLS-a, njegov vlastiti brat, Goran Granić, radi s Račanom na sastavljanju vlade, pregovarajući s četirima malenim strankama koje su se pridružile savezu i koje postavljaju sve veći broj zahtjeva. Sastav momčadi trebao bi se znati koncem veljače. Kada je riječ o parlamentu, prva će se sjednica održati početkom veljače. Na dnevnom redu, kaže Tonino Picula, zadužen za međunarodne veze u SDP-u, 'trebalo bi se naći glasovanje o smanjenju plaća zastupnika u parlamentu, visokih dužnosnika i članova izvršnog tijela od četrdeset posto'. Je li to demagogija? U Tuđmanovo vrijeme, zastupničke su plaće dostizale iznos u vrijednosti od petnaest tisuća franaka, dok je prosječna plaća bila oko dvije i pol tisuće franaka, u zemlji u kojoj su cijene slične kao u Njemačkoj. Svjesna teškoga gospodarskog stanja naslijeđenog od Tuđmanove dekade, oporba nije htjela obećavati čuda. (...) Da bi slika bila potpuna, danas bi bez posla moglo ostati 250 do 300 tisuća ljudi. Neprovedbi restrukturiranja u javnim poduzećima pridružuje se opća zaduženost. Polovica poduzeća upisanih u trgovinski registar ne isplaćuje više ni plaće niti plaća dobavljačima. O drugoj važnoj poruci koja je poslana puku, reviziji privatizacija - simbolu jakog utjecaja mafijaša iz HDZ-a i njegovih 'tajkuna' na gospodarstvo - zastupnici će se očitovati početkom veljače. Neki među njima nisu ni platili ono što su dobili, i to po sniženoj cijeni. Oni su uzeli imutak, uništili poduzeća i otpustili velik broj ljudi: 'osamsto tisuća ostalo je bez posla ili je poslano u prijevremenu mirovinu', kaže Marina Kokanović. Jedan od tih magnata, štićenik Ivića Pašalića, Hercegovac Miroslav Kutle koji je vlasnik više od stotinjak tvrtka, doveo je u teško stanje dnevnik Slobodnu Dalmaciju, koji se inače smatra jako rentabilnim, i Tisak koji kontrolira 75 posto prodaje novina, s dnevnim prihodom od gotovo pet milijuna franaka. Da bi se izbjegli lančani stečajevi, država je nastupila kao jamac. U ožujku 1999., trebalo je priteći u pomoć desetini banaka koje su bile na rubu propasti. Cijena: 30 posto BDP-a. Vanjski je dug trostruko porastao od 1993., pa sada iznosi 9,5 milijarda dolara, što je više od 45 posto BDP-a. Zagreb se može pohvaliti da ima najnižu inflaciju na ovom području, no građani imaju druge brige u glavi. Još treba doznati koliki se iznosi prebacuju bosanskim Hrvatima, što izmiče svakom nadzoru. Stipe Mesić tvrdi da je 'Hrvatska u doba rata za njih izdvajala tri milijuna njemačkih maraka na dan, a sada izdvaja i više.' Ako ekipa na vlasti uspije presjeći izvore tajnog financiranja, poboljšat će se stanje u proračunu i moguća stabilnost Bosne. Ponosna što je otjerala zloduhe prošlosti, Hrvatska danas bez imalo sućuti gleda prema Beogradu gdje je 15. siječnja u pucnjavi u hotelu Intercontinental ubijen Srbin Arkan, kojega je ICTY optužio za 'etničko čišćenje'. 'Tamo je Balkan, a ovdje je Europa, odlučno kaže studentica iz Zagreba. Vidjet ćemo jeste li spremni da nam pomognete'", piše Sylvaine Pasquier.