FR MONDE DIPL. SIJEČANJ: O GLOBALIZACIJI

FRANCUSKA LE MONDE DIPLOMATIQUE siječanj 2000. Zora "Kako se zove trenutak kada se dan rađa, kao danas, i kada je sve uprljano i opustošeno, ali se zrak ipak udiše, a sve je izgubljeno, grad gori, nedužni se ubijaju, krivci umiru u djeliću dana koji se rađa? - To ima vrlo lijepo ime. To se zove zora. Jean Giraudoux, 'Elektra' (1937.) U Seattleu se pojavila svjetlost, dok je stoljeće bilo na izmaku. Predugo lišeni glasa i odabira, građani su tu odvažno rekli: 'Dosta!'. Nećemo više prihvaćati globalizaciju kao sudbinu. Ne želimo više da tržište odlučuje umjesto zastupnika. Ne želimo više gledati kako se svijet pretvara u robu. Velika se pobjeda nad Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) lako može pripisati nečemu što se čini kao začetak međunarodnog građanskog društva koje okuplja desetke nevladinih udruga (ONG), zajednica udruga, sindikata i mreža iz različitih zemalja. Fenomen globalizacije - i neskrupuloznost političkih čelnika - u zadnjih je deset godina potaknuo oprezno uvođenje neke vrste svjetskog izvršnog tijela, stvarne svjetske vlade čija su četiri glavna čimbenika Međunarodni monetarni fond (MMF), Svjetska banka, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvitak (OECD) i Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Ta neformalna vlast koja je ravnodušna na demokratsku raspravu i nepodčinjena općem glasovanju, zapravo upravlja Zemljom i neograničeno odlučuje o sudbini njezinih stanovnika. A da nijedna druga vlast ne ispravlja, ne dopunjuje i ne odbacuje njezine odluke. Jer, tradicionalna je vlast - parlamenti, stranke, glasila - suviše lokalna, tj. vrlo ortačka. Da bi se stvorila protuteža tom svjetskom izvršnom tijelu, svatko je nejasno osjećao potrebu za stvaranjem svjetske oporbe toj vlasti. Preuzimajući baklju međunarodnoga nezadovoljstva, prosvjednici iz Seattlea počeli su je stvarati. Oni su na neki način postavili temeljni kamen novog prostora za svjetsko zastupništvo u kojemu će svjetsko građansko društvo zauzimati središnje mjesto. Da, Seattle je prekretnica. Tu se postavlja zahtjev za pravdom i jednakošću koji poput dubinskoga vala putuje kroz dugu ljudsku povijest. Pošto su dobili politička, a zatim i socijalna prava, građani pred pustošenjem globalizacije zahtijevaju novi naraštaj prava, ovaj put kolektivnih: pravo na mir, pravo na očuvani okoliš, pravo na grad, pravo na obavješćivanje, pravo na djetinjstvo, pravo na razvoj naroda... Sada je nezamislivo da to građansko društvo u nastajanju ne bude bolje povezano na sljedećim velikim međunarodnim pregovorima na kojima će se govoriti o okolišu, o zdravlju, o financijskoj nadmoći, o humanitarnom pitanju, o kulturnoj raznolikosti, o genetskim manipulacijama itd. (...) Također treba razmisliti o novoj podjeli rada i prihoda u pluralnom gospodarstvu u kojemu će tržište zauzimati samo jedno od mjesta, s cjelovitim sektorom i sve više slobodna vremena. (...) U tom smislu, siromašne zemlje juga treba vratiti na njihovo mjesto, ukidajući politike strukturne prilagodbe; poništavajući velik dio njihova javnog duga; povećavajući pomoć za razvoj i dopuštajući da se ovaj ne događa prema sjevernjačkom obrascu koji je ekološki neprihvatljiv; promicati gospodarstva koja se oslanjaju na vlastite snage; braniti pravednu razmjenu; masovno ulagati u škole, stanove i zdravstvo; dovesti pitku vodu do 1,5 milijarda ljudi koji je nemaju; uvesti, osobito na sjeveru, odredbe o socijalnoj zaštiti i o zaštiti okoliša za proizvode koji se uvoze, koje će jamčiti pristojne radne uvjete za radnike na jugu, kao i zaštitu prirodnog okoliša. Ovom programu treba dodati druge žurne zadaće: Međunarodni kazneni sud, emancipaciju žene na svjetskoj razini, načelo zaštite od svih genetskih manipulacija itd. To su utopije koje su postale konkretne političke zadaće u stoljeću koje započinje. Kako se zove trenutak u kojemu postaje moguć drukčiji svijet? On ima vrlo lijepo ime. Zove se zora", piše Ignacio Ramonet.