TKO SU "CRVENE BERETKE"? -

PIŠE: Davor Kriška BEOGRAD, 18. studenog (Hina) - Prošlotjedna pobuna, a sa pravnog gledišta oružana pobuna, ili prosvjed, kako je u konačnici okarakteriziran, elitne postrojbe MUP-a Srbije za specijalne operacije "Crvene beretke" bio je još jednim povodom za odmjerevanje snaga dviju ključnih ličnosti u Jugoslaviji odnosno Srbiji ali i ispit zrelosti aktualne vlasti koalicije DOS.#L# Poslije sedam dana prosvjedovanja oko svog trenažnog centra u Kuli, blokiranja prometnica u Vojvodini i autoceste kod Beograda, demonstriranja sile pod punom ratnom opremom, s "dugim cijevima", tenkovima i oklopnim vozilima, "Crvenim beretkama" nije ispunjen niti jedan javni zahtjev ali su se ipak vratili svojim "redovnim aktivnostima". Ministar unutarnjih poslova Srbije Dušan Mihajlović čiju su ostavku tražili ostao je "duboko uvaljen" u svoju fotelju a donošenje zakona o suradnji SRJ s Međunarodnim kaznenim sudom, što su također zahtjevali, ostao je tamo gdje je već punih godinu dana od dolaska nove vlasti - u nekoj ladici skupljajući prašinu. Pa kako se onda dogodilo da su poslije sedam dana "demonstriranja sile", svojevrsnim "sveckanjem oružjem", stvaranja ozračja državnog udara i drugih napetosti mirno pristali povinovati se odluci vlade Srbije da se postrojba iz nadležnosti resora državne sigurnosti izmjesti u nadležnost javne sigurnosti Srbije,koja je pod daleko većom "civilnom" kontrolom? Pravi razlog prosvjeda ili "oružane pobune", smatraju neki analitičari, leži ponajprije u želji da pripadnici "beretki" ne padnu "u zaborav" i osiguraju sebi mjesto "pod suncem" u novom preustroju MUP-a a da pri tome još i budu sigurni kako nitko od njih neće biti izručen Haaškom sudu zbog svojih "domoljubnih akcija" tijekom proteklih ratova i akcija u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Do takvog su "samoosvješćivanja" došli iznenadno, prije desetak dana kada su "usmenom naredbom" trebali uhititi, kako im je rečeno, "opasne kriminalce" a ispostavilo se da su uhitili svoju nekadašnju "braću po oružju" u Bosni, odnosno braću Banović koji su ekspresno smješteni u pritvorske jedinice Scheveningena. Netko im je još "dosolio" strahovanja puštanjem u javnost popisa s 50 imena pripadnika "beretki" koji su "viđeni" za Den Haag. Političari koji su sa njima pregovarali oko povlačenja u centar za obuku požurili su ih razuvjeriti da se radi o "pukoj provokaciji" i da nema mjesta njihovom strahovanju. Da li su im data nekakva jamstva da neće biti izručivani, ako uopće protiv njih postoje tajne optužnice, ili su dobili, što je malo vjerojatno, neki "posebni status", uglavnom mirno su se povukli i prešli u nadležnost svog nekadašnjeg suborca i zapovjednika s Kosova a sadašnjeg načelnika resora javne sigurnosti Srbije Sretena Lukića. Srbijanski premijer kazao je da je prosvjed (a ne pobuna) "beretki" bio strogo kontroliran pa stoga i neće biti posljedica po sudionike tog (naoružanog) - prosvjeda. Na stranu "beretki" stavio se i predsjednik SRJ Vojislav Koštunica koji je kazao da nema niti govora o pobuni već je u pitanju "opravdani prosvjed" poput svakog drugog sindikalnog, radničkog uličnogh prosvjeda. Oni su, kazao je Koštunica, prosvjedovali u odorama koje nose "na radnom