US 19.I.WT:HOLOKAUST-NOVI NJ. NARAŠTAJ

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 19. I. 2000. Prošlost i sadašnjost Berlina "Posveta prostora u središtu Berlina (...), predviđena za podizanje spomenika holokaustu, nudi priliku za razborito razmišljanje. Taj je događaj najavljen za 27. siječnja, a spomenik je bio vruća politička tema iz čitavoga niza razloga - u rasponu od arhitektonskih preko zemljopisnih do političkih. Kontroverzna će biti i posveta samog prostora u blizini Brandenburških vrata, najpoznatije berlinske znamenitosti, i netom obnovljenog Reichstaga. U tom se dijelu Berlina nalazio i Zid. Na inovativnoj ceremoniji posvete spomenika bit će nazočni svakojaki uglednici: njemački kancelar Gerhard Schroeder, njemački predsjednik Johannes Rau, Elie Wiesel, preživjeli stradalnik holokausta i pisac, američki veleposlanik John Kornblum i ostali. Posebnu pak pozornost privlači izostanak berlinskoga gradonačelnika Eberharda Diepgena koji je zaključio da ni u kom slučaju ne može naći slobodan termin u svom pretrpanom dnevnom rasporedu. Pritom valja napomenuti da se Diepgen godinama protivio projektu spomenika. Iako promatrač može zaključiti da je bešćutan, Diepgenov stav predstavlja na poopćenoj razini promjenu načina razmišljanja koja se nazire u njemačkom socijaldemokratskom vodstvu, poniklom iz baby-boom generacije. Ta se promjena možda morala dogoditi prije ili kasnije budući da se generacije mijenjaju, a Drugi svjetski rat odlazi sve dublje u prošlost. Odražava se na nizu pitanja kao i na odnosima između Njemačke i ostalih država. Naime, Njemačka danas ne nastupa nužno kao golemi europski gorila, ali zasigurno pokazuje veću dozu samouvjerenosti. Dok se ostale europske zemlje tek počinju baviti pitanjima krivnje i sudioništva u Drugom svjetskom ratu, proživljavajući nove valove raznih oblika nacionalizma, Nijemci su uložili velike napore - naročito u posljednjih četvrt stoljeća - kako bi se suočili s prošlošću svoje zemlje i do određene razine nadoknadili štetu svojim žrtvama. Primjerice, Njemačka je platila reparaciju Izraelu s kojim danas ima dobre odnose. Nastojala je također pronaći metode da isplati nadoknadu Europljanima koje su nacisti prisilili na robovski rad. Većinu teškoga rada u procesu okajavanja zločina obavile su prethodne generacije njemačkih političara. Unatoč sadašnjim nevoljama, Kohl se snažno zalagao za izgradnju spomenika holokaustu u Berlinu. U političkim i vojnim arenama poslijeratna Njemačka ulagala je velike napore u prevladavanje prošlosti, nastupajući kao dobar partner u Europi i saveznik u okviru NATO-a. Desetljećima je igrala ulogu druge violine u odnosu na vodeću ulogu Francuske u Europskoj uniji, ustupajući istodobno teritorij za baze većine američkih vojnika, stacioniranih u Europi za vrijeme hladnoga rata. Duga sjena Drugoga svjetskog rata prigušivala je svaku pomisao o njemačkoj neovisnosti ili samouvjerenosti. Uspon naraštaja gradonačelnika Diepgena u krug političkih uglednika potaknuo je promjenu takvih stajališta - naime, ta je generacija za dva koljena udaljena od onih koji su za vrijeme Drugoga svjetskog rata bili punoljetni. Osim toga, Njemačka je preuzela nove odgovorne zadaće, šaljući svoje vojnike u sastav NATO-ovih postrojba na Balkanu nakon velikih dvojba na domaćoj političkoj pozornici. Ostali Europljani možda će pronaći negativnu točku u činjenici da je Schroederova vlada predložila nove pregovore o njemačkom doprinosu Europskoj uniji koji je po njezinu mišljenju nerazmjeran. Sasvim je razumljivo što vodstvo iz redova baby-boom generacije ne želi preuzeti odgovornost za zločine svojih očeva i djedova. Nešto je manje razumljiva njegova sklonost moralnoj samodopadnosti i nedostatak povijesne senzibilnosti i perspektive. U ožujku prošle godine Diepgen je posjetio Washington i jedno od mojih živih sjećanja na doručak s novinarima odnosi se na prilično snažnu razdraženost berlinskoga gradonačelnika na svaki spomen teme spomenika holokaustu. (...) Diepgen je očito smatrao da bi Berlin mogao razmotriti podizanje nekakvog spomenika, ali da mu predloženi projekt uopće nije potreban. I Diepgen se nije bojao to otvoreno reći. To je novost (...)", konstatira Helle Bering u svom komentaru.