DŽAKARTA, 7. siječnja (Hina/AFP/Reuters) - Više od 100.000 ljudi, koji su petak na ulicama Džakarte pozivali na "sveti rat" protiv kršćana, ponovno su u prvi plan istaknuli ulogu islama u Indoneziji, najmnogoljudnijoj muslimanskoj
zemlji na svijetu.
DŽAKARTA, 7. siječnja (Hina/AFP/Reuters) - Više od 100.000 ljudi,
koji su petak na ulicama Džakarte pozivali na "sveti rat" protiv
kršćana, ponovno su u prvi plan istaknuli ulogu islama u
Indoneziji, najmnogoljudnijoj muslimanskoj zemlji na svijetu.#L#
Više od četiri sata demonstranti su, noseći transparente s
natpisima "Tolerancija je apsurd" i "Masakrirajte kršćane",
izvikivali "Bog je najveći", "Sveti rat" i "Zapalite crkve".
Demonstranti, koji su se kasnije mirno razišli, okupili su se na
poziv fundamentalističkih skupina kako bi prosvjedovali protiv
"masakra" nad muslimanima, kojih je, prema još nepotvrđenim
glasinama, više od 2000 ubijeno u nasilju kršćana na Molučkom
otočju.
Više govornika koji su se izmjenjivali za govornicom u petak
osuđivali su "kristijanizaciju" Indonezije i tražili "islamsku
revoluciju" i proglašenje islamske republike.
Iako ti pozivi nisu novi, oni su prvi put izrečeni pred tolikim
auditorijem - organizatori tvrde da se okupilo između 500.000 i
milijun ljudi, dok policija govori o "više od 100.000 sudionika".
Isto tako ti su zahtjevi prvi put izrečeni s pozornice na kojoj su
rame uz rame stajali vodeći političari u zemlji, među njima i
predsjednik Savjetodavne narodne skupštine Amien Rais i dužnosnici
stranaka koje sudjeluju u vladi i parlamentu.
Više od 85 posto od 210 milijuna Indonežana su muslimani. Islam u
Indoneziji nije službena religija, a ustav priznaje ravnopravnost
kršćanima (katolicima i protestantima), hindusima i budistima.
Unatoč mjestu koje islam ima u indonezijskom društvu, stranke koje
se pozivaju na islam, poglavito fundamentalisti, doživjele su, na
njihovo iznenađenje, težak poraz na parlamentarnim izborima u
lipnju prošle godine.
Veliki pobjednik na prvim post-suhartovskim izborima bila je
Demokratska stranka Indonezije (PDI - laički nacionalisti), kojoj
je na čelu Magawati Sukarnoputri, kći prvog indonezijskog
predsjednika Sukarna.
Na poticaj Amiena Raisa, muslimanske stranke su se uspjele
ujediniti, sklopivši savez s Golkarom, strankom koja služi kao
poveznica između starog režima i vojske. Na taj način uspjeli su
ovladati parlamentom i izabrati za predsjednika Abdurahmana
Wahida, muslimanskog vjerskog dužnosnika, kojem su u najvećoj
mjeri nametnuli sastav nove vlade.
Tek nakon pobune nezadovoljnih pristaša PDI-a, što je zemlju moglo
odvesti u anarhiju, zastupnici su bili prinuđeni za
potpredsjednicu izabrati Magawati Sukarnoputri, čiju su ostavku u
petak zatražili demonstranti.
Indonezija je u posljednje dvije godine preplavljena nasiljem.
Dvogodišnja politička i gospodarska kriza pogodovala je izbijanju
sukoba zasnovanih na vjerskim, etničkim i separatističkim
razlozima, za koje se strahuje da bi mogli dovesti do
dezintegracije Indonezije, četvrte zemlje u svijetu po broju
stanovnika.
Prošle godine, nakon što su stanovnici Istočnog Timora izglasali
neovisnost, paravojne skupine poduprte vojskom, koje se protive
neovisnosti bivše portugalske kolonije, izazvali su sukobe u
kojima su tekli potoci krvi.
Nekoliko područja golemog indonezijskog arhipelaga poprište je
žestokih sukoba. U Acehu, jednoj od 26 pokrajina, narastao je
pokret koji traži neovisnost nakon što je vojska tamo godinama
kršila elementarna ljudska prava i osjećaja da je središnja vlada
izvačila golemu korist iz prirodnih resursa te pokrajine, većinski
naseljene muslimanima.
Riau, istočna pokrajina na Sumatri, još je jedno područje bogato
prirodnim resursima, poglavito naftom, gdje jača pokret za
neovisnošću. Tamo dosad nije bilo sukoba, ali stalno raste broj
prosvjeda protiv Džakarte.
U Irian Jayi, zapadnom dijelu Nove Gvineje, koji je Indonezija
zauzela 1960-tih godina, također postoje bogati prirodni resursi i
brojno protuindonezijsko stanovništvo. U tom području ima
sporadičnih sukoba između separatista i vojske te između lokalnog
stanovništva i doseljenika iz drugih područja.
U glavnom gradu Južnih Sulawesa Makassaru održano je nekoliko
separatističkih prosvjeda nakon izbora Wahida za predsjednika u
listopadu prošle godine.
Između 1500 i 2000 ljudi ubijeno je u posljednje vrijeme na Molučkim
otocima, na krajnjem istoku indonezijskog arhipelaga. To otočje
nastanjuje mješano stanovništvo, a analitičari tvrde da je
gospodarska kriza zapalila iskru etničkih i vjerskih sukoba.
Zapadni Timor je područje gdje utočište nalaze proindonezijske
milicije, koje prijete da će se vratiti u Istočni Timor i započeti
novi val nasilja unatoč nazočosti mirovnih snaga UN-a.
Zapadni Kalimantan, dio golemog otoka Borneo, bio je prošle godine
poprištem najkrvavijih sukoba koje je zemlja vidjela u posljednje
vrijeme.
I na kraju prijestolnica Džakarta bila je mjesto opetovanih i često
nasilnih prosvjeda prošle godine, iako je u tjednima nakon Wahidova
izbora za predsjednika vladao mir. Kao i u drugim velikim urbanim
centrima, visoke cijene i nezaposlenost dovode do nemira.
Relativno bogata kineska manjina u sjevernom dijelu Džakarte često
je bila meta napada 1998. godine, međutim, u posljednje vrijeme
nema izviješća o većem nasilju.
(Hina) sv dh