AT-YU-IZBORI-STRANKE-Izbori-Političke stranke-Parlament AU 19. XI. DS: KOSOVSKI ALBANCI ZAPRAVO SU GLASOVALI ZA ODLAZAK UN-A AUSTRIJADER STANDARD19. XI. 2001.Glasovanje protiv UN"Na sve strane sama proturječja: s jedne strane vlada
oduševljenje zbog prvih općih i slobodnih parlamentarnih izbora a s druge su birače na birališta morali voditi vojnici u oklopnim transporterima.S jedne strane Zapad hvali miran tijek izbora kao 'svjedočanstvo velike demokratske zrelosti' birača a s druge ne dopušta na sva usta hvaljenim biračma da uzmu političku sudbinu u svoje ruke. Na Kosovu su takva proturječja i dvije godine nakon završetka rata još uvijek svakodnevna, štoviše - normalna pojava: najvažnije je da se više ne puca.Zemlja je još uvijek duboko podijeljena. U protektoratu UN vlada mržnja, teškom mukom prikrivena službeno isticanom težnjom za razumijevanjem i integracijom. Albanski političari poput bivšeg gerilskog zapovjednika Hashima Thacija mogu čak naglas izgovarati riječi poput 'multikulturani' i 'srpski' i pritom ne pocrveniti ili zgrčiti pesnicu. Doduše, kada dođe na red realizacija tih riječi, stari borac Thaci zasigurno će se oduprijeti rukama i nogama.
AUSTRIJA
DER STANDARD
19. XI. 2001.
Glasovanje protiv UN
"Na sve strane sama proturječja: s jedne strane vlada oduševljenje
zbog prvih općih i slobodnih parlamentarnih izbora a s druge su
birače na birališta morali voditi vojnici u oklopnim
transporterima.
S jedne strane Zapad hvali miran tijek izbora kao 'svjedočanstvo
velike demokratske zrelosti' birača a s druge ne dopušta na sva usta
hvaljenim biračma da uzmu političku sudbinu u svoje ruke. Na Kosovu
su takva proturječja i dvije godine nakon završetka rata još uvijek
svakodnevna, štoviše - normalna pojava: najvažnije je da se više ne
puca.
Zemlja je još uvijek duboko podijeljena. U protektoratu UN vlada
mržnja, teškom mukom prikrivena službeno isticanom težnjom za
razumijevanjem i integracijom. Albanski političari poput bivšeg
gerilskog zapovjednika Hashima Thacija mogu čak naglas izgovarati
riječi poput 'multikulturani' i 'srpski' i pritom ne pocrveniti ili
zgrčiti pesnicu. Doduše, kada dođe na red realizacija tih riječi,
stari borac Thaci zasigurno će se oduprijeti rukama i nogama.
No, Kosovari su navikli na to da u njihovoj malenoj zemlji ništa
nije onako kao što se na prvi pogled čini. Poznata im je tehnika
malih koraka. Već 1991. g., kada je Slobodan Milošević oduzeo
Kosovu autonomiju, kosovski su Albanci izabrali svog narodnog
junaka Ibrahima Rugovu za predsjednika. Rugova je bio predsjednik
bez zemlje, što u to vrijeme nikoga očigledno nije smetalo.
Sada upravo neugledni Rugova, koji u većini slučajeva djeluje
pomalo umorno, slavi blistavi povratak na političku pozornicu:
njegova stranka, Demokratska liga, pobijedila je na parlamentarnim
izborima, ostvarivši ogromnu prednost u odnosu na druge stranke.
Rugova danas prvi puta može nastupati kao izborni pobjednik kojeg
su legitimirali i Srbi i Albanci. Usprkos tome, izbori ostavljaju
bljutav okus: kao što je nekoć Rugova bio predsjednik bez zemlje,
tako njegova stranka danas ima većinu u parlamentu bez ikakve
moći.
Isključivu moć odlučivanja na Kosovu imaju i dalje Ujedinjeni
narodi i neće je tako brzo ispustiti iz ruku iako se javljaju sve
jači glasovi kritike, upućeni na račun njihove neefikasnosti na
Kosovu. Hans Haekkerup, vrhovni upravitelj UN na Kosovu, ne ponaša
se baš kao da se svakodnevno mora boriti za povjerenje povjerenih mu
građana.
Dančev dolazak u Prištinu u pratnji cijele obitelj još je i
toleriran ali činjenica da se bivši ministar vanjskih poslova po
vlastitim riječima 'svake slobodne minute' mora igrati sa svojim
sinom izaziva možda odobravanje kod zapadnih ilustriranih časopisa
ali na Kosovu, poharanom katastrofama više nailazi na čuđenje.
Nezadovoljstvo UN-om raste.
Krajem prošlog tjedna Albanci su - neovisno o stranačkoj
pripadnosti i u gruboj suprotnosti u odnosu na Srbe - glasali samo
za jedno: naime, za nezavisnost a time i za odlazak UN-a.
No, vjerojatno ni sami ne vjeruju da će život na Kosovu nakon što oni
preuzmu vlasti postati bolji. Stranke su dezorijentirane skupine
bez programa, nošene bučnim patosom. Pobjednička Rugovina Liga
zapala bi u ozbiljne teškoće kada bi se morala obvezati od koga će u
inozemstvu zatražiti pomoć: od Socijalističke Internacionale ili
od Europske narodne stranke. Kosovske stranke još nisu otišle tako
daleko u svojim razmišljanjima.
Usprkos tome, polagana je predaja vlasti neizbježna a ovlasti se
moraju promijeniti na relaciji uprave UN i kosovskih političkih
struktura. Preuzimajući veći stupanj odgovornosti, Kosovari će
morati dokazati da su zaista dosegli 'veliku demokratsku zrelost',
ističe na kraju komentara Gerhard Plott.