SLO 8.I.-DELO-MALOGRANIČNI SPORAZUM

SLOVENIJA DELO 8. I. 2000. Hoće li političari ograditi Sloveniju? "Zaplet oko međudržavnog sporazuma o malograničnoj suradnji opet je jedan od onih nerazumnih poteza slovenskih političara koji šteti našim odnosima s Hrvatskom, a osobito nama, Sloveniji i Slovencima. Većina najuglednijih pravnika tvrdi da sporazum ne prejudicira granicu na moru. Komu da vjerujemo ako ne njima? Političarima? Baš navodno prejudiciranje granice argument je nekih političara što taj sporazum odbijaju, jer da je štetan za Sloveniju. Kad ga čitaš, zaključuješ da nam čak donosi niz opipljivih koristi za koje neke, kojima odgovara ribolov u mutnom, nije briga. I kad smo već kod ribolova: da je sporazum prihvaćen, naši bi ribari imali prilično veći komad mora i bogatiji ulov. Ali koga uopće zanimaju ribari! Razumljivo da bi svaki Slovenac bio protiv sporazuma kad bi prejudicirao našu morsku granicu s Hrvatskom i postavio je usred Piranskoga zaljeva. Prihvatiti nešto takvo bila bi besprimjerna glupost, ne prva, nego tek jedna u nizu mnogih koje su već napravljene poslije osamostaljenja. Slovenija je svojih pet minuta za Savudriju izgubila već prije osam-devet godina, kad su Hrvati bili spremni na dogovore i na vezanu trgovinu po prihvatljivoj cijeni: nama Savudrija, njima oružje. A tada su baš isti političari koji su sada najglasniji protivnici sporazuma, bili gluhi za takav dogovor. Naduto su očekivali da Slovenija uredi onaj dio granice na temelju povijesnih prava i u svojem su neznanju zaboravili čak ona tri slovenska zaselka na Dragonji, koju je navodno nekoć, ne tako davno, poznati slovenski političar u svojemu neznanju držao Mirnom i tamo narisao granicu. Po toj 'povijesnoj' logici, dijelom slovenske države morale bi biti i Koruška i Goriška, pa nisu! Političari zaboravljaju da je većini međunarodnih zapleta i sporova kumovalo baš to - povijesna prava, te da je u Europi golem broj takvih neuralgičnih točaka kao što je Savudrija, ali u udruženoj Europi gube značenje, jer granice jednostavno više nisu tako oštre i više se ni ne osjećaju. Bit sadašnjega zapleta oko neprihvaćanja malograničnog sporazuma vidim u tomu, što protvnici sporazuma i najglasniji jastrebovi, koji granicu cijelo vrijeme vide na rijeci Mirni ili barem iza savudrijskog svjetionika, do sada još nisu rekli kako zamišljaju taktiku i strategiju da postignu svoje. Hoće li to postići vojnim posredstvom, blokadom, uz pomoć vilinskih bića? Sve je to besmisleno. Zakašnjela prigoda kad su Hrvati bili spremni dati Savudriju za oružje i još poneku malenkost, zauvijek je zakašnjela. Što im drugo Slovenija sada može ponuditi? Na posljetku, svaka je zemlja na prodaju, pitanje je tek cijena. I Amerika je kupila Aljasku od Rusa! Bi li Slovenci na referendumu poduprli prijedlog da kupimo Savudriju za sto milijarda američkih dolara? Dvojim. I kada bi, odakle bismo uzeli novac? Bi li takva cijena bila ekonomski opravdana? Ključni interes Slovenije kao obalne i pomorske države jest i mora biti suveren prolaz na otvoreno more. Sve drugo je u usporedbi s tim manje važno. No i on će biti zajamčen ulaskom u Europsku uniju, zato bismo morali nastojati da što prije postanemo njezinom članicom, istodobno s Hrvatima. Poslije toga pitanja granica neće više biti relevantna. S druge pak strane, Europa će razumjeti naš zahtjev suverenog pristupa otvorenom moru, ali ne i zahtjev na temelju povijesnih činjenica, jer baš su takvi zahtjevi u prošlosti u Europi izazivali trenja i ratove. Isto tako bi Slovenija morala nastojati i svim snagama pomagati Hrvatskoj da ju Europa prihvati, za što susjedna država poslije izbora ima bitno veće mogućnosti. Na taj bi se način uspjeli otarasiti 'južne schengenske granice' i preseliti