RU-US-ES-novinari-Glasila/mediji-Vlada RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 20.12.01. O TISKU U RUSIJI RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA20.XII.2001.Samocenzura"Temu slobode govora u Rusiji u zadnje se vrijeme nastoji ne načimati, barem u domovini.
Jedni (nakon afere s NTV-jem) misle da je to uzaludno, drugi pak to ne vide (ili se prave da ne vide) kao problem. Rijetki izleti na državnoj razini na Zapadu u svezi s temom neslobode ruskih glasila, primjerice u prigodi posjeta predsjednika Putina Kini ili Americi, nailaze na simetričan odgovor: 'Vidi tko nam kaže'.Takva se polarnost i ravnodušnost u ocjeni stanja ruskih glasila temelji na nedostatku jasne definicije samog pojma koje ne može ni biti. 'Slobodan sam, bogat i zdrav' - svaka slična tvrdnja može vrijediti isključivo u usporedbi s nekom polaznom točkom. Ako kao polazište na području slobode govora uzmemo Jeljcinovo doba, teško će itko poreći da su danas glasila ovisnija. Ako stanje u ruskim glasilima usporedimo s njihovim srodnicima u zemljama s razvijenom demokracijom, dobit ćemo gotovo usporedivu sliku u smislu ograničenja. Uzmimo, primjerice, Sjedinjene Države. S početkom vojnih operacija u Afganistanu mnoge su televizijske postaje
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
20.XII.2001.
Samocenzura
"Temu slobode govora u Rusiji u zadnje se vrijeme nastoji ne
načimati, barem u domovini. Jedni (nakon afere s NTV-jem) misle da
je to uzaludno, drugi pak to ne vide (ili se prave da ne vide) kao
problem. Rijetki izleti na državnoj razini na Zapadu u svezi s temom
neslobode ruskih glasila, primjerice u prigodi posjeta
predsjednika Putina Kini ili Americi, nailaze na simetričan
odgovor: 'Vidi tko nam kaže'.
Takva se polarnost i ravnodušnost u ocjeni stanja ruskih glasila
temelji na nedostatku jasne definicije samog pojma koje ne može ni
biti. 'Slobodan sam, bogat i zdrav' - svaka slična tvrdnja može
vrijediti isključivo u usporedbi s nekom polaznom točkom. Ako kao
polazište na području slobode govora uzmemo Jeljcinovo doba, teško
će itko poreći da su danas glasila ovisnija. Ako stanje u ruskim
glasilima usporedimo s njihovim srodnicima u zemljama s razvijenom
demokracijom, dobit ćemo gotovo usporedivu sliku u smislu
ograničenja. Uzmimo, primjerice, Sjedinjene Države. S početkom
vojnih operacija u Afganistanu mnoge su televizijske postaje
izjavile da ne kane prikazivati Bin Ladena. Iznimka je bio samo VVS
koji je rekao da je njegov kredo informacija i da zato mora govoriti
o svemu što se događa. Za tjedan dana, čelništvo postaje javno se
ispričalo shvativši da je 'dužnost novinara biti sa svojim
narodom'. Čitava je ta situacija preslika upozorenja ruskog
ministarstva informiranja zbog intervjua s čečenskim borcima koji
se rijetko pojavljuju u našim glasilima. (...) U Španjolskoj je
smijenjen glavni urednik televizijske postaje koja je emitirala
film o Baskima koji se smatra promidžbom separatizma. Sličnim
primjerima u ruskoj praksi nema broja, ali, istina, zbog drugih
razloga. (...)
U tom je smislu stvar puno jednostavnija s novinskim tržištem. Do
2001. u Rusiji je registrirano 19.447 listova i 10.137 časopisa.
Prema podatcima lista 'Novosti glasila', ove je godine tržište
bogatije za 21 list i 65 časopisa. Premda je u 2000. novih izdanja
bilo nešto više (35 i 77), čitatelji ipak imaju veći izbor. (...)
Na televiziji nema takve raznovrsnosti. U Rusiji ima jako malo
federalnih kanala. Razlog tomu uglavnom je što država ima monopol
na emitiranje signala. (...) Za razliku od, primjerice, istog SAD-
a, gdje trima nacionalnim komercijalnim mrežama CBS-u, NBC-ju i
ABC-u konkurencija mogu biti još mnogi, uključujući CNN ili Fox
Broadcasting. Raznovrsnost televizijskih kanala na Zapadu, kao i
novina u Rusiji, uz konkurenciju pridonosi i većem broju stajališta
koja se nude korisniku. Čime nas zapravo ruska televizija ne može
osobito obradovati. Da u Rusiji imamo isti broj tv-kanala kao
primjerice u SAD-u, španjolska inačica sa smjenom glavnog urednika
ili pak domaći primjeri poput NTV-ja i TV-6 teško bi izazvali onakvu
reakciju u društvu kakva se dogodila.
Ako kao polazište za utvrđivanje stupnja slobode glasila ne uzmemo
vrijeme ili analogiju, već opće prilike u zemlji, onda su glasila u
sasvim dobrom položaju. Glasila zovu četvrtom vlasti. A ako ih po
mogućnosti manevriranja usporedimo s trima granama vlasti -
zakonodavnom, izvršnom i sudbenom - one će, nedvojbeno, dati
prednost glasilima", piše Andrej Savicki.