ZAGREB, 20. prosinca (Hina) - U zadnje vrijeme, kad se govori o SP-u 2002. kao da postoje samo dva velika favorita za osvajanje naslova na 17. po redu Svjetskom prvenstvu. Jedan favorit je Francuska, koja se okitila trima trofejima.
Bila je, naime, osvajač Coupe du Mondea '98, potom je 2000. postala i prvak Europe, a ove je godine osvojila Kup konfederacija u Japanu i Južnoj Koreji. Drugi favorit je Argentina, koja je superiorno pobijedila u Južnoameričkoj kvalifikacijskoj ligi za SP i koja, kao i Francuska, iznimno rijetko doživljava poraze čak i u prijateljskim utakmicama. Brazil, jedina zemlja čija je reprezentacija sudjelovala na svih 17 dosad održanih SP-a i jedina zemlja čija je reprezentacija četiri puta osvajala prvenstvo svijeta, kao da je u drugom planu. Razlog tome su neuvjerljivi nastupi brazilske reprezentacije u kvalifikacijama za SP i njeni neuspjesi na Kupu konfederacija i na Kontinentalnom prvenstvu Južne Amerike. Da i sami Brazilci nisu zadovoljni igrama svoje nacionalne momčadi u zadnjih godinu-dvije dokaz su smjene izbornika. A njih se tijekom Južnoameričke kvalifikacijske lige za SP nanizalo četvero. Sada je za kormilom momčadi Luiz Felipe Scolari, "Big Phil", koji je u nasljeđe dobio zadatak da Brazilu vrati ono na što je iznimno ponosan. Godinama je, naime, brazilski nogomet bio etiketiran u
ZAGREB, 20. prosinca (Hina) - U zadnje vrijeme, kad se govori o SP-u
2002. kao da postoje samo dva velika favorita za osvajanje naslova
na 17. po redu Svjetskom prvenstvu. Jedan favorit je Francuska,
koja se okitila trima trofejima. Bila je, naime, osvajač Coupe du
Mondea '98, potom je 2000. postala i prvak Europe, a ove je godine
osvojila Kup konfederacija u Japanu i Južnoj Koreji. Drugi favorit
je Argentina, koja je superiorno pobijedila u Južnoameričkoj
kvalifikacijskoj ligi za SP i koja, kao i Francuska, iznimno
rijetko doživljava poraze čak i u prijateljskim utakmicama.
Brazil, jedina zemlja čija je reprezentacija sudjelovala na svih 17
dosad održanih SP-a i jedina zemlja čija je reprezentacija četiri
puta osvajala prvenstvo svijeta, kao da je u drugom planu. Razlog
tome su neuvjerljivi nastupi brazilske reprezentacije u
kvalifikacijama za SP i njeni neuspjesi na Kupu konfederacija i na
Kontinentalnom prvenstvu Južne Amerike. Da i sami Brazilci nisu
zadovoljni igrama svoje nacionalne momčadi u zadnjih godinu-dvije
dokaz su smjene izbornika. A njih se tijekom Južnoameričke
kvalifikacijske lige za SP nanizalo četvero.
Sada je za kormilom momčadi Luiz Felipe Scolari, "Big Phil", koji je
u nasljeđe dobio zadatak da Brazilu vrati ono na što je iznimno
ponosan. Godinama je, naime, brazilski nogomet bio etiketiran u
svijetu kao najljepši i najučinkovitiji. A zvijezde koje je
iznjedrio imale su u posljednjih 50-godina planetarni sjaj:
Ademir, Didi, Garrincha, Pele, Jairzinho, Rivelino, Falcao, Zico,
Socrates, Romario, Rivaldo, Ronaldo...
Ronaldo se vratio poslije dvogodišnje stanke i dviju kompliciranih
operacija koljena. Bez njega i s njime u sastavu, to su dva Brazila i
stoga, ako "Il Fenomena" zdravlje posluži do SP-a, na momčad koju će
"Big Phil" dovesti u Japan i južnu Koreju treba i te kako računati. I
uvrstiti je u najuži krug favorita.
- Prije nego što sam imenovan brazilskim izbornikom, radio sam samo
u klubovima pa mi je trebalo nekoliko mjeseci dok nisam pohvatao
konce i naučio u čemu se razlikuje izbornički od trenerskog posla -
kaže Luiz Felipe Scolari. - Od početka mog mandata stalno sam
ponavljao da je temeljni cilj nogometne igre dati gol više od
protivnika. Imam dojam da su me u Brazilu tek sada shvatili. Možete
li biti sretni i zadovoljni ako gubite utakmice? To sam pitao i
reprezentativce, i ljude iz Saveza i naše novinare. Rekli su da ne
mogu. Na SP-u naš je cilj biti prvi pa makar i po cijenu da igramo
europski, to jest, ružno.
Scolari mjesecima nije mogao shvatiti zašto su mu njegovi kritičari
stalno gurali pod nos stil igre koji je reprezentacija Brazila
interpretirala na SP-u '82. u Španjolskoj. Jer, ona je tamo bila
eliminirana prije polufinala od selekcije Italije.
- Mene je, naprotiv, impresionirao nastup na World Cupu '94. u SAD
na kojemu je Brazil osvojio svoj četvrti naslov prvaka. Tada je našu
reprezentaciju vodio Carlos Alberto Parreira, a u momčadi nije imao
toliko zvijezda koliko ih je 1982. imao njegov prethodnik Tele
Santana. Ali Zico, Junior, Socrates, Falcao & comp nisu ušli u
povijest brazilskog nogometa, a momčad koju je Parreira popeo na
tron jest. On je vjerovao u svoj rad, on je naučio brazilske igrače
da se ne može igrati bez faulova. Ako hoćeš pobjeđivati moraš se
boriti s protivnicima, moraš na udarce uzvratiti udarcima. To je
realnost, to nije u suprotnosti sa sportskom etikom.
S Ronaldom, Rivaldom i s ostalim poznatim brazilsim nogometašima
Scolari će se na SP-u u Japanu i Južnoj Koreji upustiti u borbu za
medalje.
- Od 23 igrača koje ću odvesti na SP šesnaestoricu već znam.
Preostale ću mjesta popuniti u sljedećih nekoliko mjesci. A ti koje
ću odabrati moraju se stopostotno uklopiti u atmosferu koju hoću u
reprezentaciji. Najvažnija je harmonija u momčadi. Ne želim one
koje "iskaču", takvozvane "Big Medals", koji inzistiraju na svojim
"zaslugama" i traže nekakve privilegije. Moja vizija
reprezentacije je obitelj, velika obitelja koja živi složno i koja
zna što hoće. Na neki način inspiriraju me klubovi poput našeg Sao
Caetana pa Chieva u Italiji ili Alavesa u Španjolskoj. Nemaju
zvijezde, postižu sjajne rezultate.
Svoje razmišljanje o momčadi koju će voditi na SP-u 2002. Scolari je
zaključio riječima:
- Neću u reprezentaciji Brazila igrače za koje navijači drže da
jednim neočekivanim potezom mogu odlučiti utakmicu, jer takvi
misle da ne moraju trenirati, da ne moraju naporno raditi kako bi na
SP-u bili u top-formi. U službi kolektiva, a ne zbog sebe samih.
Nisam otpisao Romarija, iako ima 35 godina i premda su mi neki
treneri rekli da je svojeglav. Znam da želi na SP i siguran sam da mi
neće praviti probleme. Naprotiv. A imati njega uz Ronalda i Rivalda
velika je stvar. Svatko tko podcjeni Brazil grdno će se opeći...
(Hina) mi