ZAGREB, 18. studenoga (Hina) - Hrvatski sabor, kao i većinu europskih parlamenata, izrazito popunjavaju natprosječno obrazovani sredovječni muškarci, a na uštrb predstavnika mlade i starije populacije te žena, pokazuje jedna
znanstvena analiza.
ZAGREB, 18. studenoga (Hina) - Hrvatski sabor, kao i većinu
europskih parlamenata, izrazito popunjavaju natprosječno
obrazovani sredovječni muškarci, a na uštrb predstavnika mlade i
starije populacije te žena, pokazuje jedna znanstvena analiza.#L#
Prosječna dob zastupnika u četvrtom saborskom mandatu je 48 godina,
u prosjeku najmlađe zastupnike ima IDS (44 godine) a najstarije HSS
(52 godine).
Po jednog do dva zastupnika mlađeg od 30 godina imaju samo SDP i HDZ,
a starije od 70 godina HDZ i HSS.
Među 151 zastupnikom u ovom mandatu 76 je u dobnoj skupini od 40 do
49 godina a 42 od 50 do 59 godina, pokazuje analiza koja naglašava
strukturne značajke i promjene u sadašnjem mandatu Hrvatskog
sabora, a koje proizlaze iz socijalnih obilježja zastupnika.
Premda je jedna od najvećih promjena u odnosu na prethodna tri
saborska saziva utrostručenje broja žena u Saboru na 22 posto, to je
još daleko od broja žena u biračkom tijelu ili u parlamentima
skandinavskih zemalja.
Povećanju broja žena u parlamentu pridonio je izborni uspjeh SDP-a
kao jedine stranke koja primjenjuje "žensku" kvotu u sastavljanju
izbornih lista i kontinuirano je u svim mandatima među svojim
zastupnicima imao trećinu žena.
Stalno povećanje broja zastupnica zapaža se i kod HDZ-a. U ovom
sazivu SDP ima 17 zastupnica, HDZ 8, HSLS 5.
HSLS do četvrtog saziva uopće nije vodio računa o broju žena, a među
strankama s kontinuiranim parlamentarnim stažom ni IDS, kao
modernistička, ni HSP, kao tradicionalistička stranka, nisu imale,
a nemaju ni u ovom sazivu, niti jednu zastupnicu.
Slično je i s HSS-om koji tek u ovom sazivu u svojim redovima ima i
žene, kaže Vlasta Ilišin, znanstvena suradnica u zagrebačkom
Institutu za društvena istraživanja, koja je analizu objavila u
časopisu "Politička misao" Fakulteta političkih znanosti.
Sabor, kao ni ostali parlamenti, po svom sastavu nije
reprezentativan za društvo koje predstavlja, pa su predstavnička
tijela odraz sastava stranačkih vodstava u kojima također
dominiraju visokoobrazovani muškarci srednje dobi.
U hrvatskom parlamentu izrazito prevladavaju Hrvati, što autorica
smatra razumljivim s obzirom da je početkom 90-tih hrvatska postala
nacionalno homogena zemlja, s 90 posto udjela većinskog
stanovništva.
SDP je jedina stranka koja je u svim sazivima imala zastupnike koji
nisu Hrvati. U ovom sazivu zastupnike koji nisu hrvatske
nacionalnosti imaju samo SDP( 3 Srbina), HSS (1 Čeh), HSLS (1
Židov).
Autorica konstatira da hrvatska politika još zadugo neće biti
suočena s problemom viška političara od karijere jer u Hrvatskom
saboru nema prevelik broj zastupnika koji u njemu predugo sjede.
U sadašnjem sazivu dominiraju zastupnici kojima teče prvi mandat,
što je i logično jer je došlo do promjene vlasti i velikog priliva
novih članova u parlament.
Najviše zastupnika bez parlamentarnog iskustva imaju SDP i HSS, a
"najiskusnije" zastupnike ima HSP, ali i HDZ ,IDS i DC.
Obrazovna struktura parlamentaraca posvuda u svijetu element je
socijalne strukture koji najviše odstupa od stanja u biračkom
tijelu, pa i u Hrvatskoj.
U aktualnom je sazivu Sabora 82 posto fakultetski obrazovanih ljudi
i među strankama u tom pogledu nema značajnijih razlika, jedino se
HSS trajno izdvaja po nešto većem broju zastupnika s nižim
obrazovanjem.
Međutim, najznačajnije promjene u četvrtom sazivu, tvrdi autorica,
dogodile su se u institucionalno - političkoj sferi.
Prekinut je desetogodišnji politički monopol HDZ-a, uspostavljena
je vladajuća koalicija od šest stranaka, a Sabor je postao
jednodomni.
Stranačka dinamika u Saboru zadržala je iste značajke kao u
prethodnom razdoblju.
Nastavio se trend stranačkog osipanja stvaranjem novih
parlamentarnih stranaka i stranačkih transfera zastupnika, pa je
broj od 12 parlamentarnih stranaka nakon izbora porastao na 14.
S obzirom da je osipanje zastupnika usporeno u odnosu na ranije
sazive, autorica zaključuje da se hrvatski stranački sustav
učvršćuje kao umjereno pluralistički, da se duboki stranački
poremećaji na hrvatskoj političkoj sceni postupno smiruju, ali da
proces konsolidiranja hrvatskog stranačkog sustava još nije
okončan.
Po njenom je mišljenju stabilnost hrvatskog parlamentarnog sustava
manje upitna nego li ranije zahvaljujući otklanjanju
destabilizirajućeg utjecaja institucije Predsjednika Republike i
zato jer proces stranačkog osipanja slabi i zahvaća samo
opozicijske redove.
Vlasta Ilišin, međutim, upozorava da postoje novi faktori i procesi
koji bi mogli dovesti do destabilizacije Sabora.
Vidi ih u nestabilnim odnosima unutar vladajuće koalicije, koja je
već izgubila jednog člana (IDS), a prijeti joj i nepopravljivo
političko razilaženje nekih stranaka preostalih u petorki.
Prilično izgledni raspad vladajuće koalicije, po njenom mišljenju,
značio bi i kraj Sabora u ovom sazivu.
Eventualno skoro raspuštanje Sabora odgodilo bi ionako usporene
procese demokratske konsolidacije hrvatskog političkog sustava,
upozorava Vlasta Ilišin.
(Hina) ggrb vl