IHT 29. XI. RUSIJA OPET U KABULU I OPET U 'VELIKOJ IGRI'

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 29. XI. 2001. Rusija opet u Kabulu i opet u 'Velikoj igri' "Unatoč velikom prijateljstvu koje smo imali priliku vidjeti kada se Vladimir Putin nedavno sreo s Georgeom W. Bushom u Texasu, Ameriku je 'prešao' ruski 'realpolitik'. Američki marinci počinju operacije u južnom Afganistanu kako bi dokrajčili ono što je preostalo od talibanskog režima. Kako je SAD okupiran time, Rusija je, bez opasnosti od ikakvog rizika, ponovno uspostavila kontrolu nad Kabulom, u najnovijem krugu Velike igre manevara velesila koje se natječu za prednost, igre koja je prvi puta zaigrana u Afganistanu u 19. stoljeću. Kao dio navodno humanitarne misije, Rusija je ustoličila veleposlanika u Kabulu - uz logističku potporu SAD-a, i na zahtjev tzv. vlade Buranudina Rabanija. Rabani, Tadžik, nominalni je čelnik Sjevernog saveza, koalicije pune frakcija koju uglavnom čine Tadžici, Uzbeci i Hazari, i koji sada ima kontrolu nad većim dijelom Afganistana. On je bio predsjednik zemlje prije no što su njegove snage istjerali talibani 1996. godine, a UN ga još uvijek priznaje kao predsjednika. Pa ipak, Rusija(...) se nije potrudila obavijestiti UN o svom ulasku u Kabul. (...) Ulazak u Kabul podsjeća na ulazak Rusije u prištinsku zračnu luku da bi se ponovno dobio politički utjecaj u posljednjim danima kosovskog sukoba 1999. godine. Dok je Sjeverni savez ruski instrument na terenu, SAD je savezu osigurao zračnu potporu. Preuzimanje Kabula od strane Saveza nije bio dio američkog plana igre. Zaista, Bushova administracija obećala je Pakistanu da će Savez držati podalje od Kabula. Nitko ne sumnja da je Savez podrupirala Moskva. U svojim sadašnjim vojnim operacijama u južnom dijelu zemlje koji kontroliraju talibani, SAD treba podršku Pakistana, koji dijeli dugačku granicu s Afganistanom. Dugoročnije, Washington nastoji oslabjeti savez Pakistana i Kine. Pakistan se odlučno protivi Sjevernom savezu i to ne samo zato što ga podupiru Indija, Rusija i Iran. Tijekom hladnog rata, Rusija i Indija bile su de facto saveznice, a Indija je još uvijek najveći kupac ruskog oružja. Pakistan ne želi biti u sendviču između Rusije i Indije. Želi da u Kabulu bude vlada s najvećim brojem paštunskih predstavnika. No rat je uvijek nepredvidiv, a washingtonska strategija s Paštunima nije 'upalila' kako se planiralo. Uskoro su se pojavile nade da bi paštunski plemenski čelnici mogli uvjeriti talibane da predaju Osamu bin Ladena. Kako se približava zima, Washington nije imao mnogo izbora nego pojačati svoju zračnu podršku Sjevernom Savezu. Rusija u Afganistanu ima korisne karte u rukama ako SAD sada bude ciljao irački režim, istaknutog sponzora terorizma. Kako bi ovo ostvario, Washington će morati zatražiti dozvolu Rusije, i onu Vijeća Sigurnosti UN-a. Irak tri godine ne pušta inspektore oružja UN-a u zemlju. Tko zna kakvu je vrstu oružja masovnog uništenja Sadam Husein uspio izgraditi? Ostaviti ga na miru da to čini i dalje bilo bi opasno. Osim toga, Izrael se neće zauvijek držati po strani dok Sadam gradi svoj arsenal. No za sada nema čvrstih dokaza koji Irak povezuju s terorističkim napadima na Ameriku (...). Nema ni jednostavnih vojnih rješenja. Tako je Bushova administracija suočena s nekim teškim izborima u svezi Iraka, što Putinu daje znatni utjecaj. Rusija je mnogo slabija nego što je to bila u zlatno doba Velike igre, kada su carevi vodili politiku u Afganistanu kako bi dobili izlaz na Indijski ocean, i kako bi pretekli Britance u Indiji. Rusija je također i sjena onoga što je bila 1979. kada je, ohrabrena strateškom paralizom SAD-a pod predsjednikom Jimmyem Carterom, napadala Afganistan. Putin je možda odlučio da je Rusija tako slaba da sada mora ostvariti sporazum sa Zapadom koji bi mu išao u prilog što je više moguće. (...) Njegov ulazak u Kabul pokazuje kako nije odustao od realpolitika. Oni na Zapadu koji se zalažu za primanje Rusije u NATO trebali bi dobro razmisliti što čine", piše Robyn Lim.