IT-IL-US-terorizam-atentati-Politika IT-4.XII.CORRIERE- BUSHOVA DILEMA ITALIJACORRIERE DELLA SERA4. XII. 2001.Bushova dvojba"Od istinski novog u posljednjim palestinskim zbivanjima tu je 'samo' nemilosrdna brutalnost Hamasovih
atentata i posebna oštrina izraelske reakcije. U ostalom, na žalost, uzorak je onaj stari. (...) Sharonove motivacije ljudski su shvatljive, ali politički pogrešne, a one Hamasa su tragično apsurdne. No dvije se strategije međusobno hrane, a srednjoročno imaju zajednički cilj: eliminaciju Arafatove politike.Priča počinje u Libanonu, prije nešto manje od 20 godina, i to je najproturječnije poglavlje drame, ono u kojemu su velike nade izmjenjuju s velikim razočaranjima. (...) Nakon sporazuma iz Osla i rukovanja na travnjaku Bijele kuće 13. rujna 1993., otvara se put koji izgleda da vodi rađanju palestinske države.No u oba tabora postoje, s različitim motivacijama, otpori i ekstremizmi. U Camp Davidu, u ljeto 2000., Clinton, već pred kraj mandata, pokušava snažno ubrzati mirovni proces. No Arafat je preslab, ili prelukav, kako bi prihvatio tu izvanrednu priliku. Odgovornost za neuspjeh skupa velikim je dijelom njegova, no stari
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
4. XII. 2001.
Bushova dvojba
"Od istinski novog u posljednjim palestinskim zbivanjima tu je
'samo' nemilosrdna brutalnost Hamasovih atentata i posebna oštrina
izraelske reakcije. U ostalom, na žalost, uzorak je onaj stari.
(...) Sharonove motivacije ljudski su shvatljive, ali politički
pogrešne, a one Hamasa su tragično apsurdne. No dvije se strategije
međusobno hrane, a srednjoročno imaju zajednički cilj: eliminaciju
Arafatove politike.
Priča počinje u Libanonu, prije nešto manje od 20 godina, i to je
najproturječnije poglavlje drame, ono u kojemu su velike nade
izmjenjuju s velikim razočaranjima. (...) Nakon sporazuma iz Osla i
rukovanja na travnjaku Bijele kuće 13. rujna 1993., otvara se put
koji izgleda da vodi rađanju palestinske države.
No u oba tabora postoje, s različitim motivacijama, otpori i
ekstremizmi. U Camp Davidu, u ljeto 2000., Clinton, već pred kraj
mandata, pokušava snažno ubrzati mirovni proces. No Arafat je
preslab, ili prelukav, kako bi prihvatio tu izvanrednu priliku.
Odgovornost za neuspjeh skupa velikim je dijelom njegova, no stari
vođa PLO-a, još uvijek predstavlja, unatoč svega, jedinog
Palestinca s kojim je moguće (kako je Thatcherova jednom kazala o
Gorbačovu) 'praviti poslove'.
Ako se na pitanje gleda u tim terminima, uklanjanje Arafata učinilo
bi da se krizom uopće ne može upravljati. Bush je toga svjestan i zna
da bi propast bilo kakve pregovaračke perspektive uništilo
koaliciju stvorenu za napad na Afganistan. Ako želi pobijediti u
Kabulu i svoje muslimane zadržati ujedinjene, treba riješiti
palestinski rebus i dvoje neprijatelja, Arafata i Sharona,
obvezati da razgovaraju.
No Hamasovi atentati dopuštaju izraelskom premijeru da ustvrdi da
se i Izrael bori protiv terorizma i na okupiranim teritorijima
čini, uostalom, ono što je Amerika učinila ili čini u Afganistanu.
Eto slijepe ulice u kojoj je završila američka diplomacija. No Bush
nema izbora. Ako želi pobijediti terorizam na svjetskoj razini mora
u Palestini razbiti začarani krug atentata i odmazdi. Od rješenja
tog problema ovisi i konačni uspjeh njegove politike.", piše Sergio
Romano.