IT-19.XII.AVVENIRE:ARGENTINA - MMF ODRŽAVA NA VLASTI MALE KLIKE ŠPEKULANATA?

ITALIJA AVVENIRE 19. XII. 2001. Drama bratske zemlje "(...) Teško je objasniti slom Argentine, a povijest ove zemlje, koja je ostvarila neovisnost 1816. odvojiviši se od Španjolske, obilježena je fazama izvanrednog razvoja i dubokih depresija. (...) Ostanimo ipak u nedavnoj prošlosti, predvorju sadašnjice. Počevši od osamdesetih godina s predsjednikom Carlosom Menemom, bivšim peronistom koji se preobratio na reaganovski liberalizam, izgledalo je da je Argentina krenula putem modernizacije. Međunarodni fond poticao je priljev vanjskog kapitala, i Domingo Cavallo je u 'prvoj verziji' vezao pezos uz dolar. Jedan pezos jedan dolar. Što može bolje jamčiti stabilnost? Na žalost, monetarne reforme su kule od karata i ne urezuju se u kulturu neke zemlje. Konkurentnost se ne uspostavlja dekretom. Malo po malo, dvolična slabost i oportunizam jedne upravljačke klase (političke, poduzetničke, sindikalne) proizveli su propast reformi. Žurno ponovno pozvan Cavallo je predložio lijekove kojima je već prošao rok. Tko je pogriješio? Žestoke kritike usmjeravaju se na pretpostavljenu aroganciju Međunarodnog monetarnog fonda, odnosno prema zahtjevima za nametanje 'liberalističke kulture'. Razgovarajući o tom pitanju s Michelom Camdessusom, francuskim katolikom koji je do prije godine dana bio direktor MMF-a, čuo sam kako optužbu vraća pošiljateljima: 'Argentini smo dali svu moguću pomoć'. (...) Spontano se nameće jedna usporedba s Rusijom. Nakon pada komunizma, s Gorbačovom i Jeljcinom, vladao je kaos: i Moskva je uzimala zajmove, demonizirala MMF. Potom je došao Putin. Sviđao se ili ne novi car, neopsorno je da se ruska konfederacija, oslanjajući se na štake realne ekonomije (nafta, plin, rude), i odričući se hirovitosti, dignute glave vratila u usku skupinu velikih sila. Danas međunarodni dug Rusije, koji je kao i sadašnji argentinski dug bi preziran, stječe naklonost bussines-community-ija. Moskva redovito plaća zueriškim patuljcima, a pitajući predstavnike visokih financija za razloge te preobrazbe, odgovor je jednoglasan: "U Kremlju postoji upravljčka klasa". (...) Donositi milijarde ne pazeći tko će njima upravljati je kao kad bi se gradila kuća zaboravljajući na temelje. Glede toga, obraćam se jednoj studiji američkog ekonomista Davida Landesa ('Bogstavo i siromaštvo nacija') u kojoj se tvrdi da se vrlo često, gotovo uvijek, ako 'siromašno ostaju siromašni' to je radi 'utaja upravljačkih klasa'. U tom pogledu moramo izgovoriti mea- culpu: jesu li Međunarodni fond, veliki i mali ulagači, uistinu 'pomogli' Argentincima ili su prije održavali na nogama male klike špekulanata? Neka se onda izbjegava ponavljati greške. Argentina ima sve mogućnosti da se ponovno digne, pod uvjetom da si nađe 'upravljačku klasu'. A to je to što moramo promicati: inače će naša pomoć završavati u rupi bez dna", piše Giancarlo Galli.