IT-10.I.-REPUBBLICA-PAPA

ITALIJA LA REPUBBLICA 10. I. 2000. Starost i poslanje Papa je star. Papa je umoran. Nije to trebalo reći na grub način na koji je to rekao biskup Lehmann. (...) Papa je ljudsko biće koje se razbolijeva i koje stari. U toj činjenici nalazi se definicija jedinstvene uloge. U katoličkoj vjeri Papa predstavlja Boga i čovjek je. Čovjek koji može biti ranjen i gotovo ubijen. Čovjek kojega može napasti zlo. Čovjek koji slabi i koji se savija s godinama i bolešću. No nastavlja biti Papom, koji je, kaže Katolička crkva, Kristov namjesnik na zemlji, što je zadaća za koju nema ostavke. Ostanimo na strani čovjeka, slijedimo ga. To je lak zadatak, gotovo nagonski za one koji ga promatraju, jer je Wojtyla, više od svojih prethodnika, intenzivno čovjek. Njegovo tijelo, njegovo lice, njegov fizički izraz, ton njegova glasa, koji se tako duboko promijenio, pričaju o ispunjenom i ljudskom životu, kojega svatko može lako razlikovati, i nagonski to čini, od svetoga i vjerskog lika Pape. (...) Taj je čovjek Papa. Zanemaruje granice fizičkog života jer, u njegovoj Crkvi, vjera kaže da put počinje mnogo prije (upravo se proslavilo drugo tisućljeće) i nastavlja mnogo dalje. Pa ipak bih se usudio reći slijedeću rečenicu: nije Papa taj koji žrtvuje čovjeka podvrgavajući ga golemoj težini misije. Nije, jer je svojstveno za vjeru da o životu misli kao o daru kojega Bog daje i uzima po svojoj volji. Čovjek je taj koji je odlučio ne napustiti svoju viziju, svoje nastojanje, samo zato što bi bio krhak, star, umoran, bolestan. I od tuda, iz čovjeka, dolazi strašna snaga, izazov nepokolebljive volje, koji rimskom prvosvećeniku daju daha da nastavi. Biskup Lehmann misli na čelnika crkve, ne na čovjeka Wojtylu i njegovu strastvenu upornost. No istina je u tom čvoru, Wojtyla čovjek, Ivan Pavao II Papa. Biskup Lehamann govori povijesnim realizmom. Govori o povijesnoj dužnosti nabijenoj stoljećima i odgovornostima. No 'nitko ne može odlučiti za Papu', podsjeća Vittorio Messori. Možda je smisao ovaj: Papa mora kazati čovjeku je li tako dug, tako izvanredan i tako težak put završio", piše Furio Colombo.