FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

RU-NEZAVISIMAJA 20.11.01. PUTINOVA POPUSTLJVOST PREMA AMERICI

RU-US-sporazumi-Vlada-Diplomacija-Obrana-Terorizam RU-NEZAVISIMAJA 20.11.01. PUTINOVA POPUSTLJVOST PREMA AMERICI RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA20. XI. 2001.Vesternizacija Rusije počet će prema Putinovoj inačici"Prošlotjedni televizijski kadrovi s teksaškog ranča Bushovih, s bogatim stolom i srdačnim razgovorom između ruskog i američkog predsjednika, potaknuli su asocijacije u svezi s događajima prije 29 godina: kako je Richard Nixon u svom kamionetu, nedaleko od ljetne rezidencije američkog predsjednika u Camp Davidu, vozio svog sovjetskog gosta Leonida Brežnjeva. Mnogima se tada činilo da je obnovljeno povjerenje između SSSR-a i SAD-a, bivših partnera u antihitlerovskoj koaliciji. No ni važni sporazumi, ni osnutak OESS-a, ni Brežnjevljevi susreti bez kravate prvo s Nixonom, a zatim s Geraldom Fordom, nisu otopili ledeni brijeg nepovjerenja između SSSR-a i SAD-a, a nisu ni mogli, jer su to bile države-antipodi i nije bilo zajedničkog neprijatelja, kao početkom 40-ih, koji bi ih ujedinio.A sada onaj isti Afganistan koji nas je razdvojio prije dvadeset godina, baca Moskvu u naručje Washingtona. On je lakmusov papir koji je omogućio da se otkriju prave nakane jednih i drugih. Bi li se uopće dogodio taj susret s Georgeom Bushom u Washingtonu, da ne
RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 20. XI. 2001. Vesternizacija Rusije počet će prema Putinovoj inačici "Prošlotjedni televizijski kadrovi s teksaškog ranča Bushovih, s bogatim stolom i srdačnim razgovorom između ruskog i američkog predsjednika, potaknuli su asocijacije u svezi s događajima prije 29 godina: kako je Richard Nixon u svom kamionetu, nedaleko od ljetne rezidencije američkog predsjednika u Camp Davidu, vozio svog sovjetskog gosta Leonida Brežnjeva. Mnogima se tada činilo da je obnovljeno povjerenje između SSSR-a i SAD-a, bivših partnera u antihitlerovskoj koaliciji. No ni važni sporazumi, ni osnutak OESS-a, ni Brežnjevljevi susreti bez kravate prvo s Nixonom, a zatim s Geraldom Fordom, nisu otopili ledeni brijeg nepovjerenja između SSSR-a i SAD-a, a nisu ni mogli, jer su to bile države- antipodi i nije bilo zajedničkog neprijatelja, kao početkom 40-ih, koji bi ih ujedinio. A sada onaj isti Afganistan koji nas je razdvojio prije dvadeset godina, baca Moskvu u naručje Washingtona. On je lakmusov papir koji je omogućio da se otkriju prave nakane jednih i drugih. Bi li se uopće dogodio taj susret s Georgeom Bushom u Washingtonu, da ne govorimo o obiteljskom ranču u Teksasu, i bismo li ikad doznali što je Putin rekao domaćinu, kako ga je pogledao u oči, da je Rusija ostala izvan protuterorističke koalicije? No, s druge strane, je li se Vladimir Putin mogao drukčije ponašati u uvjetima armagedona koji je počeo nakon 11.IX.? Sada se u Rusiji može govoriti o razmjerima ustupaka koji su za tim došli. No još treba pokušati utvrditi tko je kome više pomogao u novim okolnostima: mi SAD-u ili SAD nama? Oni isti generali koji sada gunđaju protiv Kremlja zbog njegove tobožnje pretjerane popustljivosti prema Amerikancima, još su nedavno strahovali od rata na dvjema bojišnicama: u Čečeniji i u republikama srednje Azije koje su talibani zasipali ekstremistima svih boja. Sada je Zapad zapravo ozakonio čečenski problem, a Bush ga je u jednom od svojih govora u Washingtonu spomenuo na izrazito ritualan način. A i druge su demokratske zemlje zajedno s SAD-om preuzele na sebe obvezu da spriječe najezdu talibana u zemlje ZND- a. Dvije su se zemlje čak dogovorile o smanjenju nuklearnih bojevih glava. Na ruski način drskoj Bushovoj nakani da taj dogovor ograniči na čvrst muški stisak ruku dvojice državnih poglavara, Putin je s tipično zapadnom zajedljivošću suprotstavio svoje 'ne, bolje da taj dogovor stavimo na papir!' Jedino u čemu se Putin i Bush bitno razilaze jest odlučivanje o sudbini tog istog sporazuma o proturaketnoj obrani, s kojim je prije 29 godina počelo još jedno kratko i jako relativno zatopljenje u rusko-američkim odnosima. Jasno da će Amerikanci prije ili kasnije od njega odustati, ostavljajući, možda, 'za uspomenu' neke nebitne članke. Čini se da i zapadni političari i glasila napokon počinju shvaćati u kojoj mjeri ruski predsjednik ozbiljno igra svoju vanjskopolitičku igru. SAD je u velikoj kušnji da očituje svoju moć i da dokaže da je velika sila, a Rusija na to uvijek mora biti spremna, kao i na to da jedna takva inačica može biti smišljen povod za Washington da se opet raziđe s Moskvom koja je već odigrala svoju ulogu u američkim taktičkim planovima i koja je ostala bez uloge u geostrateškim planovima, ili joj je - što je vjerojatnije - zbog njezina poznatog gospodarskog i vojno-političkog položaja dosuđena uloga drugorazrednog partnera", piše Aleksandr Kuranov.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