ŠP-EL PAIS-10.1.-NEDOVRŠENI RATOVI

ŠPANJOLSKA EL PAIS 10. I. 2000. Nedovršeni ratovi "Nakon smrti Franje Tuđmana i pobjede oporbe na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, Slobodan Milošević ostaje ne samo nezastrašen nego i vrlo aktivan u Beogradu. On je preživio nakon nedovršenoga rata. Pa zar nisu svi ratovi u koje su se poslije 1989. upleli Zapad pa čak i Rusija, kako je pokazala u Čečeniji - nedovršeni? Ili čak nedovršivi jer predstavljaju proturječne interese i polaze s postmoderne osnove: malen rizik za zapadnoga napadača; malo žrtava i ograničena sredstva za ograničene ciljeve. Od Zaljevskoga rata pa preko nekih operacija u Africi i na kraju dugoga balkanskog sukoba koji ostaje otvoren, nismo znali dovršiti započete muke. Nezavršavanje rata - što ne znači nužno da mora biti završen vojnim sredstvima jer je konačni cilj uvijek politički, kako nas je lijepo naučio Clausewitz - dovodi do novih problema jer diktatori koji ostaju na vlasti i dalje igraju na kartu nacionalizma: Sadam Husein u Bagdadu ili Milošević u Beogradu, dok je na Kosovu jedno etničko čišćenje zamijenilo drugo, a 'mir' koji se stvara nije onaj u ime kojega je započet rat. U svakom slučaju, iz primjera Hrvatske mogu se izvući pouke. Mogućnost pobjede na predsjedničkim izborima 24. siječnja može poslužiti kao poticaj jedinstvu oporbe i koraku naprijed u prijelazu na demokraciju, što nije zajamčeno, kako smo vidjeli 1998. u Beogradu. Naime, u mogućnosti da Milošević ostane na vlasti, a rat se već dogodio, svoju je ulogu odigrala i nesposobnost oporbe - koja nije dobila dovoljnu vanjsku potporu - da u Srbiji ostane ujedinjena i nadvlada osobnu želju za preuzimanjem glavne uloge i razlike. Onime što se dogodilo poslije njegove smrti Tuđman je pokazao da je bio jedan od onih diktatora koji su, poput Franca, Ceaucescua i, predvidljivo, Miloševića, središte gravitacije sustava o koje se oslanjaju i u kojima je, kad oni nestanu, promjena moguća. Milošević to dobro zna i zato pokušava ponovno preuzeti inicijativu, kako bi se čvrsto zadržao na vlasti, on i svi njegovi, zbog čega se stalno vraća strategiji napetosti koja mu daje tako dobre rezultate pa se čini da je iskoristio dolazak Vladimira Putina na mjesto ruskoga predsjednika i autonomiju od političke vlasti koju su proteklih mjeseci stekli ruski vojnici. Ruski ministar obrane Igor Sergejev posjetio je Beograd za Božić i otputovao na Kosovo gdje ruske snage ne uspijevaju pronaći svoju ulogu. U tom je kontekstu iz Beograda pokrenuta sablast povratka srpskih snaga na Kosovo. Ne silom, nego u okviru ispunjavanja sporazuma kojim je prekinut rat 9. srpnja i kasnije rezolucije Vijeća sigurnosti, koje je, zapravo, predvidjelo da se neke lakonaoružane srpske postrojbe mogu vratiti na Kosovo za nekoliko mjeseci. NATO je odbio te 'pretenzije'. Milošević stalno ponavlja svoj zahtjev za povratom Kosova, dok mu u korist idu vijesti da u bivšoj srpskoj pokrajini koja je sad pod UN- ovom upravom, nema 'logora smrti'. Srpskih je zločina bilo, dovoljno da se a posteriori opravda intervencija NATO-a. Pronađeno je više od 2.000 leševa, ali ne i 10.000 ili više koliko je tvrdio Bruxelles. To da je rat nedovršen i da Milošević i dalje, očito, ima vlast u Beogradu u svojim rukama, odražava, s druge strane, činjenica da u proračunu jugoslavenske federacije za 2000. gotovo tri četvrtine odlaze za oružane snage, a u srpskom, četvrtina za policiju. Balkanu će se morati posvetiti mnogo pozornosti - i prevencije. U svijetu je pokrenuta nova vrsta intervencionizma, ali on ne zna, ne može ili ne želi dovršiti svoje akcije", piše Andres Ortega.