SLO 31.XII.-DELO-REKAPITULACIJA '99.

SLOVENIJA DELO 31. XII. 1999. Pravila za novo desetljeće "Devedesete. Za Sloveniju godine osamostaljenja i prijelaza u novi društveni sustav. Godine velikih nadanja koja su se pokazala preoptimističkima, i racionalnih očekivanja koja su se pokazala premalo smjelima. Godine raslojavanja, povećanja društvene nejednakosti, ali i godine povećanja kakvoće života, obiteljskih prihoda i bruto domaćeg proizvoda. Godine pada broja novorođenih državljana, ali i godine kad obitelj postaje najveća vrijednost. Godine kad smo dobili slovensku vojsku, ali počeli gubiti slovenske vojnike. Budući da je obveznika sa svakim naraštajem sve manje, a i oni koliko ih ima, ne žele više služiti vojsku. I to si - za razliku od prijašnjih naraštaja - mogu i legalno dopustiti. Slovenija je u danima kad svršavaju devedesete, malo uznemirena. Iako je stanje po mnogim ekonomskim i sociometrijskim pokazateljima povoljno i općenito nam je dobro. No ispod površine posvuda pomalo klokoće i vrije i povremeno iziđe i na površinu. Događa se preuređivanje, utvrđuju se položaji, stvara se povoljno ishodište za ulazak u izbornu godinu. Političke stranke postavljaju svoje ljude u još zadnje ustanove i poduzeća koja još nisu zaposjele. Postavljaju i smjenjuju ljude kao na tekućoj vrpci. Niču civilne inicijative koje su desetljeće bilo gotovo zamrle. Kao da se posvuda očekuje da se priprema velika promjena. Iako ju nitko ne zna točno definirati, ipak ju svi očekuju. Stanje u nekom smislu podsjeća na 1989. godinu, zadnju godinu starog režima. Tada je već bilo jasno da će iduće godine biti izbori, tako ozbiljni, da će se sukobiti razne političke stranke a ponajprije razne političke opcije. Komunisti su bili uvjereni da će ih nove stranke na izborima sasma pregaziti i da od njih ništa neće ostati. A nove stranke sve do kraja nisu vjerovale da će uistinu biti izbori, a ako već budu, da će biti slobodni i da će na njima uspjeti. Sve dok se nije dogodilo, bile su uvjerene da će komunisti vječno biti na vlasti. Pred izbornom godinom 2000. nema takvog ublažujućeg elementa. Projekt pridruživanja Europskoj uniji nema takvu ulogu. Barem ne sada. Iako se u zapletima s izvozom mesa pokazalo da su kadri brzo poduzeti mjere, nastupiti jedinstveno i na koji dan zaboraviti stranačkopolitičke implikacije tih zapleta. Krhka je vladina koalicija u toj situaciji funkcionirala, a ni oporba nije iskoristila probleme vlade za svoju promociju, čime je među glasačima vjerojatno dobila više točaka nego s nekim drugim manevrima. Zvuči paradoksalno, no Slovenija je 1999. daleko više prožeta stranačkom politikom nego što je bila 1989. Tada se jedina stranka - partija koja je dugo godina prožimala sve događaje, uklanjala odasvud, čak su se i članovi uklanjali od nje. Nove stranke još nisu imale nikakvu moć da bi bilo kuda posegnule. Za deset godina od tada, stranke su (stare i nove) na novim temeljima uspostavile svoju moć i zavukle se svuda. I za deset godina opet je postalo samo po sebi razumljivo da stranački vrhovi u konačnoj instanciji odlučuju o svemu što se događa u državi. Samo što se sada ne radi o vrhu samo jedne partije. Predstojeći izbori koji su prirodan stres za političke stranke, u ispolitiziranoj su Sloveniji stres za cijelo društvo. Od toga tko će biti na vlasti, ovisi kako će ići pojedinim poduzećima, pa i bolnicama, vrtićima, kazalištima itd. A još više tko će imati i kakav posao u njima. O sastavu vlasti ovisi gdje će se graditi ceste a gdje željeznice, koliko će novca dobiti kultura a koliko zdravstvo. U izbornoj godini će se stoga svi baviti time tko će doći na vlast. Ne samo oni koji će se kandidirati ili se nekako drukčije bave politikom, nego i oni koje za državne stvari nije briga i koji bi željeli samo sačuvati svoj mir i dalje raditi to što rade. Deset godina poslije uvođenja demokracije čini se da se bliži svršetak jednog razdoblja kad su se pravila i odnosi iznova uspostavljali. Odnosi i pravila koja će se usvojiti do izborne 2000. godine, ostat će zacementirana neko vrijeme. Stranke na vlasti možda će se mijenjati, ali ne i običaji i navike. Tko kamo pripada, tko što smije i slične 'razumljivosti' koje funkcioniraju mimo napisanih pravila, ali ih se svi pridržavaju, bit će takve kako se sada uspostave. Devedesete su na kraju. U idućem desetljeću - nultom, pa što? - stvari će biti bolje uređene, ali zato i nepokretnije. Sada je zadnji čas kad se još nešto može napraviti i učvrstiti svoj položaj. U izbornoj godini 2000. svi će se baviti vlašću. I odatle to klokotanje i vrenje. Slovenija se kuha na umjerenoj vatri. Desetljeće koje je počelo s prvim pravim demokratskim izborima u slovenskoj povijesti, uvedbom demokracije koja je dovela do državne samostalnosti - ili je bilo baš obratno? - desetljeće koje je poslije početnih teškoća donijelo gospodarski uzlet i demografski pad Slovenije a ponajprije gomilu reforma, istječe sa u biti radikalnom mirovinskom reformom. Istječe u nemirno stanje kad je svima, mjereno objektivnim mjerilima, bolje ili barem ne bitno lošije nego prije jednog desetljeća, a subjektivno je svatko od nas uvjeren u suprotno. Nitko uistinu nije zadovljan. Razdoblje reforma je svršeno, počinje razdoblje pregovora", - zaključuje Marko Pečauer.