US-blkan-Diplomacija-Strana pomoć-Organizacije/savezi-Oružani sukobi IHT 12. XII. REPUBLIKA MAKEDONIJA SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE12. XII. 2001.Republika Makedonija"Trenutno se činiti gotovo nepristojnim
razmišljati o bilo kojoj drugoj zemlji osim Afganistana ili Srednjeg Istoka. No problemi se nastavljaju množiti i drugdje, a ponekad je malo pažnje dok su još pod kontrolom najbolji način da ih se takvima i zadrži. Na primjer Makedonija. Situacija se poboljšala od kada je Parlament konačno prošlog mjeseca usvojio paket ustavnih i zakonodavnih amandmana koji su ugovoreni u kolovozu, pod velikim pritiskom Europske Unije i SAD-a, u sklopu okvirnog sporazuma između Makedonaca i brojne albanske manjine koja živi u toj zemlji. Mogućnost pojave građanskog rata trenutno se smanjila. No izgled situacije može varati. Snage koje se protive sporazumu su brojne i jake, mnogo toga treba učiniti da se sporazum do kraja primijeni (uključujući reforme javnog sektora koje znače gubitak poslova za mnoge Makedonce), NATO bi trebao otići u ožujku a rašireno raspoloženje je loše. Preostaje i rizik da će oni Makedonci koji se protive reformama biti u iskušenju da ponovno posegnu za vojnom akcijom, čak i uz rizik od nacionalne podjele, što bi albanski ekstremisti
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
12. XII. 2001.
Republika Makedonija
"Trenutno se činiti gotovo nepristojnim razmišljati o bilo kojoj
drugoj zemlji osim Afganistana ili Srednjeg Istoka. No problemi se
nastavljaju množiti i drugdje, a ponekad je malo pažnje dok su još
pod kontrolom najbolji način da ih se takvima i zadrži. Na primjer
Makedonija. Situacija se poboljšala od kada je Parlament konačno
prošlog mjeseca usvojio paket ustavnih i zakonodavnih amandmana
koji su ugovoreni u kolovozu, pod velikim pritiskom Europske Unije
i SAD-a, u sklopu okvirnog sporazuma između Makedonaca i brojne
albanske manjine koja živi u toj zemlji. Mogućnost pojave
građanskog rata trenutno se smanjila. No izgled situacije može
varati. Snage koje se protive sporazumu su brojne i jake, mnogo toga
treba učiniti da se sporazum do kraja primijeni (uključujući
reforme javnog sektora koje znače gubitak poslova za mnoge
Makedonce), NATO bi trebao otići u ožujku a rašireno raspoloženje
je loše. Preostaje i rizik da će oni Makedonci koji se protive
reformama biti u iskušenju da ponovno posegnu za vojnom akcijom,
čak i uz rizik od nacionalne podjele, što bi albanski ekstremisti
jedva dočekali.
Korijen problema je snažan osjećaj nesigurnosti koji slavensko
makedonsko stanovništvo osjeća, i to ne sasvim neutemeljeno. Oni
zaista imaju problem s identitetom. Bugarska niječe postojanje
makedonskog jezika. Srbija niječe autonomiju makedonske crkve. A
Grčka stavlja veto na međunarodno prihvaćanje makedonskog imena.
Još je uvijek Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija, jedina od
Titovih republika koja se ne zove onako kako želi. Jedinu stvar u
koju su Makedonci apsolutno sigurni, njihova nadmoć unutar države,
sada potkopava rješavanje albanskih problema i međunarodno
ustrajavanje da Makedonija bude građanska a ne etnička država. Za
Albance i sve ostale u međunarodnoj zajednici, rješavanje
albanskih problema uvelike je zakašnjelo p je ovo ustrajanje na
njihovom rješavanju vrijedno poštivanja, no ove tvrdnje u Skopju ne
prolaze najbolje. Postoji nešto što međunarodna zajednica može
učiniti kako bi riješila problem makedonskog identiteta.
rješavanje dugogodišnjih nesuglasica s Grčkom, tvrde nam svi u
Skopju, više bi od ičeg drugog temeljito izmijenilo atmosferu u
zemlji, stvarajući okoliš za konstruktivnu suradnju i
implementaciju okvirnog sporazuma. Rješenje neće doći s novim
bilateralnim pregovorima između Skopja i Atene koji bi za cilj
imali sporazum glede nove formule imenovanja zemlje. Takvi
pregovori, koje je vodio niz sposobnih posrednika kao što je Cyrus
Vance, traju već deset godina a nisu urodili ničim konstruktivnim.
Sada je nužno Rješenje u tri točke, tako da druge zemlje, posebice
EU i zemlje članice NATO-a, odigraju aktivnu ulogu dajući svoju
podršku. Sporazum treba uključivati ova tri elementa koji bi
trebali biti primijenjeni simultano:
- Bilateralni sporazum između Skopja i Atene u kojem bi Makedonija,
prihvaćajući ime Republika Makedonija, učinila niz važnih ustupaka
Grčkoj. One bi uključivale deklaracije o postupanju s grčkim
kulturnim nasljeđem u makedonskom obrazovnom programu, slaganje s
time da Grčka može koristiti ime koje preferira (možda Gornja
Makedonija) za državu Makedoniju, i strogu zaštitu od ikakvog
zlorabljenja makedonskog imena na štetu Grčke, gospodarstveno ili
pravno.
- Zemlje članice NATO-a i EU-a, i druge ako žele, formalno bi
pozdravile ovaj bilateralni sporazum izmjenom diplomatskih
bilješki s Grčkom i Makedonijom, u kojima bi kao ime makedonske
države priznali ono Republika Makedonija istovremeno obećavajući
Grčkoj kako će se s njom savjetovati o prikladnim mjerama ako
odredbe sporazuma budu prekršene.
- UN i druge međuvladine organizacije prihvatile bi i koristile za
sve praktične svrhe ime Republika Makedonija. Sve zvuči složeno, i
jest složeno. No strategije sprječavanja sukoba često moraju biti
takve, a prema sudu Međunarodne krizne skupine, nakon ispitivanja i
prepravljanja ovog prijedloga nekoliko mjeseci u Ateni, Skopju i
drugim ključnim prijestolnicama, ovo bi Rješenje veoma lako moglo
biti i najbolje.
Alternativa je pustiti da se nesuglasice oko imena rasplamsaju, i
tako Makedoncima poruči da, ako žele nametnuti svoj identitet, to
moraju učiniti drugim sredstvima", piše Gareth Evans, predsjednik
Međunarodne krizne skupine.