SAD-17.XII.- UPI O HRVATSKOJ

SJEDINJENE DRŽAVE UPI 17. XII. 2001. Hrvatska smanjuje razlike "Bio je normalan tjedan u Hrvatskoj. Haag je optuživao generale, novi jugoslavenski veleposlanik ispričao se za zločine počinjene protiv Hrvata od strane njegovih sunarodnjaka, a bosanski dužnosnici su se hrvali s tvrdoglavim hrvatskim pučanstvom u svojoj skrpanoj zemlji. CIA pažljivo komentira hrvatski balkanski zemljopis. Hrvatska, kaže se u "World Factbook 2001' ... nadzire većinu kopnenih putova od zapadne Europe prema Egejskom moru i turskim tjesnacima'. Sa svojim stanovništvom od 4,5 milijuna stanovnika i površinom od oko 56,500 četvornih kilometara, Hrvatska je gotovo dvostruko veća od Slovenije. Gotovo je etnički homogena - 78 posto stanovnika su etnički Hrvati i katolici. Hrvati imaju visoku stopu pismenosti i obrazovani su, što je nasljeđe stoljeća Austro-Ugarske (posebice habsburške) vladavine. Hrvatska (uglavnom industrijski) prihod po glavi stanovnika bio gotovo koliko i slovenski u bivšoj Jugoslaviji (i dobru trećinu više od prosjeka Federacije). No danas Hrvatska zaostaje za Slovenijom po svim gospodarskim mjerilima. Njezin je BDP pola od slovenskog. Otkud ta razlika? Dok je Slovenija uvijek bila orijentirana prema izvozu i uslugama, Hrvatska je slabila pod napuhnutom i podmitljivom birokracijom središnje planirane industrije. Četiri godine divljih krvavih borbi (koje je Slovenija izbjegla), gotovo milijun raseljenih ljudi unutar zemlje, i pretvaranje preko noći bliskih gospodarskih saveznika i tržišta u smrtonosne i ogorčene neprijatelje, sve je to uzelo svoj danak. Hrvatska tranzicija od teške i rudarske industrije prema 'lakšem' turizmu i preradi nafte, u velikoj mjeri generirana iznutra, s manje zapadne pomoći nego u drugim zemljama (Program Phare EU-a Hrvatsku je uključio tek 2000.) uspješno je dovršena ranije ove godine, nakon blage recesije 1999.-2000., a tomu je pridonio sukob na Kosovu koji se dogodio u proljeće 1999. i ubio hrvatsku turističku sezonu 1999.. Gospodarstvo je poraslo za 3 postotka prošle godine dok je 70 posto radne snage našlo zaposlenje u uslužnim djelatnostima (u usporedbi s 30 posto sveukupno u industriji i poljoprivredi). No implozija putovanja po svijetu i turizma nakon zločina 11. rujna prijeti i ovom novom gospodarskom temelju, iako manje nego u drugim turističkim destinacijama, pošto većina hrvatskih turista dolazi cestama iz Njemačke, Italije i središnje Europe. Hrvatske vlade nisu uspijevale odlučno riješiti pitanje strukturalnih reformi jer su bile žrtve frakcionaških i svadljivih stranačkih politika i ucjenjivanja sindikata. Tek su nedavno smanjene plaće središnje uprave (za 5 posto) i socijalna davanja racionalizirana, mada je puna provedba ovih mjera odgođena, radi nepopustljivog parlamenta, za 2002., nakon što je prethodna racionalizacija koja se trebala dogoditi u 2000. otkazana. Kolektivni ugovor s državnim i javnim službenicima potpisan početkom ovog mjeseca zamrznuo je plaće i zadržao zaposlenost na ovogodišnjim razinama. Socijalni inženjering u stilu MMF-a rezultirao je u nemirima i ljutitim pobunama unutar uprave. Ranije ovog mjeseca direktor Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje okrivio je za nedostatak lijekova i slabljenje zdravstvenih usluga rezanje zdravstvenih fondova (i neplaćanje, što je rezultat divovskog deficita) Hrvatski je 'rating' u najboljem slučaju izmiješan. 1993.-97. vlada HDZ-a (Hrvatska demokratska zajednica, stranka koju je utemeljio pokojni predsjednik Franjo Tuđman) ne čelu s Nikicom Valentićem, i Božom Prkom kao ministrom financija, provela je izvanredno uspješni program stabilizacije, smanjivši inflaciju na 4-5 posto i deficit proračuna gotovo na nulu. Hrvatska stopa inflacije nakon malog skoka 2000. ostala je na 4-5 posto, a njezin rast BDP-a došao je na 4 posto. Međutim, nakon predizborne rastrošnosti 1999. i fiskalne popustljivosti nove koalicije pod vodstvom SDP-a (bivši komunisti), Račanova vladajuće koalicija u 2000.