FR-BA-FRANCUSKA-BIH-SREBRENICA-Politika FRANCUSKI PARLAMENTARCI O ODGOVORNOSTI FRANCUSKE ZA SREBRENICU Piše: Frano CetinićPARIZ, 2. prosinca (Hina) - Informativna misija francuske nacionalne skupštine priznala je i odredila
odgovornost Francuske za pokolj u Srebrenici, u srpnju 1995.
Piše: Frano Cetinić
PARIZ, 2. prosinca (Hina) - Informativna misija francuske
nacionalne skupštine priznala je i odredila odgovornost Francuske
za pokolj u Srebrenici, u srpnju 1995.#L#
Pod predsjedanjem socijalističkog zastupnika Francoisa Loclea,
Informativna misija francuskog parlamenta, osnovana na
inicijativu Liječnika bez granica, od prosinca prošle godine pa do
lipnja ove godine saslušala je mnoge francuske i inozemne
dužnosnike te u četvrtak objavljenom izvještaju na 1225 stranica
pokušala jasno odrediti odgovornost francuskih vojnih i političkih
krugova.
U zaključcima izvještaja odgovornost je Pariza utoliko veća što je
u to vrijeme UNPROFOR-om zapovjedao francuski general, što je
Francuska davala najveći broj plavih kaciga i što je bila začetnik
zamisli o osnutku "zona sigurnosti" u Bosni.
Parlamentarci drže da su "odugovlačenja francuskog generala
Bertranda Janviera" (koji je zapovjedao UNPROFOROM) te njegov
"očito pogrešan sud o generalu Ratku Mladiću, odigrali ulogu u
drami". Za francuske zastupnike nema dvojbe da je general Janvier
"trebao pokrenuti blisku zračnu podršku 10. srpnja, budući da su se
za to bili stekli svi uvjeti". No, zahtjevi za zračnom podrškom
"nikada nisu stizali do Zagreba".
Većina članova Misije odbacuje međutim tezu po kojoj je general
Janvier pregovarao s generalom Mladićem o oslobađanju francuskih
talaca u zamjenu za vojnu pasivnost UNPROFOR-a. "Postojali su
pregovori za oslobađanje francuskih talaca, koja vlada ne bi to
uradila, ali su oni vođeni drugim kanalom".
Ovaj izvještaj ukazuje i na politiku dvosmislenosti politika
drugih država te u tom kontekstu podjseća na "propuste" Yasushi
Akashija, specijalnog izaslanika UN, na "taktičku grešku"
nizozemskih vojnika koji nisu "pružili nikakav otpor srpskim
snagama", dočim se vlastima u Sarajevu pak predbacuje što su na dva
mjeseca "prije tragedije" iz Srebrenice "uklonile" bile Nasera
Orlića, vojnog zapovjednika enklave. "Jesu li na taj način odlučile
bile prepustiti enklavu?", pitanje je koje u izvještaju ostaje bez
odgovora.
Iako ukazuje na odgovornost vojnih lica, o odgovornosti političara
pak postoje tek blage aluzije. Promjena, pri čemu se parlamentarci
pitaju je li riječ o promjeni stila ili promjeni politike, koju je
označio izbor Chiraca za predsjednika, došla je prekasno za
Srebrenicu.
Izvještaj je međutim naišao na oštre kritike francuske javnosti,
kritike koje ponajbolje rezimira Le Monde u članku od 30. studenog
koji, objavljivajući glavne točke izvještaja, ustvrđuje kako bi
"mnogo toga trebalo zaboraviti da bismo se mogli suglasiti sa
zaključcima koje nude zastupnici".
Jer, prvi "čin odlučnosti Zapadnjaka da se odupru Srbima", a bilo je
to u veljači 1994., očituje upravo Pariz, kad Alain Juppe, tadašnji
šef francuske diplomacije, uspjeva nagovoriti Mitteranda, zatim
Warrena Christophera te neke još europske zemlje, "koje su
oklijevale" da se pokrenu zračni napadi i natjera Srbe na
povlačenje teškog topništva s položaja oko Sarajeva.
U vrijeme tragedije u Srebrenici, Zapad nema jasne politike,
ocjenjuje Le Monde: "Nizozemci ne kriju kako ne žele poslati smjenu
svojim plavim kacigama u Srebrenici, Englezi ne kriju kako
namjeravaju napustiti Goražde, dok Eduard Balladur, protivnik
intervencionizma od samih početaka... predlaže jednostavno
povlačenje francuskog kontigenta iz Bosne".
U poduljem spisku svega onoga što bi trebalo zaboraviti da bi se
mogli zaključci francuskih parlametaraca, le Monde nabraja i Billa
Clintona koji je, komentirajući mirovni plan Europljana, ismijavao
zamisao održavanja muslimanskih enklava u Istočnoj bosni,
nazivajući ih "streljanama" za obuku Srba, ili Holbrookea koji je u
prvoj verziji svoga mirovnog plana, iz rujna 1995. s karte
muslimanskog dijela Bosne prosto uklonio bio Goražde, "jedinu
preživjelu enklavu".
U očekivanju istragu koje vode nizozemski povjesničari, a nakon
izvještaja UN, ovaj parlamentarni prilog utvrđivanju francuskog
djela odgovornosti za pokolj u Srebrenici, uza sve nedvojbene
ograničenosti i kompromise, predstavlja ipak korak dalje u potrazi
za istinom.
(Hina) fcet sd