US-23.XII.LA TIMES- RUSIJA I NATO

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 23. XII. 2001. Rusija bi trebala imati mjesto za stolom "Rusija ne pripada u NATO. Ruski narod i njegovi čelnici podvojeni su glede članstva u savezu, a ni Sjevernoatlantski savez nije spreman u potpunosti uključiti svog bivšeg neprijatelja i obvezati se na njegovu obranu, koja bi mogla, primjerice, uključiti obvezu da obrani Rusiju od Kine. No ako NATO ne da Rusiji značajnije mjesto za stolom i stvaran glas u pitanjima od obostranog interesa, savez neće moći ostvariti svoju ulogu glavnog oslonca europske sigurnosti. Sadašnji ustroj 19-1, po kojemu se 19 članica savjetuje s Rusijom, ali donose odluke bez nje, zadržava hladnoratovske podjele u Europi i ograničava već ograničene sposobnosti NATO-a da odgovori na dvije najveće prijetnje kontinentu, terorizam i širenje oružja za masovno uništavanje. Odričući pravo glasa Rusiji u tim ključnim pitanjima, NATO se izlaže riziku da se učini nebitnim. (...) Kao vojni i politički savez, NATO ima dva straha kada razmišlja o ruskom uključivanju u svoje poslove: da bi štetu mogla pretrpjeti njegova sposobnost vojnog djelovanja, te da bi mogao biti potkopan njegov status saveza demokratskih nacija sa zajedničkim vrijednostima. Niti jedan od strahova nije opravdan. U stvari rat protiv terorizma zahtijeva bližu suradnju između zemalja NATO-a i Rusije. Ne bi bilo pretjerano kazati da je Rusija sa svojom vojnom i političkom potporom u ratu protiv terorizma i svojom spremnošću da ne stane na put angažmanu SAD-a u središnjoj Aziji, dala veći doprinos ratnim naporima nego većina NATO saveznika zajedno (uz značajnu iznimku Velike Britanije i Turske, koje obje uživaju poseban odnos s Washingtonom). Pozivanje saveza na članak o međusobnoj obrani radi SAD-a nakon 11. rujna, naglasio je činjenicu da NATO-ova snaga više nije prvenstveno vojna: ona je politička. Mimo takve potpore, saveznici nemaju mnogo sredstava da pomognu Sjedinjenim Državama u njihovoj obrani. (...) Poljska, Mađarska i Češka, prva skupina novih članica NATO-a nakon hladnog rata, mučile su se zadovoljiti vojne obveze za članstvo. Ocijenjeno samo u terminima vojne sposobnosti snaga saveza je, za sada, razvodnjena širenjem. Kandidati za drugu rundu širenja: Slovenija, Slovačka, Rumunjska, Bugarska, Albanija, Makedonija i balkanske države, teško da će preokrenuti taj trend. (...) Ne postoji ni vjerodostojan argument da bi NATO-ova politička kohezija bila izložena riziku ako bi se Rusiji dao pravi glas u ključnim pitanjima europske sigurnosti. Vjeruje li netko uistinu da bi Moskva imala veću mogućnost okupljanja 20 ili više europskih nacija, od kojih mnoge imaju dugotrajne odnose i obveze spram SAD- a, nego Washington? Ako je tako, ona trebamo razmisliti o našoj obvezi spram saveza. Svatko tko se boji da će Rusija izvršiti nesrazmjeran utjecaj u odlučivanju u savezu nema povjerenja u koheziju NATO-a. Vjerojatno će biti kriza, na Kavkazu, primjerice, tijekom kojih Rusija može ometati poteze i odluke saveza. Ali će isto vjerojatno biti vremena kada bi ruski angažman, opet na Kavkazu, mogao spriječiti krizu. Na kraju, veća uključenost Rusije u NATO vjerojatno će imati veći utjecaj na Rusiju nego obratno. Vjerojatan ishod ruskog dobivanja glasa u izabranim odlukama NATO-a je taj da će ona, u nekim slučajevima, biti suočena s izborom između izolacije i jedinstva s ostatkom Europe. Sigurno je da Moskva ne želi biti isključena strana. Tvrdnje da je Rusija politički nekompatibilna s NATO-om isto tako ne stoje. Istina, njena je demokracija mlada i uvelike nesavršena, njezin odnos spram etničkih manjina često je vrlo loš, a njezin odnos sa susjedima često svadljiv. No kada Rusija sjedne s NATO-om, sjedit će za istim stolom s Turskom, čiji je loš odnos spram Kurda dobro poznat, s Francuskom, čije su ruke okrvavljene u nasilnom kolonijalnom ratu u Alžiru i čiji su najviši dužnosnici redovito upleteni u skandale oko korupcije, s Njemačkom, čiji je posthladnoratovski otac utemeljitelj nečasno završio političku karijeru nakon neugodne istrage o tajnim stranačkim fondovima. Ništa od toga ne opravdava ruske nedostatke, no teško da to može Rusiju lišiti glasa u pitanjima europske sigurnosti. Kada je NATO krenuo putem posthladnoratovske transformacije, obvezao se učiniti za europski istok ono što je učinjeno za europski zapad. Njegova misija ne može stati na granicama Rusije. Rusija će najvjerojatnije izabrati da ne pristupi službeno savezu. No NATO- ov interes diktira da se Rusiji da glas u izabranim pitanjima. Praktično, to bi značilo da bi u unaprijed izabranim pitanjima NATO-a i Rusije, uključujući takve kao što su razmještanje mirovnjaka, nadzor nad širenjem naoružanja i u protuterorističkim operacijama, ruski predstavnici sjedili za stolom i donosili odluke sa članicama NATO-a. Bili bi uključeni u pravljenje planova, umjesto da im se ovi iznesu nakon obavljena posla. Savez može iskoristiti pomoć Rusije, njezine obavještajne informacije i zrakoplovne mogućnosti, mogu se, sigurno, pokazati korisnima u ratu protiv terorizma i ruska suradnja u naporima da se bori protiv širenja oružja masovnog uništavanja i raketne tehnologije mogla bi biti ključna. Uvodeći Rusiju u proces odlučivanja, NATO bi Rusiju gurnuo u pravom pravcu. Mjesto za NATO-ovim stolom za predstavnike Rusije predstavlja ključan korak za organizaciju kako bi se obnovila i suočila s pravim izazovima novog stoljeća.", pišu Eugene Rumer i Jeffrey Simon.