-2001., Hrvatska sada ima ozbiljan fiskalni deficit, koji nije popravljen sporim ritmom privatizacije, osim u financijskom sektoru. Hrvatska je pribjegla stalnom posuđivanju iz inozemstva kako bi pokrila svoja zaostala plaćanja. U pismu namjere MMF-u od 31. listopada Hrvatska se obvezala srezati svoj proračunski deficit na još uvijek neodrživih 5.3 posto BDP ove godine (i 4.25 posto slijedeće godine), uglavnom socijalno prihvatljivim rezanjem kapitalnih ulaganja. U stvari se Hrvatska odrekla svoje prethodne obveze da će postići fiskalnu ispravnost smanjujući pomoć, plaće i financijske doznake. No, MMF, koji poput Svjetske banke, USAID-a i EU-Phare-a više voli sadašnju vladu nego njezine nacionalističke prethodnike iz HDZ-a očitovao se da je zadovoljan hrvatskim postignućima, pohvalivši je za nadmašivanje dogovorenih ciljeva posljednjeg standby aranžmana od ožujka 2001.. Svjetska banka nedavno je odobrila Zajam za strukturalne prilagodbe od 202 milijuna dolara. Hrvatska je sada jedna od ljubimica Banke, s povjerenih 780 milijuna dolara i potrošenih 550 milijuna dolara (uglavnom na prometnu infrastrukturu, urbani razvoj, i financijske projekte). Od malobrojne hrvatske radne snage, 1.7 milijuna ljudi, oko 300.000 je nezaposlenih. Od oko 13.000 radnih mjesta stvorenih u studenom većina je bila u državnoj upravi i javnom sektoru. Uz to, Hrvatska je jedinstvena po tome što je polovica njezinih nezaposlenih obrazovana ili visoko obrazovana. Jedan od 25 nezaposlenih ima sveučilišno obrazovanje (u usporedbi sa svjetskim prosjekom od 3 posto za zaposlene i nezaposlene zajedno). Odljev mozgova, iako ne tako težak kao u Makedoniji ili Jugoslaviji, još uvijek šteti hrvatskoj budućnosti. Hrvatski monetarni položaj je bolji, Hrvatska narodna banka (HNB) mjesto je stroge monetarne politike od 1993. i približila se ostvarivanju svojih ciljeva u pogledu deviznih pričuva i netto domaće aktive i slijedila je odlučan program bankarske reforme u spoju s kreditnom ekspanzijom u novonastali privatni sektor. Razlika vrijednosti hrvatskih euroobveznica se smanjila unatoč raširenoj nesklonosti zaduživanjima tržišta u razvoju.. Javno povjerenje u gospodarstvo očitovano je velikim rastom u maloprodaji, poslovnim ulaganjima i privatnoj potrošnji. Domaće banke vraćaju kapital u zemlju. Gospodarstvo je ponovno u opticaju, kamate su niže, bankovni depoziti u domaćim i stranim valutama viši, bankovni zajmovi bujaju, a monetarna baza je proširena. HNB je stalno morala intervenirati kako bi spriječila aprecijaciju kune, što je izrazito neobična okolnost u zemljama u tranziciji. HNB bi slijedeće godine mogla pribjeći i politikama obuzdavanja ako ne oslabi ovaj 'tsunami' potražnje novca. Trenutni proračunski deficit povećao se na oko 3.5 posto BDP što je rezultat goleme povlaštene kupovine automobila u posljednji trenutak od strane ratnih veterana. No deficitarni trend je održivijih 2-2.5 posto. Uvođenje eura će još proširiti sredstva bankovnog sustava, pošto je njemačka marka druga neslužbena valuta u Hrvatskoj. Erste banka iz Austrije je prebacila gomile euro kovanica i novčanica u hrvatske banke samo prošlog tjedna. Pošto Hrvati većinu svojih ušteđevina u njemačkim markama drže u gotovini, operacija promjene vjerojatno će biti produljena i složena. EU iz straha od pranja novca kroz konverziju u euro je već zatražila od hrvatskih banaka podrobna izvješća o svim novčanim transakcijama vrjednijim od 14.000 eura. Manje geopolitičke neugodnosti još uvijek remete budućnost: spor s Italijom glede imovine iz rata, sa Slovenijom glede kopnenih i morskih granica, s Jugoslavijom glede poluotoka pod upravom UN-a, s Bosnom glede svega: od luke do sastava zajedničkih povjerenstava obje zemlje. Hrvatska je i pomoćni pravac krijumčarenja droge i za istočnoazijski heroin i za južnoamerički kokain, što EU čini izraženo nezadovoljnim. Istina, trećina hrvatskog izvoza još uvijek odlazi u zemlje poput Bosne i Hercegovine, Sloveniju i Makedoniju. No razvila je i velike izvozna tržišta u Njemačkoj, Italiji i Austriji i potpisala je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om u prosincu. Odredbe u vezi trgovine primjenjivat će se od 1. siječnja 2002.. Hrvatska ima jasnu namjeru kandidirati se za priključenje još 2003. Ona ne može dopustiti da i jedan dio njenog gospodarstva bude vezan uz zapuštenije strane Balkana. Treba se izvući iz svog zemljopisa, i što prije to bolje," piše Sam Vaknin.