RDW 8. I. KOMENTAR

NJEMAČKI RADIO - RDW 8. I. 2000. Na svim prošlim izborima nakon proglašenja neovisnosti Hrvatske oporba je do sada imala samo ulogu statista. U najboljem slučaju ona je u Tuđmanovoj državi uspjela svratiti na sebe pozornost, više od toga nije postigla protiv oca nacije i njegove stranke HDZ. Ali što se prošlog ponedjeljka, 3. siječnja, dogodilo na hrvatskim biralištima, podsjeća na revoluciju uz pomoć glasačkih listića, smatra nas suradnik Volker Wagener, koji je pratio parlamanetarne izbore u Hrvatskoj. Takoreći preko noći mlada hrvatska država, koja je već godinama izolirana u međunarodnoj zajednici, ponovno je postala ozbiljan kandidat za prijam u europske i transatlantske institucije. Kao da su hrvatski birači otvorili vrata kroz koja se ponovno može uspostaviti veza s Europom, a koja je za vrijeme Tuđmana bila žrtvovana za njegovu nacionalnu državnu politiku. Spektakularna pobjeda oporbe svakako je rezultat dramatičnog poraza Tuđmanove stranke HDZ. Bez Tuđmana ta stranka nema više onu privlačnu snagu kao za njegova života. Dok je u prošlosti gotovo 100 posto od više stotina tisuća Hrvata u inozemstvu glasovalo za HDZ, sada ih je bilo svega 64 posto. Mnogi bivši birači HDZ-a ovog su puta ostali kod kuće i nisu glasovali. Potpuno drukčije su se ponašali birači opozicije: 78 posto pristaša dviju velikih pobjedničkih stranaka, socijaldemokratske i socijalno-liberalne, izišlo je na birališta. I tako od početka ovog tjedna imamo posla s izmijenjenom Hrvatskom. Zemlja se brzo i neproblematično oprostila od utemeljitelja države i realistično se okrenula prema novoj, drukčijoj politici. Doduše za sada se još ne može znati što će nova Vlada doista uspjeti pokrenuti. Ali pragmatizam hrvatskih birača kratko nakon Tuđmanove smrti vrijedan je pozornosti. Bez ikakve međufaze, zemlja je zaustavila svoje nazadovanje na unutarnjem i vanjskopolitičkom planu i okrenula smjer prema naprijed. Ne samo da začuđuje, nego pomalo izaziva i nepovjerenje činjenica da je HDZ, posebice desno nacionalističko krilo, promjenu vlasti do sada prihvatio opušteno i mirno. Predstojeći predsjednički izbori možda su razlog toj mirnoći. Dosadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić adut je u ruci HDZ-a pomoću kojeg bi ta stranka i dalje mogla sudjelovati u vlasti. Granić, individualist unutar HDZ-a, važi kao predsjednički kandidat s najviše izgleda za taj položaj. Taj liberalni političar, usmjeren prema Europi, uživa visoki ugled i u inozemstvu. On kao predsjednik u suradnji s novom vladom ljevice i centra ne bi bio loša alternativa u razdoblju nakon Tuđmana, ako ne bi postojala bojazan da bi on mogao postati instrumentom nacionalista unutar HDZ-a. Baš zato što Granić nema lobi u svojoj stranci, radikalno krilo HDZ-a moglo bi mu zajamčiti takvu potporu, ako bi on kao izabrani predsjednik u protupotezu obećao ustupke stranačkoj desnici. Ta opasnost postoji jer HDZ može samo s Granićem i dalje zadržati političku odgovornost. Ali bez HDZ-a, u kojem već godinama dominira desno krilo, predsjednik Granić mogao bi se uskoro pretvoriti u bezutjecajnog državnog poglavara, to više što se nakon Tuđmanove smrti namjerava promijeniti predsjednički sustav tako da parlament i Vlada dobiju veće ovlasti. No bez obzira na sve to, novi politički put Hrvatske ne može se više zaokrenuti prema natrag. Svi u Hrvatskoj, sve do najdubljih oporbenih krugova, priznaju Tuđmanove zasluge u osnivanju države. Ali sada, nakon višegodišnje stagnacije, izolacije i nazadovanja svi se isto tako jasno slažu da je nužna promjena političkoga smjera. (RDW)