SI-crkva-Politika SL - DRUŽINA 16. XII. SLOVENSKA VLADA PROTIV VTIKANA DRUŽINA SLOVENIJADRUŽINA13. XII. 2001. Propuštene prilike"Proteklog je tjedna naša vlada upalila zeleno svjetlo za prvi sporazum između Republike Slovenije i Svete
Stolice. Baš danas, dok pišem ove retke, obje su strane sporazum svečano parafirale, ali još nije jasno kad će biti potpisan, kad će ga vlada poslati u parlament i kada će biti potvrđen. Ostaje nada da će Slovenija uz 10. obljetnicu samostalnosti nakon višegodišnjih pregovora konačno prihvatiti prvi dokument sa Svetom Stolicom koji će imati međunarodnu vrijednost.Uz to ne smijemo zaboraviti da je Sveta Stolica prije 10 godina, mimo uobičajene diplomatske rezerviranosti, među prvima priznala slovensku samostalnost i tako bitno utjecao na druge države da su požurile s priznanjem, što je za našu državu u nastajanju bilo od iznimne važnosti. Isto tako treba upozoriti da Slovenija prema svojoj povijesnoj, kulturnoj i vjerskoj pripadnosti spada među one europske narode s pretežitom katoličkom većinom koje sa Svetom Stolicom već dugo vremena imaju sklopljene različite međudržavne ugovore, konkordate ili parcijalne sporazume. I većina država koje
SLOVENIJA
DRUŽINA
13. XII. 2001.
Propuštene prilike
"Proteklog je tjedna naša vlada upalila zeleno svjetlo za prvi
sporazum između Republike Slovenije i Svete Stolice. Baš danas, dok
pišem ove retke, obje su strane sporazum svečano parafirale, ali
još nije jasno kad će biti potpisan, kad će ga vlada poslati u
parlament i kada će biti potvrđen. Ostaje nada da će Slovenija uz
10. obljetnicu samostalnosti nakon višegodišnjih pregovora
konačno prihvatiti prvi dokument sa Svetom Stolicom koji će imati
međunarodnu vrijednost.
Uz to ne smijemo zaboraviti da je Sveta Stolica prije 10 godina,
mimo uobičajene diplomatske rezerviranosti, među prvima priznala
slovensku samostalnost i tako bitno utjecao na druge države da su
požurile s priznanjem, što je za našu državu u nastajanju bilo od
iznimne važnosti. Isto tako treba upozoriti da Slovenija prema
svojoj povijesnoj, kulturnoj i vjerskoj pripadnosti spada među one
europske narode s pretežitom katoličkom većinom koje sa Svetom
Stolicom već dugo vremena imaju sklopljene različite međudržavne
ugovore, konkordate ili parcijalne sporazume. I većina država koje
su se prije desetak i više godina otresle komunizma i krenule na put
demokracije sklopila je sa Svetom stolicom vrlo brzo konkordat
(Poljska) ili parcijalne sporazume (Madžarska, Hrvatska,
Slovačka...). Sada će im se kao zadnja pridružiti i Slovenija.
Što da uz to mislimo? Još jedna "priča o uspjehu" koja našoj državi
nikako ne može služiti na čast i ponos. Zbog nepotrebnih ideoloških
sukobljavanja i podmetanja slabih nakana Katoličkoj Crkvi, širenja
nepovjerenja među ljudima i propuštenih prilika, da bismo se kao
narod i država mogli baviti drugim, potrebnijim stvarima. Tko je za
to odgovoran?
Vatikanska diplomacija ne. To znaju i oni koji su se sporazumu
cijelo vrijeme protivili. Politika Svete Stolice prema svim je
državama jednaka. Vatikan je sa svakom državom spreman zaključiti
međudržavne sporazume na područjima koja se tiču vjere i vjerskog
života ljudi. Pri tom se ti ugovori međusobno u biti ne razlikuju, a
razlike se odnose samo na specifičnost svake zemlje.
