IT-17.I.CORRIERE-ARKAN-MILOŠEVIĆ-PUTIN

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 17. I. 2000. Putinova era i Miloševićev zalaz "Svaki život koji se ugasi trebao bi nas rastuživati, no uistinu je teško plakati radi nasilne smrti Željka Ražnatovića zvanog Arkan. Za ratova u Hrvatskoj i Bosni, a prema mnogim svjedocima i na Kosovu, srpske paravojne milicije 'zapovjednika' počinile su dugi niz pokolja, mučile, silovale, krvlju nevinih iscrtale su granice etničkog čišćenja koje je htio Beograd. U pravu je britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook kada izražava jedino žaljenje što više ne može odvući Arkana pred Haaški sud. Premda bi nam se sviđalo da možemo ustanoviti jednaku čvrstoću i prema optuženima Karadžiću i Mladiću, 'koje se ne može naći' u Bosni koju potpuno nadziru postrojbe NATO-a. (...) No jedan se politički znak može s pravom iščitati: ubojstvo Arkana u predvorju velikog beogradskog hotela, pojačava znakove novina koje unatrag nekog vremena dolaze iz Srbije, i možda objašnjava zašto je predstavnik UN-a Carl Bildt, oprezan i obaviješten čovjek, prošlih dana predvidio Miloševićev pad prije ljeta. Mnogo je elemenata koje treba uračunavati (...) Je li riječ o uobičajenim iluzijama, uobičajenim nadanjima predodređenim da nestanu s vremenom? Nitko to ne može isključiti, ali ako se Bildt istrčava, a Arkan gine, to je stoga što se u tragičnoj balkanskoj igri nešto promijenilo. Promijenila se Hrvatska, nestankom Tuđmana i izbornim uspjehom lijevog centra. Zagrebački moćnik je bio zakleti neprijatelj Miloševića. No bio je i njegov dragocjeni antipod, opravdanje njegova autoritarizma, zrcalo jedne okrutne bezobzirnosti koja se ne može pripisati samo Srbiji. Bez Tuđmana, i s Hrvatskom koja ide prema Europi, Slobodan Milošević je usamljeniji nego jučer. Postoje i nezadovoljnici u Crnoj Gori, koja želi neovisnost. Za Beograd bi se radilo o jednom teškom udarcu, a čini se da je samo Zapad (uz poneko oklijevanje s druge strane Atlantika) kadar zakočiti ambicije predsjednika Đukanovića. Ne bi li se zapadnjačke vlade više potrudile ako bi se Srbija vratila u veliku igru jednom smjenom vlasti? Još, a možda poglavito, postoji i mreža špekulantskih i mafijaških interesa koja je do sada podupirala Miloševićevu vlast, ali koja se sada boji da sebe osuđuje na samoubojstvo. Ucjena uništenim mostovima koji blokiraju Dunav nije djelovala. Lavina pomoći (i poslova) stoji na granici zbog toga što je izostalo udaljavanje inkriminiranoga predsjednika. Gospođa Albright je obećala preispitati sankcije bude li se brzo pristupilo glasovanju. Što je, možda, dovoljno da beogradski poslovni lobi potakne na promjenu zastave. A ekstremist Arkan, koji je u posljednje vrijeme došao u sukob s Miloševićem, bio je dio tog lobija. Može se dodati Rusija u predizbornoj kampanji, Putinova Rusija koja u Čečeniji svoje interese potvrđuje topovskim pucnjevima. Na Miloševića se ne gleda dobro u Kremlju otkako je, u punom ratu, , postavio svakovrsne zapreke posredovanju Moskve. Putinova protu- NATO-ovska polemika tiče se vođenja poslijeratnog razdoblja na Kosovu i budućeg uređivanja Balkana, a ne obrane jedne neobranjive vlasti u Beogradu. Kremlj računa da će novo srpsko čelništvo opet biti nacionalističko, i dakle prijemčivo na uravnotežujuću nazočnost velike slavenske i pravoslavne sestre. Kad Milošević padne, sve u svemu, i Rusija bi mogla proširiti svoj manevarski prostor. (...) Kao i uvijek, balkanska politika poklanja nam samo krv i naznake. Ova prva ovoga puta nije bila nevina. Ove druge se isplati pratiti, više nego ikada, iz našeg neudobnog naslonjača u prvom redu", piše Franco Venturini.