VUKOVAR, 16. studenoga (Hina-Željko Draženović) - Od 17. do 20. studenoga nizom prigodnih programa u Vukovaru će se obilježiti 10. obljetnica srpske agresije na taj grad u kojoj je 1991. stradalo oko 1700 hrvatskih branitelja i
civila, 22 tisuće vukovarskih Hrvata je prognano, a oko osam tisuća je prošlo srpske koncentracijske logore i zatvore.
VUKOVAR, 16. studenoga (Hina-Željko Draženović) - Od 17. do 20.
studenoga nizom prigodnih programa u Vukovaru će se obilježiti 10.
obljetnica srpske agresije na taj grad u kojoj je 1991. stradalo oko
1700 hrvatskih branitelja i civila, 22 tisuće vukovarskih Hrvata je
prognano, a oko osam tisuća je prošlo srpske koncentracijske logore
i zatvore. #L#
Na popisu zatočenih i nestalih još je oko 760 Vukovaraca.
Materijalne štete su goleme, razrušeno je 14 od ukupno 15 tisuća
stambenih jedinica te cjelokupno gospodarstvo.
Ratnom zapovjedniku obrane Vukovara Mili Dedakoviću Jastrebu,
Branku Borkoviću Mladom Jastrebu i sadašnjem gradonačelniku i
ratnom zatočeniku srpskih koncentracijskih logora Vladimiru
Štenglu te vukovarskom gradskom vijećniku Srpske demokratske
samostalne stranke i potpredsjedniku te stranke Milošu Vojnoviću
postavljeno je pitanje je li tako moralo biti, je li vukovarska
ratna priča tako trebala završiti.
"Nije moralo tako biti, ali istina je da Vukovar nije ni izdan, ni
predan", kaže ratni zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković.
Dodaje kako je preduvjet drukčijeg ishoda bitke za Vukovar trebalo
biti rušenje mostova na Dunavu i stvaranje čvrste obrambene crte
Vukovar - Tovarnik. "Kako to nije učinjeno, Vukovar se, suočen sa
znatno nadmoćnijim neprijateljem, u konačnici nije mogao
obraniti", ističe Dedaković. Kaže kako se u njemu 10 godina nakon
tih događaja danas miješaju osjećaji ponosa što je sudjelovao u
stvaranju nezavisne hrvatske države i tuge zbog brojnih
izgubljenih života u toj borbi, "ali i zbog toga što smo, ako je
suditi po ponašanju nove hrvatske vlasti, očito napravili grijeh
stvarajući hrvatsku državu".
Po mišljenju Branka Borkovića, koji je u listopadu 1991. zamijenio
Dedakovića na mjestu zapovjednika obrane Vukovara, Vukovar nije,
niti može biti žrtvom. Obrana je slomljena, dodao je, jer su
branitelji dolaskom kasne jeseni potrošili sve zalihe streljiva, a
to je iskoristio mnogo nadmoćniji neprijatelj i slomio obranu
grada. O nagađanjima jesu li na pad Vukovara možda utjecale i neke
političke odluke i dogovori, kako se kadšto može čuti u hrvatskoj
javnosti, Borković ne želi govoriti jer, kako kaže, Vukovar je u to
vrijeme imao prečeg posla nego razmišljati o takvim mogućnostima.
Borković je potvrdio kako mu je nekoliko dana nakon progonstva
Iločana u listopadu 1991. vodstvo humanitarnog konvoja "Liječnici
bez granica" ponudilo da Vukovar mirno preda Srbima nakon čega bi
Hrvatima bio omogućen nesmetan izlazak iz grada. "Kao vojnik ja to
nisam mogao učiniti. Nisam mogao potpisati predaju Vukovara",
navodi Borković.
Da je vukovarska ratna priča mogla završiti drukčije nego je
završila drži i gradonačelnik Vladimir Štengl koji je nakon pada
grada neko vrijeme proveo u srpskim koncentracijskim logorima. Po
njegovu mišljenju glavni je krivac za vukovarsko stradanje
međunarodna zajednica. "Da međunarodna zajednica nije dopustila
Vukovar, ne bi bilo ni Srebrenice ni Kosova", ustvrdio je, dodavši
da i Vukovarce povratnike i gradsku vlast najviše zanima sudbina
nestalih i zatočenih vukovarskih branitelja i civila.
"Na žalost u rješavanju tog pitanja potpuno je izostala suradnja
predstavnika srpske nacionalne manjine. Dok se međutim to pitanje
ne razjasni, teško je očekivati bolju međunacionalnu suradnju",
ocijenio je Štengl. Upozorio je da vukovarski Hrvati ne žele Srbe
kolektivno okriviti za rat, ali traže da za zločine odgovaraju oni
koji su ih počinili. Štengl je još jedanput pozvao hrvatske građane
da 18. studenoga dođu u Vukovar i odaju počast poginulim
braniteljima i civilima, a one koji to ne mogu, da taj dan zapale
svijeće u prozorima svojih domova.
Potpredsjednik SDSS-a i predsjednik Kluba vijećnika te stranke u
Gradskom vijeću Miloš Vojnović drži da se vukovarska tragedija
mogla izbjeći.
Čak mi se čini da nije trebalo ni mnogo napora da se ona izbjegne,
rekao je, dodavši kako kao čovjek koji velik dio života živi u
Vukovaru ne može ni dan-danas objasniti ni fenomen Vukovara, ni ono
što se 90-ih dogodilo u građanima toga grada da se dogodila takva
tragedija. Vojnović smatra da svi oni koji su počinili ratne
zločine trebaju odgovarati, bez obzira na nacionalnu i vjersku
pripadnost. "Jesu li Šljivančanin, Mrkšić, Radić, pokojni
Dokmanović ili neki drugi počinili ratne zločine u Vukovaru, nije
moje da kažem", izjavio je. Vojnović nema točnih podataka koliko je
Srba poginulo u vrijeme vukovarskih ratnih događaja 1991., ali mu
se čini da se "baratalo brojkom od oko 1200 civila, vojnika,
teritorijalaca i dobrovoljaca".
Na upit je li po njegovu mišljenju bivša JNA 1991. izvršila agresiju
na Hrvatsku i Vukovar ili možda drži da je riječ o legitimnoj
akciji, Vojnović je rekao kako bi volio da "svi oni koji još nisu
spoznali istinu o Vukovaru uzmu određene elemente pa ih sami pred
sobom slože i pronađu odgovor". Znam odgovor na to, ali time ne
želim nikoga provocirati", izjavio je.
Srpska zajednica u Vukovaru htjela je s gradskim vlastima
razgovarati o obilježavanju ovogodišnjega 18. studenoga te
ponuditi kompromis kako bi se zadovoljili interesi Hrvata i Srba,
kazao je, istaknuvši kako i jedne i druge "žrtve zaslužuju da im se
tih dana oda počast". Odustalo se od toga nakon "isključivosti koje
su pokazale gradske vlasti u kojoj su HDZ, HSP i DC", rekao je.
Međunacionalni odnosi u Vukovaru, u kojemu danas živi oko 11.000
Hrvata i približno toliko Srba, po njegovoj ocjeni, na najnižoj su
razini od početka, t.j. svršetka mirne reintegracije. Za Vojnovića
razlike između Hrvata i Srba u tom gradu ublažile bi se kad bi se
zajednički počelo upravljati gradom. "Inače, bojim se da su
perspektive Vukovara vrlo loše, da će Vukovar ostati mjesto gdje se
autobusi okreću, gdje žive stari ljudi i gdje se ništa ne događa",
kaže Vojnović.
(Hina) žd vkn