FRANCUSKA-LES ECHOS OD 12.12.01. WELTEKE O GOSPODARSKO-POLIT.SURADNJI U EU

FRANCUSKA LES ECHOS 12.XII.2001. Olakšati usklađivanje politika u Europi "Što je jače europsko jedinstvo, više se osjeća potreba za usklađivanjem gospodarskih politika između država članica. To više otkako je stvorena monetarna unija. Kao što se kaže u članku 99 ugovora o EU-u, 'države članice shvaćaju svoje gospodarske politike kao pitanje od zajedničkog interesa i usklađuju ih u sklopu Vijeća'. Premda svi priznaju da je usklađivanje gospodarskih politika važno, ipak postoje razlike u svezi s metodama koje treba utvrditi i s nadležnim područjima. Jedni se zauzimaju za pristup koji se temelji na načelnom, točno utvrđenom i formalnom sporazumu između čelnika, a drugi za otvorenije procedure utemeljene na pravilima, dok treći pak misle da je najdjelotvorniji sustav usklađivanja onaj koji se temelji na tržišnim snagama. Uzvratno djelovanje između državnih proračunskih politika s jedne, i zajedničke monetarne politike s druge strane, određuje jasno utvrđen pravni okvir. Odredbama Pakta o rastu i stabilnosti glavni je cilj da spriječe svaki mogući sukob između tih dvaju glavnih područja makrogospodarske politike. U smislu tih odredaba, države članice se obvezuju da će poštovati srednjoročni cilj, tj. postići uravnotežen, pa i suficitni proračun, kao i da će ispuniti zahtjeve proračunskog usklađivanja. Ograničavajući negativne posljedice koje provedba isključivo nacionalnih ciljeva u bilo kojoj državi članici može imati na druge strane u sporazumu, Pakt o rastu i stabilnosti određuje okvir u kojemu države članice mogu odgovoriti na ciklusne izazove vlastite svakoj od njih. Nedavno su poduzeti pokušaji da se 'usklađivanje' monetarnih i proračunskih politika proširi izvan tog okvira i da monetarne vlasti preuzmu zadaću da isto tako ispune utvrđene ciljeve kratkoročne gospodarske politike. To se stajalište uglavnom temelji na zamisli da nadzor nad makrogospodarskim kretanjem ne može bez prikladnog 'policy mixa' koji u postizanju kratkoročnih ciljeva na području rasta i zapošljavanja daje veliku prednost monetarnoj politici. No takvo je stajalište u opreci s odredbama ugovora iz Maastrichta, prema kojima monetarna politika mora biti neovisna, a glavna joj zadaća mora biti očuvanje stabilnih cijena. Povrh toga, učiniti monetarne vlasti odgovornim za nadzor nad makrogospodarskim kretanjima značilo bi nametnuti im pretešku zadaću. Poput Bundesbanke svojedobno, Europska središnja banka nije nikada htjela ispunjavati takve zahtjeve, oslanjajući se radije na sigurnost koju daje znanje i praktično iskustvo stručnjaka. (...) U sklopu usklađivanja opće gospodarske politike u EU-u, vodilo se računa o tim aspektima kroz primjenu otvorenijih procedura usklađivanja koje se više temelje na 'dobrohotnom pritisku kolega' i na primjeru uspjeha državne gospodarske politike, nego na strogo određenim sporazumima o usklađivanju. Početni pojam 'olakšane' procedure usklađivanja koja se temelji na prihvaćanju i praćenju 'glavnih zajedničkih načela u gospodarstvu' prepustio je mjesto nejasnom skupu 'uputa', 'mehanizama', 'planova rada' i 'izvješća' koji obuhvaćaju gotovo sva područja djelovanja, čiju je istančanost svakome, kako javnosti tako i svim odlučivateljima zajedno, teško shvatiti. Na 'slabost tržišta' gotovo se ne možemo pozivati da bismo opravdali usklađivanje, s obzirom na njezine razmjere u ovom času. To samo povećava ugled birokracije koja je u stalnom širenju, neprestano uvodeći nove sektore odgovornosti. Krajnje je vrijeme da se donekle olakša usklađivanje europskih gospodarskih politika. Samo ako svratimo pozornost na ono što je bitno, bit ćemo uspješniji s manje novca", piše Ernst Welteke, predsjednik Deutsche Bundesbanka.