ZAGREB, 19. prosinca (Hina) - Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, nadbiskup zagrebački Josip Bozanić uputio je danas Božićnu poruku koju je "posvetio radosti djeteta". Poruku prenosimo u cijelosti.
ZAGREB, 19. prosinca (Hina) - Predsjednik Hrvatske biskupske
konferencije, nadbiskup zagrebački Josip Bozanić uputio je danas
Božićnu poruku koju je "posvetio radosti djeteta". Poruku
prenosimo u cijelosti.#L#
"'Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan' (Iz 9, 5). tim riječima
prorok Izaija naviješta i tumači događaj Božića. Bog, koji je tako
velik i svemoćan želio se nastaniti među ljudima postavši dijete.
Prva slika koju je Bog ljudima htio dati o sebi samome maleno je
dijete u jaslama. I tako je Bog objavio svoju neizrecivu veličinu u
liku malenog djeteta. To čudo ljubavi čovjek nikada neće potpuno
razumjeti, a uvijek će mu iznova buditi divljenje.
Postavši dijete, rođen od žene, Bog očituje ono što će kasnije Isus
reći:'Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od
mudrih i umnih, a objavio malenima' (Mt 11, 25). Dijete ima
povlašteno mjesto u Božjem srcu. Bog objavljuje tajne svoga srca
malenima i onima koji njima sliče. Stoga, draga braćo i sestre, u
ovoj božićnoj poruci govorim vam o djetetu i to jednostavno i s
radošću, jer dijete budi u svakome od nas nježnost i divljenje.
Dijete nam otvara nadu. Dijete nas okreće prema budućnosti. Sa
svakim djetetom počinje nešto novo.
Svako je dijete izvanredni dar Božje ljubavi. Majka, koja ga devet
mjeseci nosi u svome krilu, kako ono u njoj raste majčinskom
intuicijom shvaća da to biće nije ona stvorila, već je ono dar koji
dolazi od Boga. U knjizi Postanka čitamo: 'Čovjek pozna svoju ženu
Evu, a ona zače i rodi Kajina', pa reče: 'Muško sam čedo stekla
pomoću Gospodina' (Post 4, 1).
Napredak znanstvene spoznaje o razvoju ljudskog bića govori o
veličini Stvoritelja i čudu ljudskog života. A starozavjetni
psalmist ovako pjeva svome Stovritelju: 'Ti si moje stvorio
bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako
čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao'
(Ps 139, 13-14). Danas bolje nego u prošla vremena možemo spoznati
na kako čudesan način malo pomalo ljudsko biće raste u majčinu
krilu. A sama znanost potiče u nama divljenje i poštovanje prema
tajni ljudskog pomlađivanja.
U blaženoj Djevici Mariji Evine riječi nalaze potpuno ispunjenje.
Marijino materinstvo je jedinstveno. U blaženoj Djevici Mariji po
Isusovu rođenju materinstvo dobiva novu dimenziju dotada
nepoznatu: biti majka od tada pa dalje znači roditi Isusovu braću i
sestre, koji su u Isusu pozvani biti sinovi i kćeri Oca na nebesima.
Stoga svaka majka može s Isusovom Majkom ponavljati: 'Odsad će me,
evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini
Svesilni' (Lk 1, 48-49). Vjernički je razumljivo da je zahvala Bogu
prvo spontano obraćanje mladih roditelja kod rođenja djeteta, a tek
nakon toga dolazi izražaj opravdanog ponosa što im se dijete
rodilo.
Muškarac i žena postajući otac i majka sudjeluju u onoj radosti koju
je imao Bog kada je stvorio čovjeka: 'I vidje Bog sve što je učinio,
i bijaše veoma dobro' (Post 1, 31). Roditelji dijele radost
Stvoritelja koji razmatra svoje djelo. Dijete koje se rodilo u srcu
oca i majke budi divljenje, radost i zahvalnost.
Po samoj svojoj prisutnosti dijete u obitelji koja ga prihvaća
mijenja sve odnose. Iako samo ne može ništa činiti, dijete je u
obitelji odmah partner u punoj ulozi. Ono dan za danom čini od žene
majku, od muškarca oca. Pojava djeteta budi u roditeljima nove
snage. Dolaskom novorođenčeta bračni par doživljava promjenu.
Dijete mijenja i prostorni raspored doma: kolijevka postaje
središte. Odnosi među supružnicima se otvaraju: oni zajedno
gledaju prema trećemu, njihovu djetetu. Ne može se reći da dijete
samo prima od roditelja. Dijete humanizira svoje roditelje samim
tim što je tu. Ono pomaže roditeljima da njihova ljubav postane
velikodušnija. Djeca nas mijenjaju po samoj svojoj nazočnosti.
Za svoje roditelje dijete nije samo blagoslov nego i zdravlje.
