SL - DRUŽINA 16. XII. SLOVENSKA VLADA PROTIV VTIKANA DRUŽINA

SLOVENIJA DRUŽINA 13. XII. 2001. Propuštene prilike "Proteklog je tjedna naša vlada upalila zeleno svjetlo za prvi sporazum između Republike Slovenije i Svete Stolice. Baš danas, dok pišem ove retke, obje su strane sporazum svečano parafirale, ali još nije jasno kad će biti potpisan, kad će ga vlada poslati u parlament i kada će biti potvrđen. Ostaje nada da će Slovenija uz 10. obljetnicu samostalnosti nakon višegodišnjih pregovora konačno prihvatiti prvi dokument sa Svetom Stolicom koji će imati međunarodnu vrijednost. Uz to ne smijemo zaboraviti da je Sveta Stolica prije 10 godina, mimo uobičajene diplomatske rezerviranosti, među prvima priznala slovensku samostalnost i tako bitno utjecao na druge države da su požurile s priznanjem, što je za našu državu u nastajanju bilo od iznimne važnosti. Isto tako treba upozoriti da Slovenija prema svojoj povijesnoj, kulturnoj i vjerskoj pripadnosti spada među one europske narode s pretežitom katoličkom većinom koje sa Svetom Stolicom već dugo vremena imaju sklopljene različite međudržavne ugovore, konkordate ili parcijalne sporazume. I većina država koje su se prije desetak i više godina otresle komunizma i krenule na put demokracije sklopila je sa Svetom stolicom vrlo brzo konkordat (Poljska) ili parcijalne sporazume (Madžarska, Hrvatska, Slovačka...). Sada će im se kao zadnja pridružiti i Slovenija. Što da uz to mislimo? Još jedna "priča o uspjehu" koja našoj državi nikako ne može služiti na čast i ponos. Zbog nepotrebnih ideoloških sukobljavanja i podmetanja slabih nakana Katoličkoj Crkvi, širenja nepovjerenja među ljudima i propuštenih prilika, da bismo se kao narod i država mogli baviti drugim, potrebnijim stvarima. Tko je za to odgovoran? Vatikanska diplomacija ne. To znaju i oni koji su se sporazumu cijelo vrijeme protivili. Politika Svete Stolice prema svim je državama jednaka. Vatikan je sa svakom državom spreman zaključiti međudržavne sporazume na područjima koja se tiču vjere i vjerskog života ljudi. Pri tom se ti ugovori međusobno u biti ne razlikuju, a razlike se odnose samo na specifičnost svake zemlje. Moguće je doduše tražiti krivca na strani slovenske Katoličke Crkve i njezinih pregovarača koji su potpisali nacrt sporazuma na prvom stupnju, ali to neće dati pravi odgovor. Povijesno gledano, slovenska Katolička Crkva ima u vezi s konkordatom bogato iskustvo još iz doba Austro-Ugarske monarhije. U prijašnjem je stoljeću katolički dio zajedničke jugoslavenske kraljevine jako nastojao da dođe do konkordata čemu se je s uspjehom odupirala Pravoslavna crkva, pa do ratifikacije nije došlo. Komunistički je režim nakon pobjede revolucije sve kršćanske crkve i druge vjerske zajednice progonio i društveno marginalizirao kao klasnog neprijatelja. Zato je u Katoličkoj Crkvi postojalo opravdano očekivanje da će se sa demokratskim promjenama i slovenskom samostalnošću promijeniti i društveni položaj Crkve. Među očekivanim promjenama bio je i međudržavni ugovor sa Svetom Stolicom. Od samoga smo početka predlagali više parcijalnih sporazuma. Prva je demokratska vlada taj prijedlog podržala, ali su se stvari počele zaplitati s padom Peterleove vlade. I tako dolazimo do trećeg sugovornika koji je mogao utjecati na tijek pregovora i sređivanje odnosa sa Katoličkom Crkvom. Krivca za to što Slovenija tek nakon 10 godina donosi prvi sporazum sa Svetom Stolicom zato treba potražiti u vladi, odnosno u onim političkim strankama koje su u zadnjih 8 godina vodile našu državu, osobito u LDS (liberalnim demokratima premijera Drnovšeka, op.pr) i ZLSD (Udruženoj listi, odn. reformiranim komunistima). Oni su iz prestižnih i ideoloških razloga i uz pomoć javnih glasila učinili sve da do takvih sporazuma ne bi došlo. Barem u ovom slučaju, pokazalo se da tzv. snage političkog kontinuiteta stvarno postoje. Liberalni demokrati u zadnje su vrijeme došli do zaključka da takva politika ne vodi nikamo, pa su je napustili. U Udruženoj listi neprijateljstvo prema Crkvi po svoj je prilici još tako veliko da to vezuje ruke i pamet i njihovim mlađim političarima koji razmišljaju na demokratski i europski način. Šteta da se neki naši političari tako malo nauče iz vlastitih grešaka. Do zadnjega su trenutka bili protiv demokratskih promjena, a sada zamjeraju ako im netko pokaže da su kratkovidni. Glasno su se protivili poštovanju ljudskih prava, ispravljanju prošlih nepravdi, denacionalizaciji, rehabilitaciji nepravedno osuđenih, ubijenih i prešućenih žrtava revolucije, a sada kao papagaji ponavljaju stajališta koja izgovore europski povjerenici iz kojih su se još do jučer izrugivali. Na sličan će se način završiti i protivljenje vatikanskom sporazumu. Zato jer je Europa blizu i sve preciznije gleda kako se kod nas poštuju ljudska prava, zakoni i drugi demokratski standardi. Zato će ubrzo otpasti i svi prigovori koje politika kontinuiteta još uvijek ponavlja. Tada će odjednom i sporazumi sa Svetom Stolicom postati neprijeporan. Nikada nisu ni predstavljali problem, reći će tada naši nadobudni političari. Mora li nas sve to ispuniti osjećajem slavodobidništva? Nikako. Svi križevi i problemi s kojima se uz muku i polako probijaju država i slovenski narod, predstavljaju muku i križ i za Katoličku Crkvu. Umjesto da u zemlji svu snagu upotrijebimo za duhovnu, kulturnu, gospodarsku i političku pripremu za izazove koji nas čekaju u Europi, mi smo tratili vrijeme na nepotrebne prijepore. Zbog toga smo svi na gubitku. Ostaje nada da je još uvijek ostalo malo vremena. Jedini pravi odgovor je rad za bolju budućnost. I dobro iskušano kršćansko ponašanje naših očeva i matera. Onda, kada bi napravili sve što su mogli, ruke su pripremili za molitvu. Potrebna je zdrava pamet, svima, bez razlike!", zaključuje u komentaru "Družine" glavni urednik lista Janez Gril.