mjestu" poput liječnika ili drugih djelatnika. To se ni najmanje nije svidjelo Đinđiću koji je kazao da je to u najmanju ruku neusmjeno rečeno. Jedan dio javnosti zaključio je da je Koštunici isto da se umjesto liječničkog bijelog mantila nosi maskrina odora a umjesto stetoskopa - puška, umjesto ambulantnog vozila na ulice izađe s oklopnim vozilima. Tijekom svoga prosvjeda predstavnici "beretki" često su isticali kako oni žele ostati "čistoga obraza" i ne daju na sebe i na svoj "borbeni put i slavne bitke" za koje, kazali su, "javnost malo zna". U prvoj polovici 1991. godine Milošević je shvatio da se ne može u svemu osloniti na JNA niti njen pričuvni sastav koji se u to vrijeme spremao masovno pozvati a još manje na kaotične Srbe iz Hrvatske i Bosne pa je državnoj sigurnosti MUP-a Srbije naložio formiranje jedne specijalne postrojbe. Tako je poznati djelatnik srbijanske službe državne sigurnosti Franko (tvrdi se da mu je pravo ime Franjo) Simatović-Frenki postao prvim zapovjednikom novoosnovane postrojbe koja je na početku imala 57 ljudi a uz crvenu beretku uzeli su heraldički motiv vučje njuške. Postrojba "vukova" s "crven-kapama" ubrzo je krenula u svoje prve akcije "malo poznate javnosti". No, koliko se zna, prisutni su bili svuda gdje je "kritično stanje" - Knin, Obrovac, Banovina, Kordun. U istočnoj Slavoniji, gdje su ostali do mirne reintegracije. Tijesno su surađivali s "kapetanom Draganom" i iz njegovih su postrojbi "crpili" ljudstvo a jedan od glavnim oslonaca bio im je Željko Ražnatović-Arkan i njegovi "Tigrovi", odakle potiče i naredni i donedavni zapovjednik "beretki" Milorad Ulemek ili Luković kako se predstavlja u javnosti. Sa svoje je zapovjedne dužnosti odstupio nedavno pošto je u pijanom stanju pucao nasumice u jednoj diskoteci u Kuli poslije čega je zgradu zahvatila vatra a diskoteka izgorjela do temelja. "Beretke" su tijekom rata poglavito djelovale kao "kadrovska baza" koja okuplja, organizira i obučava lokalne "kadrove" i - nastavljaju dalje. Tvrdi se da su važnu ulogu odigrali u vrijeme "Oluje" spasavajući "Lune" i "Orkane" a "padali su s nogu" nadzirući Srbe koji su se povlačili i gledali da svi izađu na vrijeme. Poslije Daytona, tvrdi jedan beogradski list, "beretke" pomno čuvaju "Đeletovce, poslove s cigaretama a usput "dižu moral" lokalnim Srbima koji posustaju. Prema tom istom listu "beretke" se od 1996. godine polako legaliziraju pod sadašnjim nazivom i službeno pristupaju resoru državne sigurnosti kao pripadnici policije "pod ugovorom". Tada je svoje "uhlebljenje" našao i sadašnji zapovjednik Dušan Maričić- Guma (jer mu je otac u Gračacu držao vulkanizersku radnju). Vjeruje se, mada ne postoji službeni podatak, da ih je 200-250 u stalnom sastavu a u pričuvi još oko 1.000. List "Vreme" tvrdi da su "beretke" u tom razdoblju dobili nova naređenja - otmice, specijalne operacije, zastrašivanja, batinanje demonstranata, praćenje velikih količina novca (kuda god da je išao). Što su kasnije radili na Kosovu 1998. i 199. godine - samo oni, i još ponetko, zna. Jedan neimenovani dužnosnik MUP-a "beretke" je opisao: niti su vojska, niti policija. To je ništa ali dobro naoružano i plaćeno. Bezobrazno i uobraženo, nedodirljivo i - potencjalno opasno. (Hina) dkr sv