PREPORUKE HNB-A BANKAMA O POSTUPKU ZAMJENE VALUTA EMU-A U EURO

PREPORUKE HNB-A BANKAMA O POSTUPKU ZAMJENE VALUTA EMU-A U EURO Guverner Hrvatske narodne banke dr. Željko Rohatinski poslao je preporuku bankama i štedionicama oko postupka mijenjanja valuta zemalja Europske monetarne unije u euro, kako bi se predstojeća zamjena obavljala sukladno europskim pravilima i na transparentan način. Guverner hrvatske središnje banke pritom podsjeća da zamjena valuta članica Europske monetarne unije (in valuta) eurom nije klasičan kupoprodajni devizni posao, odnosno stvarna zamjena novca po izboru bankovne klijentele, već zamjena valute koja se provodi po načelu "lex monetae", dakle snagom zakona. To znači da bi i hrvatske poslovne banke i štedionice konverziju "in valuta" u euro trebale obaviti po službenim konverzijskim tečajevima, kakve će primjenjivati i banke unutar Europske monetarne unije (a ne primjenom različitih kupovnih i prodajnih tečajeva). Ovo načelo važi i kad se radi o zamjeni gotovine u "in valutama" za euro u gotovinskom obliku, s tim da naknadu za takvu uslugu banke i štedionice trebaju iskazati odvojeno od tečaja, a prema vlastitom cjeniku. Manje banke i štedionice, koje pribavljaju potrebnu stranu valutu preko većih banaka, trebale bi svoje potrebe pravodobno osigurati čvrstim ugovorima, napominje guverner HNB-a. Prema dosadašnjim saznanjima, neke to još nisu učinile. Umjesno je pretpostaviti da bi u slučaju neočekivano velike potražnje za eurskom gotovinom u poslovnicama banaka koje su dobavljači tog novca, te banke opskrbljivale u prvom redu svoje šaltere, što bi moglo stvoriti pomanjkanje eurske gotovine za zamjenu u ovim manjim bankama. Iako bi takva nestašica bila, najvjerojatnije, sasvim kratkotrajne naravi, takvi zastoji mogli bi se negativno odraziti na raspoloženje građana i na njihovo povjerenje u domaći bankovni sustav, upozorava dr. Rohatinski. Iz sličnih razloga guverner HNB-a skreće pozornost svim bankama da pravodobno imaju u vidu i potrebe svojih mjenjača za eurskom gotovinom početkom slijedeće godine. Mogućnost da se mjenjači pojave na šalterima prvih dana siječnja kao fizičke osobe (osobno ili preko svojih suradnika) radi zamjene većih iznosa gotovine, možda bi na nekim punktovima mogla stvoriti, makar i privremenu ali svakako nepoželjnu, nestašicu eurske gotovine za potrebe ostalih građana. Budući da o tome ima upita nekih banaka, dr. Rohatinski napominje da je i prije 1. siječnja 2002. godine unošenje novčanica i kovanica eura u Hrvatsku potrebno prijaviti carinskom djelatniku, ukoliko vrijednost pošiljke premašuje vrijednost 40.000 kuna. Za unos stranog gotovinskog novca u zemlju ni u ovom slučaju nije potrebno odobrenje Hrvatske narodne banke. Dr. Rohatinski poručuju da će Hrvatska narodna banka, kao središnja novčarska institucija Republike Hrvatske, nadzirati proces zamjene novca, te će u slučaju bilo kakvih nepravilnosti i protupropisnih postupaka poduzimati mjere za koje ima zakonske ovlasti i o tome obavještavati javnost.