VOA 5. XII. RAZGOVOR S PICULOM

GLAS AMERIKE - VOA 5. XII. 2001. Picula: Zajednički otklanjati zatečene probleme u odnosima Zagreba i Beograda. Prilog Ivice Puljića. U posljednjih nekoliko tjedana mediji bilježe vrlo intenzivne i ponekad oštre izjave hrvatskih i jugoslavenskih dužnosnika vezane za međusobne odnose. Po svemu sudeći, 14. prosinca u Zagrebu bi se trebali sastati ministri vanjskih poslova dvije zemlje - Tonino Picula i Goran Svilanović koji su već imali nekoliko pripremnih susreta na neutralnom terenu. Pred ovaj vrlo važan sastanak razgovarali smo s ministrom Piculom o tome treba li se Jugoslavija ispričati Hrvatskoj, zatim o generalu Perišiću, 'vukovarskoj trojki' i suradnji s haaškim sudom. Na početku intervjua za Glas Amerike je ministar Picula dao ocjenu odnosa Zagreba i Beograda: = Odnosi između Hrvatske i Jugoslavije i normalizacija tih odnosa ne događaju se izvan prostora i vremena. Mi vrlo dobro znamo što se događalo tijekom devedesetih. Posljedice rata još su uvijek prisutne na određenim područjima. Ja se zalažem za politiku koja će odmjerenim postupcima uklanjati posljedice rata. Što se Hrvatske tiče, tu predrasuda i nekih preduvjeta, kako su ih određeni mediji pokušali formulirati, nema. S druge strane, ja bih doista volio da se i nakon odlaska Slobodana Miloševića ne samo s političke pozornice, nego i u haaški sud, neke političke strukture možda više na republičkoj razini, deklarativno, ali stvarno, nastoje emancipirati od Miloševićevog političkog nasljeđa. Utoliko, jasno, ja prepuštam pojedincima, njihovoj savjesti i političkoj pronicljivosti, da izaberu način kako će i simboličkim gestama ipak pokazati da nova vlast u Beogradu nije samo nova, nego i daleko bolja i drugačija. Utoliko pozdravljam i istupe nekih mojih kolega koji su vrlo jasno, bez mucanja, progovorili o obvezama Jugoslavije i Srbije koje ona ima zbog Miloševićevog ratnog avanturizma prema susjedima. Dolazak ministra Svilanovića je dobar prilog upravo toj ambiciji koju zajednički dijelimo, da iz mjeseca u mjesec zajednički otklanjamo teškoće koje smo, kao demokratski izabrane vlade, zatekli. Netko me nedavno ovdje u Zagrebu pitao, pomalo i provocirao, da su odnosi između Tuđmana i Miloševića bili bolji nego što su između današnjih vlada u Zagrebu i Beogradu. To je nonsens jer je u slučaju autoritarnih sustava ponekad lakše rješavati stvari u četiri oka, ali demokratske vlasti su često i pod demokratskim pritiskom svojih javnosti. U tom se slučaju teže dogovaraju neke stvari. Što se tiče generala Momčila Perišića, ja i nitko drugi iz Hrvatske vlade nemam namjeru kadrovirati u stvarima koje se tiču isključive nadležnosti srbijanskog premijera i srbijanske politike. Međutim, imamo pravo javno iznijeti svoj stav. Ne može se normalno rutinski komunicirati s vladom u kojoj je potpredsjednik čovjek koji je pred hrvatskim sudom u redovnom postupku osuđen zbog ratnog zločina i stradavanja civila. To je naša poruka. Kako će ona biti shvaćena, hoće li se uzeti ozbiljno u razmatranje prilikom planiranja budućih odnosa s Hrvatskom ? naravno, ta odgovornost nije na nama. Mi bismo doista voljeli da ta naša poruka bude shvaćena na pravi način. - Nadam se da će na pravi način biti shvaćena i poruka o izručenju 'vukovarske trojke', koju je Doris Pack, voditeljica izaslanstva Europskog parlamenta za Istočnu Europu, dala upravo Beogradu. To je jedan od velikih problema, možda i prepreka normalizaciji odnosa. = Sigurno. 'Vukovarska trojka' je sada već pomalo i mitsko mjesto u komunikaciji ne samo Zagreba i Beograda, nego i suda u Den Haagu i Beograda. Mislim da smo se u ovih dvadeset mjeseci potvrdili, nastojeći odnose Zagreba i međunarodnog suda u Haagu doista postaviti na zdravije temelje. Mi znamo kakva je bila politika prema haaškom sudu prije 3. siječnja, unatoč čak i donesenim vrlo važnim zakonima, kao što je Ustavni zakon o suradnji s haaškim sudom. Suradnja između Hrvatske i Haaga nije bila dobra. Hrvatska je u jednom trenutku praktički bila prijavljena Vijeću sigurnosti. Danas mogu reći da je stanje znatno drugačije. Prilike u kojima komuniciramo s Haagom su bolje. Međutim ta suradnja nikada neće biti bez tenzija. Uvijek će biti zahtjeva koji će se procjenjivati. Uvijek će biti i protuzahtjeva. Međutim kada se povuče crta u ovih dvadeset mjeseci, mislim da glavna tužiteljica i haaški sud mogu općenito biti zadovoljni načinom na koji se Zagreb odnosi prema svojim međunarodnim obvezama. Uostalom, politika prema Haagu i nova politika prema BiH, po mom sudu, izvorište su ovog novog poboljšanog položaja Hrvatske u međunarodnim odnosima. Ako je tome tako i ako dijelimo ambiciju da jednoga dana budemo ne samo dobri susjedi, nego i članovi EU, utoliko i naši susjedi na jugoistoku ? BiH i SRJ ? moraju imati odnose s haaškim sudom kakve danas ima Zagreb. A to onda može samo pomoći i da međusobno bolje komuniciramo. - Spomenuli ste odnos Hrvatske s Haagom. Bilo je ipak kritika na nedavni istup glavne tužiteljice Carle Del Ponte u Vijeću sigurnosti na račun Hrvatske, vezano uz slučaj Gotovina. = Mislim da gospođa Del Ponte nije rekla samo svoje stajalište o slučaju generala Gotovine. Ona je govorila i o drugim pomacima u suradnji, ali doista, bila je kritična prema nama zbog generala Gotovine. Mi se s njom u tome ne slažemo. Pokušali smo prije svega komunicirati s Haagom oko teksta optužnice, nastojeći da on bude prepravljen, da odgovara nekim našim pogledima na ono što se događalo prije pet-šest godina i mislim da smo u tome imali i prave argumente. Ako bih morao reći nešto više o tome, mislim da je gospođa Del Ponte i sama u jednom trenutku slegnula ramenima i rekla da je tekst optužnice mogao biti bolji, ali da je sada prekasno da se išta mijenja. Ukoliko je moguće tako ukazivati na propuste i priznavati propuste, onda, jasno, treba u dobroj vjeri nastojati da nam suradnja teče ovako kako teče, a, naravno, propuste, pogreške ili neke stvari koje se možda, po nečijoj procjeni, ne rade dovoljno kvalitetno, treba s vremenom ispravljati. Mislim da slučaj generala Gotovine doista ne dovodi u pitanje našu suradnju s Den Haagom. (VOA)