ŠTO DONOSI EUROPSKI UHIDBENI NALOG?

BRUXELLES, 12. prosinca (Hina/Reuters) - Talijanskim prihvaćanjem europskog uhidbenog naloga otvoren je put za njegovo uvođenje u sklopu jedinstvene borbe protiv terorizma i organiziranog kriminala na razini EU-a ubrzane rujanskim terorističkim napadima na SAD.#L# U načelu sveeuropski bi uhidbeni nalog pokrivao sve vrste kriminalnih djela. No, za poimence navedena 32 kriminalna djela EU ukida zahtjev da je kao uvjet izručenja potrebno da se zločin kao takav priznaje u obje zemlje članice - onoj u kojoj se osumnjičenik nalazi i onoj koja njegovo izručenje traži. Popis od 32 kriminalna djela uključuje: terorizam, sudjelovanje u kriminalnim organizacijama, seksualno iskorištavanje djece i dječja pornografija, zloporaba 'cyberspacea', trgovina ljudima te nezakonita trgovina oružjem i eksplozivima, nezakonita trgovina ugroženim vrstama, otmica, uzimanje talaca, organizirana i/ili oružana pljačka, nezakonita trgovina umjetninama i drugim kulturnim blagom, silovanje, podmetanje požara, sabotaža, rasizam i ksenofobija te korupcija i podmićivanje. Italija je imala primjedbe na uključivanje financijskih kriminalnih djela na popis. Mediji su takvo stajalište objasnili željom talijanskog premijera Silvia Berlusconija da izbjegne mogućnost da se nakon isteka imuniteta nađe pred španjolskim sudom gdje je osumnjičen za korupciju. Talijanska strana se ponajprije opirala da europski uhidbeni nalog ima retroaktivan učinak, no konačno je pristala prihvatiti ga uz napomenu da je prvo nužno načiniti određene izmjene u talijanskom zakonskom sustavu kako bi bio usklađen s novim europskim normama. Svaka će članica EU-a moći od druge članice zatražiti izručenje osobe koju sumnjiči za počinjeno kazneno djelo. Za izručenje osumnjičenoga zbog nedjela koje nije na 'Popisu 32', dotični kriminalni čin mora zasluživati minimalnu zatvorsku kaznu od 12 mjeseci. U slučaju zločina sa zajedničkog popisa, minimalna kazna mora biti tri godine. Ako se osumnjičenik složi da bude izručen drugoj zemlji članici, postupak ne bi smio trajati dulje od 10 dana. Ako ne bude suglasan, postoji vremensko ograničenje od 60 dana za izručenje u normalnim slučajevima, koje pak može biti produljeno na 90 dana u iznimnim slučajevima. Članice EU-a više neće moći odbijati izručenje vlastitih državljana, što će zahtjevati ustavne promjene u Austriji, Portugalu, Grčkoj i Njemačkoj. Zemlje članice neće moći izručiti amnestirane osobe ili one koje su ranije bile oslobođene optužbe ili već osuđene za nedjelo. Od izručenja su zaštićeni i maloljetnici. Također zemlja članica može odbiti izručiti osobu ako je tražena zbog kriminalnog djela koje nije na 'Popisu 32' ili ako je tražena zbog nedjela koje nije na popisu kaznenih djela u zemlji u kojoj je osoba uhićena. Prizivi na odluku o izručenju moraju se provoditi u skladu sa zakonima zemlje u kojoj je osoba uhićena. Europski će uhidbeni nalog zamijeniti sadašnji složeni postupak izručenja između zemalja članica čime bi se trebali ubrzati sudski procesi koji ponekad traju i godinama. Europska komisija tvrdi da je takav nalog nužan preduvjet uspješne suradnje na području pravosuđa i unutarnjih poslova, tradicionalno rezerviranog za nacionalne vlade koje na tom polju velikim dijelom ljubomorno čuvaju suverenost. Napadi na SAD, međutim, ubrzali su sazrijevanje svijesti da bez zajedničke suradnje nije moguće stati na kraj terorizmu, a tome je pridonijelo i saznanje da su neki od sudionika napada na SAD neko vrijeme boravili u zemljama EU-a. (Hina) ii br