je dalje na jug, a svakako barem s naše južne granice na južnu granicu Hrvatske. Kad bismo je uspjeli preseliti onamo, time bismo jako puno dobili, čak u materijalnom a ne samo u moralnom i političkom pogledu. Na taj bismo se način otarasili skupog osiguranja južne granice i našim ljudima omogućili slobodan protok prema jugu. Dalmacija s otocima jedan je od svjetskih bisera na koji smo vezani i kojega ni Grčka, Španjolska i Karibi nikada neće izgurati iz misli i planova većine slovenskih turista. Ako schengenska granica bude u Istri, bit ćemo i svjedoci prizora kakvi su se događali u dva pokušaja slovenske politike prošloga ljeta, kad je u Sečovlju počela ostvarivati smjernice schengenskih sporazuma pa su ljudi više sati na usijanom asfaltu čekali na prijelaz granice. Možete li zamisliti kolonu automobila od Sečovlja do Lucije ili čak do Portoroža, i to samo zato što će 'Europa' prestati na Dragonji i slovenski će organi raditi ono što će od njih tražiti Bruxelles? Malogranični sporazum s Hrvatima izvanredno je važan i zato što, kad pristupimo schengenskom sporazumu bez malograničnog sporazuma, granica prema Hrvatskoj slovit će kao zatvorena, vanjska granica Europske unije. Tada će biti pogođeni svi oni Slovenci koji će putovati u Hrvatsku, jer će se na obje strane poštovati schengenski kriteriji, ili drugim riječima, za prijelaz granice čekat ćemo sate i sate, jednako kao Filipinci, Afrikanci itd. No ako se sporazum prihvati, i on će biti uključen u schengenski, što znači da za prijelaze Hrvata i Slovenaca neće vrijediti tako stroga mjerila i da će protok ljudi i robe biti brži. Oni koji odbijaju prihvaćanje malograničnog sporazuma nemaju pravih predodžaba o međunarodnim odnosima. Svojim postupkom ometaju i ograničavaju gospodarsku suradnju od koje mi Slovenci imamo velike koristi, što tvrde župani većine pograničnih općina. Da ilustriram primjerom: župan Brežica prije nekoliko mi je godina pričao kako su veliki problem predstavljali tržišni viškovi mlijeka u općini kad je bila uspostavljena granica s Hrvatskom. Uskoro se stvar sredila, Hrvati su opet počeli dolaziti u Sloveniju i pokupovali su sve viškove mlijeka koje su zatim čudnim putovima odvozili u Hrvatsku... Isto tako, koristi imaju Hrvati koji su u Sloveniji našli posao. Na posljetku bismo morali početi shvaćati da smo htjeli ili ne htjeli vezani jedni na druge i da što prije moramo početi živjeti u suživotu kao sve normalne europske države. Morat ćemo spoznati da je većina sporova iz zadnjih devet godina bila umjetno stvorena, ponajprije za potrebe lokalne politike koja u svojoj nesposobnosti rješavanja problema i postavljanja strategijskih ciljeva skuplja bodove po iskušanom receptu prijašnjeg režima - stvaranjem fantomskih unutarnjih ili vanjskih neprijatelja, pri čemu joj je Hrvatska najviše pri ruci i donosi veće učinke nego primjerice Crna Gora. Na posljetku ne smijemo zanemariti činjenicu da mi Slovenci u Hrvatskoj imamo oko 35 tisuća vikendica i ako svaka vikendica predstavlja troje Slovenaca s pravom glasa, jasno je da to nije broj kojega bi i glupi političar zanemario. Baš ti ljudi sada čekaju da se konačno riješi status njihove imovine u susjednoj državi i da prijelaz granice opet postane takav kakav je nekoć bio. Zato je krajnji čas da naši političari bace karte na stol i kažu kako zamišljaju život sa susjedima, kako zamišljaju ostvarenje svojih tvrdih stajališta i što će napraviti da gospodarska suradnja s južnim susjedima jače zaživi. To što Zagrepčani subotama hodočaste u ljubljanski Emporium vjerojatno nije to što gospodarstvenici obiju država podrazumijevaju pod pojmom povećanog protoka ljudi, robe i usluga, a političari pod pojmom dobre susjedske suradnje. Ili ipak?" - pita se Božo Dimnik.