LJUBLJANA, 30. studenoga (Hina) - Posjet predsjednika Milana Kučana Zagrebu većini običnih Slovenaca omogućio je makar djelomičan uvid u dio vlastite kulturne baštine - djelo barona Janeza Vajkarda Valvasora čija se djela igrom
povijesnih okolnosti čuvaju u nadbiskupskoj knjižnici Metropolitana, smještenoj u zgradi Hrvatskog državnog arhiva.
LJUBLJANA, 30. studenoga (Hina) - Posjet predsjednika Milana
Kučana Zagrebu većini običnih Slovenaca omogućio je makar
djelomičan uvid u dio vlastite kulturne baštine - djelo barona
Janeza Vajkarda Valvasora čija se djela igrom povijesnih okolnosti
čuvaju u nadbiskupskoj knjižnici Metropolitana, smještenoj u
zgradi Hrvatskog državnog arhiva.#L#
Slovenska je televizija dobila mogućnost da prilikom posjeta svog
predsjednika Hrvatskoj snimi izvorne kadrove iz Valvasorova
trezora, a televizija je za širu javnost objavila kraću reportažu o
prirodoslovcu, onomastičaru, vojniku i kartografu koji je autor
prve "slovenske enciklopedije".
"Oduševljen sam ljubavlju koja se u hrvatskom državnom arhivu
posvećuje Valvasorovim radovima", izjavio je Kučan.
Johannes der Taeufer Valvasor rodio se u Ljubljani 1547. u
plemićkoj obitelji podrijetlom iz Bergama od oca Bartholomeusa i
majke Anne Raubar, a u današnjoj je Sloveniji najpoznatiji po svom
kapitalnom djelu "Slava vojvodine Kranjske" (u njemačkom izvorniku
"Die Ehre des Herzogtums Crain") izdanom 1689. u kojemu je
znanstveno i do u potankosti opisao slovenske ljude, naselja,
običaje i tradiciju ondašnjeg vremena.
Skupa tiskarska tehnologija ondašnjeg vremena dovela je barona,
koji je proputovao dobar dio tadašnje Europe i postao članom
engleskog Royal Scientific Society, gotovo na prosjački štap, pa je
najprije prodao svoje dvorce i imanja, a onda je - četiri godine
prije nego što je 1693. u Krškom - vjerojatno na nagovor svog znanca
i povremenog suradnika Pavla Rittera Vitezovića, svoju cjelokupnu
biblioteku prodao zagrebačkom nadbiskupu Aleksandru Ignaciju
Mikuliću.
Dobar potez i sa arhivarskog stajališta, uvjeren je danas
predsjednik Valvasorove fundacije, slovenski akademik dr. Matjaž
Kmecl. On tvrdi da je autor još ranije osobnu knjižnicu (u kojoj su i
takvi biseri poput djela Petrarce, Macchiavellija i pisama Jana
Husa) nudio Ljubljani što je bilo odbijeno, ali da nije točna niti
teorija po kojoj je knjižnica zagrebačkom nadbiskupu bila
poklonjena. A na pitanje televizijskog novinara ima li šanse da
Slovenci danas vrate neprocjenjivo "slovensko" kulturno blago koje
je otišlo u Hrvatsku, dr. Kmecl kaže - "Nema šanse".
Uvaženi slovenski akademik tvrdi da je odlazak Valvasorove
zaostavšine u Zagreb zapravo bio sretna okolnost i da bi dragocjena
zbirka - da su je otkupili "kranjski deželni stališi" - u
međuvremenu vjerojatno bila izgubljena zauvijek.
Čovjeka koji je unatoč talijanskim korijenima i situiranosti u
tadašnji njemački jezični i kulturni prostor nepobitno dio
današnjeg slovenskog nasljeđa (Slovenci ga drže jednim od 10
najistaknutijih ličnosti zaslužnih za očuvanje nacionalnog
identiteta, a njegov je lik postavljen i na novčanicu od 20
tolara).
No, on je također i tipični izdanak svojega vremena neobilježenog
današnjim shvaćanjima etniciteta i državnosti. U svojim je
radovima opisivao i Trst, Goricu, Istru, današnju austrijsku
Korušku. U hrvatskoj je povijesti značajan i kao autor djela "Carta
geografica Croatiae". No, njegovi bakrorezi danas se nalaze i u
pokrajinskom muzeju u Klagenfurtu, a pred nekoliko godina o tom su
polihistoru knjigu objavili i Talijani iako je kao svojevrsni
utemeljitelj slovenske historiografije ondašnjeg vremena napisao
da su "Lahi" (tj. "Latini", odnosno Talijani) "lukavi, nemilosrdni
i licemjerni".
(Hina) fl sl