NJ 20. XI. SZ: NJEMAČKA VANJSKA POLITIKA MORA NAPUSTITI UTOPIJSKE PREDODŽBE

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 20. XI. 2001. Umjetnost mogućeg "Francuska šalje u Afganistan vojnike koji bi na sjeveru te zemlje trebali osigurati stabilnost; Velika Britanija se također namjerava otputiti sa svojim vojnicima iz strateški važne zračne luke Bagram u ostale dijelove Afganistana; Italija je odobrila angažman svojih postrojbi, Poljska je poslala odgovarajuću ponudu, Česi su već sastavni dio vojnog saveza. Komandosi pregovaraju sa Sjevernim savezom kako bi ovaj prihvatio nazočnost vojnika. Tko čeka odluku odgovarajuće državne institucije, taj će se još načekati. Naime, u Afganistanu se o utjecaju odlučuje sasvim arhaičnim sredstvima: vojnom nadmoći, političkom snagom, novcem. plemenskom povezanosti. Važno je u koju se svrhu ta moć koristi. U tom su pogledu SAD proteklih dana postigle osjetan napredak. Snažno kritizirano bombardiranje već je postiglo jedan od dva ratna cilja: vladavina Talibana uglavnom je razorena i čini se da je Afganistan podložan političkom oblikovanju kao nikad dosad. Međunarodna diplomacija traga munjevitom dinamikom za političkim forumom u okviru kojeg bi se moglo raspravljati o budućnosti zemlje. I ta etapa ima već svoj konkretan cilj: u Afganistanu treba instalirati autoritet koji će predstavljati sve etničke skupine a moći će se dugoročno oslanjati na pomoć izvana. Sve je to zasada tek puka teorija ali SAD i njihovi saveznici koriste političke i vojne poluge kako bi je postupno pretočili u praksu. Na kraju će doći do kompromisa. Mnogi u Njemačkoj približavaju se tom vrlo realpolitičkom procesu iz drugog smjera, postavljajući uzvišeni cilj i zahtijevajući njegovo ostvarivanje. Vanjska politika kao umjetnost mogućeg, pritisnuta interesima brojnih suigrača, relativizirana političkim i kulturnim posebnostima, suzbijena razornim porivima iracionalnih suvremenika - te su relativizacije njemačkoj politici strane i neugodne. Njemačka uz velike napore traga za smjerom vanjske politike. Vanjska politika u Njemačkoj predstavlja umjetnost nemogućeg, kvadraturu kruga, glatko 'povezivanje pacifizma i vojne sile'. Tu je aliteraciju skovao Washington Post - power and pacifism - saževši time - poput mnogih drugih u inozemstvu - mučan proces odlučivanja u Njemačkoj na jezgrovitu sintagmu. Gledano izvana, taj je oblik mučenja njemačka posebnost. Ostale ga zemlje prihvaćaju - bilo iz razumijevanja za povijest, bilo iz puke računice kako utjecaj i spremnost na odlučivanje ne bi trebale dijeliti s Berlinom. Kada vladajuće stranke ovog tjedna budu raspravljale o svojoj vanjskoj politici, kada ustavni sud bude odlučivao o produljivanju ugovora o članstvu u NATO-u, kada dakle unutarpolitička buka ponovno uvelike nadjača vanjskopolitički eho, sve će to biti sitni koraci na putu prema često spominjanoj normalnosti za koju nitko ne može pouzdano reći kako će zapravo izgledati. Doduše, bilo bi iskreno u tom procesu pronalaženja vlastitog identiteta voditi računa o nekoliko načela međunarodne diplomacije. Prvo, vanjskopolitička vjerodostojnost bit će stečena tek kada određena vlada bude spremna provesti svoja obećanja u djelo. U slučaju njemačke vlade postoje sumnje da Berlin želi neprekidno provjeravati kakvu potporu njegove odluke uživaju. Netom stečeni dojam da Bundeswehr sudjeluje u misiji u Afganistanu ne prolazi provjeru u stvarnosti. Njemačka vlada teško će smoći snage za pojačavanje mandata i stvarni angažman na uspostavi mira u Afganistanu uz sudjelovanje tisuća vojnika. Drugo, moć i pacifizam nisu trajno spojivi, drugim riječima: tko želi ostati na vlasti, mora snositi i odgovornost. Vjerodostojnost započinje poštenim govorom. Tko dramatizira odluku o angažmanu u Afganistanu kao prvi ratnu operaciju izvan Europe, zaboravlja Somaliju. Iako je Bundeswehr u toj afričkoj zemlji služio u sastavu plavih kaciga, njegov angažman nije bio manje rizičan - i u Somaliji je bjesnio rat. Pucanj je pucanj - bilo da pucate kao vojnik, bilo kao pripadnik mirovnih plavih kaciga s policijskim zadaćama u kontekstu sprječavanja sukoba. Treće, uzvišeni ciljevi možda su odličan materijal za parlamentarne prepirke unutar koalicije ali vladajuće će stranke imati utjecaj na međunarodnoj pozornici tek ako bude u podjednakoj mjeri dijelila koristi i rizike. Politički koncepti o posttalibanskoj fazi nemaju preveliko značenje sve dok SAD helikopterima moraju spašavati njemačke pomagače pri razvoju. I četvrto - usprkos uzavreloj retorici valja sačuvati osjećaj za mjeru: tko odmah dovede u pitanje savez, tko je spreman žrtvovati vrijednosnu zajednicu u korist utopijskoj predodžbi o miru u svijetu, taj podcjenjuje krhkost vanjskopolitičkih sustava i ugrožava sustav kojem Njemačka zahvaljuje svoj vanjskopolitički utjecaj", upozorava Stefan Kornelius.