FR-IT-DE-PT-povlačenje-Vlada-Političke stranke-Izbori-Diplomacija FRA-LE MONDE 19.12. LANČANI PORAZI LJEVICE U EUROPI FRANCUSKALE MONDE19.XII.2001.Položaj ljevice u Europi i dalje slabi"Tek što su se ugasila svjetla u Laekenu, gdje je
pristala da se na dužnost predsjednika Konvencije za budućnost Europe imenuje osoba iz desnice, bivši francuski predsjednik Valery Giscard d'Estaing, europska je ljevica doživjela još jedan simboličan udarac. Ostavkom Antonia Guterresa na dužnost predsjednika portugalske vlade, u ponedjeljak 17.XII. s europske je pozornice otišao čovjek koji je utjelovljivao glasoviti 'ružičasti val' koji je u drugoj polovici 1990-ih zapljusnuo vlade Europske unije.Portugalski je ministar izvukao pouku iz poraza socijalista na općinskim izborima koji su se u nedjelju održali u Portugalu. Njegova je stranka izgubila dva velika grada, Lisabon i Porto, u kojima je pobijedila desnica. Njegovu je ostavku u ponedjeljak navečer prihvatio predsjednik republike Jorge Sampaio koji je počeo konzultacije kako bi imenovao njegova nasljednika, ili sazvao nove parlamentarne izbore. G. Guterres, koji je ujedno predsjednik Socijalističke internacionale, došao je na dužnost predsjednika vlade 1995., pošto je socijalistička stranka dobila
FRANCUSKA
LE MONDE
19.XII.2001.
Položaj ljevice u Europi i dalje slabi
"Tek što su se ugasila svjetla u Laekenu, gdje je pristala da se na
dužnost predsjednika Konvencije za budućnost Europe imenuje osoba
iz desnice, bivši francuski predsjednik Valery Giscard d'Estaing,
europska je ljevica doživjela još jedan simboličan udarac.
Ostavkom Antonia Guterresa na dužnost predsjednika portugalske
vlade, u ponedjeljak 17.XII. s europske je pozornice otišao čovjek
koji je utjelovljivao glasoviti 'ružičasti val' koji je u drugoj
polovici 1990-ih zapljusnuo vlade Europske unije.
Portugalski je ministar izvukao pouku iz poraza socijalista na
općinskim izborima koji su se u nedjelju održali u Portugalu.
Njegova je stranka izgubila dva velika grada, Lisabon i Porto, u
kojima je pobijedila desnica. Njegovu je ostavku u ponedjeljak
navečer prihvatio predsjednik republike Jorge Sampaio koji je
počeo konzultacije kako bi imenovao njegova nasljednika, ili
sazvao nove parlamentarne izbore. G. Guterres, koji je ujedno
predsjednik Socijalističke internacionale, došao je na dužnost
predsjednika vlade 1995., pošto je socijalistička stranka dobila
većinu na izborima. G. 1999. ponovno je izabran, nakon pobjede
Tonyja Blaira u Velikoj Britaniji, Lionela Jospina u Francuskoj, a
zatim i Gerharda Schroedera u Njemačkoj, što je naglo poremetilo
ravnotežu u Europi.
Ta vrlo raznorodna ljevica teško je u to doba novog gospodarstva
pronašla područje koje će pomiriti socijalnoliberalni tabor koji
je simbolizirao novi britanski laburizam i tabor okupljen oko
francuske socijalističke stranke sklon većem dogmatizmu.
Antonio Guterres bio je među onima koji su htjeli biti posrednici.
Njegovo je zlatno doba bilo tijekom predsjedanja njegove zemlje
Europskom unijom u prvom polugodištu 2000. Na susretu na vrhu u
Lisabonu Unija utvrđuje strategiju kako bi se, ne odričući se
socijalnog obrasca, zajednički prilagodila novom gospodarstvu.
Portugalski je premijer dio europske ljevice koja je svjesna da
mora promijeniti svoja stajališta, ali i ostati vjerna tradiciji.
Na summitu u Laekenu bio je, nakon grčkog premijera, među onima koji
su se odlučno pokušali boriti s koalicijom velikih da na mjesto
predsjednika Konvencije dođe osoba iz ljevice, Jacques Delors ili
Nizozemac Wim Kok. I sam upravlja zemljom koja je, zahvaljujući
europskim fondovima solidarnosti, u zadnjih deset godina ostvarila
izvanredan napredak. Jedan od velikih uspjeha g. Guterresa bio je
što je uspio uključiti Portugal u područje eura. No ta zemlja mora
još puno učiniti da bi se modernizirala, jer je još uvijek na repu u
Uniji kada je riječ o prihodu po stanovniku. Otkako je ponovno
izabran, premijerovi su potezi, čini se, nejasniji, zamjera mu se
da plovi odoka u važnim pitanjima kao što je porezna reforma,
suzbijanje alkoholizma i zakon o vojnom planiranju. (...)
Poraz je ozbiljno upozorenje socijalistima dok se čeka odluka
predsjednika republike o (ne)sazivanju parlamentarnih izbora. Taj
neuspjeh u Europi dolazi nakon poraza ljevice u Austriji, a zatim
početkom godine i u Italiji, gdje unutarnje suparništvo nije
koaliciji lijevog centra omogućilo da se, unatoč pristojnim
gospodarskim rezultatima, odupre povratku Silvija Berlusconija. U
studenom je pak danska socijaldemokracija pretrpjela povijesni
poraz.
Desnica je u tim trima zemljama pobijedila uz pomoć
nacionalističkih populističkih stranaka koje su ušle u vladu. Samo
se Tony Blair uspio održati u sučeljavanju s konzervativnom
oporbom, unatoč rekordnom neodazivu. Godina 2002. bit će važna
provjera za Uniju, s izborima u Francuskoj, Nizozemskoj, u Švedskoj
i u Njemačkoj, četirima zemljama koje danas predvodi ljevica", piše
Henri de Bresson.