AT-HR-POVRATNICI-Izbjeglice/prognanici AU 4.I.-DIE PRESSE-SRBI U KNINU AUSTRIJADIE PRESSE4. I. 2000.Srbi Hrvatske žele se opet integrirati u svoju domovinu"Dragan ima 35 godina, ali se doima starijim. Kosa mu je sijeda, zubi oštećeni.
Njegovo lice odražava napetost. Dragan je Srbin i živi u Kninu, hrvatskom malom gradu u dalmatinskim brdima, glavnom gradu hrvatske krajine, nekada nastanjenom većinom Srbima. Za Knin se ratovalo od 1991. do 1995. Grad je proteklih godina više puta promijenio svoj izgled. Najprije je u ratu razoren, danas je većina zgrada osposobljena, dućani su puni robe, obnovljena je glavna pošta, izgrađena nova škola, u dvorištima se igraju djeca. Mladi ljudi u hrvatskim odorama i opasnih pogleda, koji su još prije tri godine dominirali uličnim prizorima, nestali su. 'Kod nas je postalo mirnije', kaže Dragan i pijucka svoju kavu sa šlagom. On je jedan od rijetkih koji su u gradu preživjeli i srpsku okupaciju 1991. kao i akciju Oluja, hrvatsko oslobađanje krajine 1995. Sa svojom hrvatskom ženom i troje djece izdržao je i progon Hrvata 1991. kao i Srba 1995. No u Kninu se više ne osjeća kod kuće. Danas su većina stanovnika izbjeglice iz Bosne, Hrvati prognani iz Banje Luke ili Prijedora. Tek unatrag dvije godine ponovno izranjaju
AUSTRIJA
DIE PRESSE
4. I. 2000.
Srbi Hrvatske žele se opet integrirati u svoju domovinu
"Dragan ima 35 godina, ali se doima starijim. Kosa mu je sijeda,
zubi oštećeni. Njegovo lice odražava napetost. Dragan je Srbin i
živi u Kninu, hrvatskom malom gradu u dalmatinskim brdima, glavnom
gradu hrvatske krajine, nekada nastanjenom većinom Srbima. Za Knin
se ratovalo od 1991. do 1995. Grad je proteklih godina više puta
promijenio svoj izgled. Najprije je u ratu razoren, danas je većina
zgrada osposobljena, dućani su puni robe, obnovljena je glavna
pošta, izgrađena nova škola, u dvorištima se igraju djeca. Mladi
ljudi u hrvatskim odorama i opasnih pogleda, koji su još prije tri
godine dominirali uličnim prizorima, nestali su. 'Kod nas je
postalo mirnije', kaže Dragan i pijucka svoju kavu sa šlagom. On je
jedan od rijetkih koji su u gradu preživjeli i srpsku okupaciju
1991. kao i akciju Oluja, hrvatsko oslobađanje krajine 1995. Sa
svojom hrvatskom ženom i troje djece izdržao je i progon Hrvata
1991. kao i Srba 1995. No u Kninu se više ne osjeća kod kuće. Danas su
većina stanovnika izbjeglice iz Bosne, Hrvati prognani iz Banje
Luke ili Prijedora. Tek unatrag dvije godine ponovno izranjaju
poznata lica, kninski Srbi koji su se vratili iz Jugoslavije ili
republike srpske. Vratilo se 14 do 15 tisuća, točan broj nitko ne
zna, čak ni OESS ili UN-ova organizacija za izbjeglice UNHCR.
Sigurno je tek da u Hrvatskoj opet živi 108.629 od oko 300 tisuća
Srba prognanih 1995. Daljnji desetci tisuća imaju novu hrvatsku
putovnicu. Na tornju stare hrvatske kraljevske utvrde u Kninu
vijori se divovska hrvatska zastava. Grad je posljednjih tjedana
bio oblijepljen izbornim plakatima hrvatske vladajuće stranke HDZ-
a, stranka je svoju središnju izbornu priredbu demonstrativno
preselila u Knin. Knin je, tako glasi poruka, hrvatski, iako se Srbi
vraćaju. Na jučerašnjim su izborima pravo glasa imali svi građani,
i hrvatski Srbi, ako imaju hrvatske dokumente. U Saveznoj republici
Jugoslaviji i bosanskoj republici srpskoj postavljena su
birališta, u Bosni je izbore nadzirao OESS, i izbore hercegovačkih
Hrvata koji su s dvojnim državljanstvom imali pravo glasa i Srba iz
Hrvatske. Snežana F. i njezino troje djece pripadaju među tri
tisuće srpskih izbjeglica koji su se u srpnju vratili u krajinu s
Kosova. Zubarska tehničarka još ne može u svoj stan, jer su u njemu
Hrvati iz Bosne. Našla je smještaj kod jedne prijateljske obitelji.
Hrvati su joj obećali da će se iseliti čim im se vrati njihova kuća u
Banjoj Luci. Snežana se zbog novih zakona u Bosni o povratu stanova
prvotnim vlasnicima, nada da na to neće predugo čekati. Dosta joj je
bijega i izbjeglištva. 'Na Kosovu', priča 38-godišnjakinja, 'bilo
je jako loše, živjeli smo u Prištini u hotelu. Kad su se
jugoslavenske jedinice povlačile, otišli smo s njima i smješteni
smo u Nišu u neku školu.' Na posljetku se vratila i sada živi od
humanitarne pomoći. Poput mnogih hrvatskih Srba, i ona se nada da će
se odnosi poslije svršetka Tuđmanove ere normalizirati, da će se i
za hrvatske Srbe postupno ostvariti europski standardi, što su u
izbornoj borbi u Hrvatskoj tražile sve tri srpske stranke. Svi oni,
djelomično ofenzivno, zahtijevaju prava za srpsku manjinu.
Istodobno se distanciraju od ratnih zločina i naglašavaju da nisu
svi srpski stanovnici Hrvatske krivi. Seljanka Marija Maloča u selu
Kijevu kod Knina pomiješanim osjećajima promatra povratak Srba. U
kolovozu 1991. Srbi su tu prvi put primijenili svoju zloglasnu
taktiku etničkih čišćenja: 'Gađali su nas topništvom, zatim su
došli vojnici. Bježali smo u šume i preko Drniša probili se do
obale', priča 65-godišnja žena. Kijevo je bilo sravnjeno sa
zemljom. 'Srpska propaganda tada je tvrdila da je u Kijevu živjelo
tri tisuće kosovskih Albanaca', prisjeća se Marija. Četiri je
godine živjela u izbjegličkom taboru u Zagrebu, poslije hrvatskog
oslobađanja 1995. se vratila i našla se pred ruševinama svoje kuće.
'Počeli smo od početka', kaže njezin muž Ante, koji je 23 godine
radio u Njemačkoj. Prije rata tu je bilo posla za Srbe, ali ne i za
Hrvate, priča, mnogi su Hrvati zbog toga otišli u tuđinu. 'Sada nas
moraju moliti za posao', smijulji se Marija. 'Želimo slobodu i
sigurnost', kaže i nedvojbeno pokazuje simpatije prema vladajućoj
stranci HDZ-u. Dragan je naprotiv glasovao za socijaldemokrate.
'Samo nova vlada može zemlji dati nadu', kaže. 'I ako bude više
posla, i Srbima povratnicima bit će lakše'" - izvješćuje Erich
Rathfelder.