Djeca oslobađaju odrasle ljude od osamljenosti. Mnoge starije
osobe trpe od samoće. Žele vidjeti svoju djecu i još više svoje
unuke. Nisu li unuci pravi saveznici baka i djedova? Oduvijek oni
idu zajedno veoma dobro. Ali na žalost ti su susreti rjeđi. Sve je
veća udaljenost između mjeta boravka baka i djedova i kolijevki
njihovih unuka. Sve se više stvara jaz među generacijama. A to nije
dobro.
Danas se često ističe da je dijete na prvom mjestu, a u isto vrijeme
upravo se današnje društvo zatvara za djecu. I u našoj domovini sve
se rjeđe rađaju djeca, sve manje ima djece u obiteljima, sve su
malobrojniji razredi u školama, sve više ima škola koje se
zatvaraju.
Nadalje i naše hrvatsko društvo sve je slabije organizirano da bi
prihvatilo djecu: kuće i stanovi nisu planirani za brojne obitelji,
porezni sustav ne ide u prilog takvim obiteljima, zakoni o radu ne
štite ženu koja želi rađati. Jaslice i dječji vrtići, uza sve što
pomažu, ipak nisu dostatni i ne mogu, posebice u prvim godinama
života, zamijeniti roditelje. Čak se negdje pri uzimanju na posao
ženi postavljaju neljudski uvjeti u odnosu na rađanje. Ako iskreno
želimo budućnost svome narodu i državi moramo se ozbiljno i
odgovorno na svim razinama pozabaviti demografskim pitanjem u
nas.
Našem je društvu potrebno vratiti raspoloživost, velikodušnost i
radost prema djeci za koju kao da ima sve manje mjesta. Roditi
dijete je veliki pothvat u kojem se odmjeravaju mnogi rizici i
teškoće. Ali to je i jedinstvena mogućnost koja je dana roditeljima
u njihovu životu. Danas kao i jučer najveći dar koji se pojavljuje
na svijetu novi je život. U božićnim blagdanima ponavljamo: 'Život
bijaše ljudima svjetlost.' Bog se objavio Žiuvotom i u svakom novom
životu trag je božanskog stvaranja. Stoga Drugi vatikanski sabor je
htio ohrabriti obitelji s brojnom djecom: 'Među supruzima koji na
taj način ispunjavaju zadaću koju im je Bog povjerio, treba posebno
spomenuti one koji razboritim i zajedničkim dogovorom velikodušno
prihvaćaju da dostojno odgoje i brojnu djecu' (GS, 50). Ti
roditelji osiguravaju svojoj djeci braću i sestre. Velika je
blagodat prolaziti kroz život u zajedništvo s braćom i sestrama.
Da bi smo i na vanjski način podržali i ohrabrili naše obitelji s
brojnijom djecom, za ovaj prvi Božić u novome tisućljeću želim
priopćiti da smo mi biskupi zagrebačke Crkve odlučili da ćemo
odsada nastojati osobno krstiti svako peto dijete u obiteljima naše
nadbiskupije.
Zasigurno jedna od najcrnjih stranica naše povijesti je ona koju
pišu ljudi da bi dokazali svoje gospodstvo nad životom i smću. to
'dokazivanje' ide sve do ubijanja djeteta. Pitanje pobačaja ima
mnogo vidova. O tome sam pisao u pastirskom pismu 'Da život imaju'.
U ovoj božićnoj poruci posvećenoj radosti djeteta reći ću samo
slijedeće: Pobačaj je djelo smrti. Pravo na život koje je zajamčeno
svima zanijekano je djetetu u majčinom krilu. Poziv iz knjige
Ponovljenog zakona uvijek je aktualan: 'Danas preda te stavljam:
život i sreću, smrt i nesreću... Život, dakle, biraj, ljubeći
Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz
njega, da živiš ti i tvoje potomstvo' (Pnz 30, 15. 19. 20).
Božić je blagdan djeteta: blagdan Božjeg Sina koji je postao
čovjekom i blagdan sve djece svijeta. Stanimo i promatrajmo Dijete
u jaslama, otvorimo oči za svu djecu svijeta. Oni nam pokazuju put i
usmjeravaju nas prema Gospodinu. Promatrajući djecu, postaju naš
pogled i naše srce slično djetetu što je uvjet za ulazak u
Kraljevstvo nebesko.
Isus je k nama došao po Mariji. Ona je i danas put koji nas vodi
njezinu Sinu. Njezino velikodušno 'da', njezina raspoloživot u
službi, njezina radost i vjernost govore o njezinoj duši. Neka nas
Bogorodica Marija ovog Božića dovede do novorođenog Djeteta.
Svima od srca želim radostan Božić i blagoslovljenu novu 2002.
godinu", stoji u božićnoj poruci Josipa Bozanića, nadbiskupa
zagrebačkoga.
(Hina) pp mc