US 7.I.CSM JELJCIN ZA CRKV.HEGEMONIJU

SJEDINJENE DRŽAVE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 7. I. 2000. Pravoslavni prvaci bore se za utjecaj dok ruska moć kopni "Palestina prostire crveni sag za bivšega ruskog čelnika Borisa Jeljcina koji je navodno doputovao u tu zemlju radi proslave pravoslavnoga Božića. No, crkveni čelnici u njegovoj zemlji nadaju se također da će im Jeljcin pomoći da vrate nekadašnji image i moć. Pokušavajući se uzdići nad suparništva koja obilježavaju Crkvu, (...) 14 od ukupno 15 čelnika nacionalnih pravoslavnih crkava okupilo se u srijedu u Jeruzalemu na najvećem sinodu u Palestini - i prvom u proteklih 60 godina. Ipak, ni rijetko očitovanje jedinstva u sjedištu grčkoga pravoslavnog patrijarhata, sponzora sinoda (...) ni milenijske proslave nisu uspjeli prikriti činjenicu da je raspoloženje na crkvenoj proslavi obilježeno sve izraženijom borbom za prevlast u procesu određivanja budućega vodstva Crkve. Crkveni moćnici nadaju se da će gubitak ruske političke moći nakon pada Sovjetskoga Saveza moći nadoknaditi u sferi vjerske hegemonije. Rusku crkvu najviše brine prijetnja odcjepljenja nekoliko zemalja, nekadašnjih dijelova Sovjetskog Saveza, koje bi u tom slučaju osnovale vlastite neovisne nacionalne crkve i time umanjile utjecaj i središnju ulogu Moskve. Te su suprotstavljene težnje utjelovljene u međusobnom natjecanju ruskog patrijarha Alekseja II. i carigradskog patrijarha Bartolomeja I. sa sjedištem u Turskoj, poznatog i po tituli ekumenskog patrijarha. Napetosti između te dvije crkve pojačane su nakon što je Bartolomej I. odlučio priznati autonomiju Estonske crkve kada je ova proglasila neovisnost u odnosu na Moskvu. Aleksej II. strahuje sada da bi Bartolomej I. mogao priznati i neovisnu Pravoslavnu ukrajinsku crkvu, koja se također nastoji odcijepiti od Ruske pravoslavne crkve i imenovati vlastitog patrijarha. U međuvremenu pokušaji Bartolomeja I. da konsolidira vlast Crkve potaknula je optužbe da on zapravo pokazuje neopapističke sklonosti, približavajući se katoličanstvu koje je Pravoslavna crkva odbacila prije gotovo tisuću godina. Neki izvori u kleru tvrde da Bartolomej I., imenovan 'prvim među jednakima', želi djelotvornije organizirati Pravoslavnu crkvu pod jedinim ekumenskim vođom kako bi ova mogla nastupiti kao ujedinjeniji zbor crkava i natjecati se sa zamalo svemoći Vatikana u katoličkom svijetu. (...) Raznovrsne pravoslavne nacionalne crkve, koje se tradicionalno prostiru na potezu od Izraela do Grčke, Turske, Rusije i velikog dijela istočne Europe, doživjele su neku vrstu renesanse. Nakon ukidanja komunizma koji je službeno suzbijao religiju, crkve danas imaju veću slobodu. No, obnovljena sloboda ispovijedanja vjere bila je popraćena obnovom starih suparništava koja su postala zamalo nevidljiva u razdoblju u kojem su vlade očekivale odanost partijskim manifestima a ne propovjedaonicama. Crkveni dužnosnici u Jeruzalemu priznali su da postoje opipljive razlike među pojedinim crkvama, ali su napomenuli da je posrijedi tek proces utvrđivanja što bi bilo najbolje za budućnost pravoslavlja. 'Postoji određena neravnoteža te je vrlo lako govoriti o nasilju, o natjecanju, ali problem je u tome da valja vidjeti što je pravedno i ispravno za crkve', izjavio je za Associated Press otac Aleksander, glasnogovornik Ruske pravoslavne crkve. 'Posrijedi je interni sukob ruskog patrijarha i ekumenskog patrijarha oko višeg položaja u Crkvi, koji je u vrijeme komunizma bio potisnut ispod površine', kazao je lokalni dužnosnik za odnose s javnosti, koji je inzistirao na anonimnosti. 'Posrijedi je borba za moć. Oni žele moći pokazati Vatikanu tko je zaista moćniji. Riječ je o jako velikom međunarodnom natjecanju pod krinkom vjere', ističe on" na kraju izvješća Ilene R. Prusher iz Jeruzalema.