ŠP-EL PAIS-10.1.-PROFIL: IVICA RAČAN

ŠPANJOLSKA EL PAIS 10. I. 2000. Profil: Ivica Račan "Pobjeda hrvatske oporbe na parlamentarnim izborima uz budućega premijera Ivicu Račana, jamči promjenu stila, forme vlasti i simbola moći u Hrvatskoj. Za razliku od megalomanije i ljubavi prema lažnom blještavilu pokojnoga autokrata Franje Tuđmana, bivši komunist, koji se preobratio u socijaldemokrata, Račan je opipljiva inkarnacija sivoga čovjeka koji je cijeloga života plivao kao riba kroz političku birokraciju. Ivan Šiber, profesor političke sociologije iz Zagreba, definira Račana kao sposobnog političara, koji instinktivno zna prepoznati što može a što ne može napraviti, koji se zna priključiti pobjedonosnoj opciji, pragmatičnoga i opreznog: "Nije osoba koja udara glavom o zid, nego koja se zna provući kroz rupe u tom zidu." Račan ima 55 godina, pravnik, onizak, prosjede brade i beznačajna izgleda. Činjenica što je pravnik tek je biografski podatak koji pokazuje da je prošao kroz zagrebačko Sveučilište. Račan se bavio jedino politikom, a to je počeo u redovima komunističke partije. Njegov je put bio uzoran: od studentskih dana do vrha vlasti, u međuvremenu je obavljao dužnost direktora kadrovske škole u Kumrovcu, Titovu rodnom selu. Na čelu SKH Račan je doživio trenutak slave na 14. kongresu koji je održan u listopadu 1989. u Beogradu i koji je najavio kraj bivše Jugoslavije. Slike iz tog vremena pokazuju srpskoga čelnika Slobodana Miloševića koji se ruga peticijama hrvatskih i slovenskih komunista. U jednom se trenutku vidi kako Račan pogledom komunicira sa slovenskim čelnikom i gestom govori 'više se nema što učiniti'. U nastavku izaslanici dviju republika napuštaju plenum praćeni zvižducima ostalih okupljenih. Bio je to kraj. Razmišljajući o tom vremenu, Račan kaže: 'Na mjesto predsjednika CK SKH došao sam gotovo slučajno, jer su me postavili kao protukandidata osobi koja je predstavljala najdogmatičniju struju stranke i koja je, naizgled, imala više izgleda na izborima. Ja sam bio ukrasni kandidat da bi se izbori činili demokratskima. Ali sam pobijedio zahvaljujući tajnom glasovanju. Danas je jasno da se, da nisam ja izabran, naša stranka ne bi tako energično suprotstavila Miloševiću niti bismo tako demonstrativno otišli iz Beograda i s 14. kongresa jugoslavenskih komunista na kojemu je, zapravo, Jugoslavija prestala postojati. Bila su to teška vremena.' Unatoč sivoj pojavi čovjeka bez posebnih obilježja, Račan ne može izbjeći zgode i nezgode osobe balkanske biografije. Budući predsjednik hrvatske vlade rođen je 24. veljače 1944. u nacističkoj Njemačkoj, u Ebeschbachu, u blizini Leipziga, u logoru u koji su njegovi roditelji internirani poslije deportacije. (...) U strašnoj prometnoj nesreći 1978. gotovo je izgubio život dok je još bio član predsjedništva komunističke partije. To ga je iskustvo zauvijek obilježilo. (...) Tijekom protekle izborne kampanje izjavio je da je, prigodom posjeta Amsterdamu, kušao marihuanu. Njegovu iskrenost neki tumače kao pokušaj slanja jasne političke poruke mladeži, kao svojevrstan 'nisam primitivac poput onih iz Tuđmanove stranke'. Unatoč tom iskustvu, Račan je jasno rekao: 'Nisam za legalizaciju marihuane. Neodgovorno je govoriti o toj temi i ne dotaknuti problem kriminala i, općenito, opasnost od droge.' (...) Račan živi u stanu od 120 četvornih metara u radničkoj četvrti, poznatoj pod imenom Crveni Zagreb, i siguran je da neće ponoviti Tuđmanove pogrješke kad dođe na vlast: 'Sigurno se neću voziti u BMW-u ili mercedesu kad postanem predsjednik vlade.'"