Moguće je doduše tražiti krivca na strani slovenske Katoličke Crkve
i njezinih pregovarača koji su potpisali nacrt sporazuma na prvom
stupnju, ali to neće dati pravi odgovor. Povijesno gledano,
slovenska Katolička Crkva ima u vezi s konkordatom bogato iskustvo
još iz doba Austro-Ugarske monarhije. U prijašnjem je stoljeću
katolički dio zajedničke jugoslavenske kraljevine jako nastojao da
dođe do konkordata čemu se je s uspjehom odupirala Pravoslavna
crkva, pa do ratifikacije nije došlo. Komunistički je režim nakon
pobjede revolucije sve kršćanske crkve i druge vjerske zajednice
progonio i društveno marginalizirao kao klasnog neprijatelja. Zato
je u Katoličkoj Crkvi postojalo opravdano očekivanje da će se sa
demokratskim promjenama i slovenskom samostalnošću promijeniti i
društveni položaj Crkve. Među očekivanim promjenama bio je i
međudržavni ugovor sa Svetom Stolicom. Od samoga smo početka
predlagali više parcijalnih sporazuma. Prva je demokratska vlada
taj prijedlog podržala, ali su se stvari počele zaplitati s padom
Peterleove vlade.
I tako dolazimo do trećeg sugovornika koji je mogao utjecati na
tijek pregovora i sređivanje odnosa sa Katoličkom Crkvom. Krivca za
to što Slovenija tek nakon 10 godina donosi prvi sporazum sa Svetom
Stolicom zato treba potražiti u vladi, odnosno u onim političkim
strankama koje su u zadnjih 8 godina vodile našu državu, osobito u
LDS (liberalnim demokratima premijera Drnovšeka, op.pr) i ZLSD
(Udruženoj listi, odn. reformiranim komunistima). Oni su iz
prestižnih i ideoloških razloga i uz pomoć javnih glasila učinili
sve da do takvih sporazuma ne bi došlo. Barem u ovom slučaju,
pokazalo se da tzv. snage političkog kontinuiteta stvarno postoje.
Liberalni demokrati u zadnje su vrijeme došli do zaključka da takva
politika ne vodi nikamo, pa su je napustili. U Udruženoj listi
neprijateljstvo prema Crkvi po svoj je prilici još tako veliko da to
vezuje ruke i pamet i njihovim mlađim političarima koji razmišljaju
na demokratski i europski način.
Šteta da se neki naši političari tako malo nauče iz vlastitih
grešaka. Do zadnjega su trenutka bili protiv demokratskih
promjena, a sada zamjeraju ako im netko pokaže da su kratkovidni.
Glasno su se protivili poštovanju ljudskih prava, ispravljanju
prošlih nepravdi, denacionalizaciji, rehabilitaciji nepravedno
osuđenih, ubijenih i prešućenih žrtava revolucije, a sada kao
papagaji ponavljaju stajališta koja izgovore europski povjerenici
iz kojih su se još do jučer izrugivali.
Na sličan će se način završiti i protivljenje vatikanskom
sporazumu. Zato jer je Europa blizu i sve preciznije gleda kako se
kod nas poštuju ljudska prava, zakoni i drugi demokratski
standardi. Zato će ubrzo otpasti i svi prigovori koje politika
kontinuiteta još uvijek ponavlja. Tada će odjednom i sporazumi sa
Svetom Stolicom postati neprijeporan. Nikada nisu ni predstavljali
problem, reći će tada naši nadobudni političari.
Mora li nas sve to ispuniti osjećajem slavodobidništva? Nikako. Svi
križevi i problemi s kojima se uz muku i polako probijaju država i
slovenski narod, predstavljaju muku i križ i za Katoličku Crkvu.
Umjesto da u zemlji svu snagu upotrijebimo za duhovnu, kulturnu,
gospodarsku i političku pripremu za izazove koji nas čekaju u
Europi, mi smo tratili vrijeme na nepotrebne prijepore. Zbog toga
smo svi na gubitku. Ostaje nada da je još uvijek ostalo malo
vremena. Jedini pravi odgovor je rad za bolju budućnost. I dobro
iskušano kršćansko ponašanje naših očeva i matera. Onda, kada bi
napravili sve što su mogli, ruke su pripremili za molitvu. Potrebna
je zdrava pamet, svima, bez razlike!", zaključuje u komentaru
"Družine" glavni urednik lista Janez Gril.