IHT 15. XI. JOŠ NIJE GOTOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 15. XI. 2001. Još nije gotovo "Iznenađujuće brzo napredovanje vojnika Sjevernog saveza, uz pomoć bombardiranja SAD-a i američkih specijalaca, još je jednom zapanjilo intelektualce u Washingtonu. Kada je 7. listopada počelo bombardiranje, mnogi su komentatori pretpostavili kako će doći do brze pobjede i odlučili su raspravljati o tome na koju bi se slijedeću metu Bush trebao usredotočiti, Bagdad ili Damask? Tada su prva tri tjedna vojne akcije donijela malo vidljivih rezultata, i počeo se javljati novi konsenzus: američka politika je počela posustajati jer stižu Ramazan i zima. Sada su stručnjaci iz fotelja sretni prisvojiti pad Kabula i usredotočiti se na ono što vlada čini krivo u Kandaharu. U svemu ovome postoji lekcija, a ona ima paralelu i u domaćim nastojanjima borbe protiv terorizma. Lekcija nije ta da su kritičari uvijek u krivu a vlada u pravu, iako smatramo kako Rusmfeld i Powell zaslužuju da im se oda priznanje za njihovo dobro držanje. Prava je lekcija ta da se SAD upustio u dugačku, složenu bitku protiv terorista koji djeluju pod zastavom islamskog fundamentalizma i koji su odlučni Americi nanijeti teške gubitke. Njihova je bitka sada složenija jer je SAD često običavao napuštati kriznu situaciju umjesto da ostane i bori se ili ostane i pomaže- u Libanonu, Somaliji, u Afganistanu 1980-tih. Ova bitka, kao što je kazao predsjednik Bush, trajat će godinama. Mora se voditi i žustro ali i sa strpljenjem. Kombiniranje ovih dviju kvaliteta predstavlja trajni izazov. Složenost tog izazova vidljiva je i kod kuće, uz barem trenutno zatišje prijetnje antraksa i nadu da je najnoviji pad zrakoplova uzrokovan mehaničkim razlozima. Moguće je da se antraks neće ponovno pojaviti i da teroristi ne stoje iza pada zrakoplova u ponedjeljak. No i ako se ustanovi da su ove obje pretpostavke točne, ne smijemo se opustiti glede terorističkih prijetnji, bez obzira na to koliko bismo se željeli vratiti svome životu koji smo vodili prije 11. rujna. Stvaranje zaliha cjepiva protiv kozica, ponovna izgradnja američke infrastrukture javnog zdravstva, čuvanje ruskog nuklearnog arsenala- ovo moraju ostati hitni prioriteti. Pa ipak vidimo neke članove Kongresa i neke u vladi kako se vraćaju uobičajenim aktivnostima, (...) koje nemaju veze s borbom protiv terorizma. Na drugoj strani oceana će biti jednako važno zadržati dugoročne ciljeve istovremeno hitno kapitalizirajući na kratkoročnim prilikama. Vlada SAD-a mora štititi ljudska prava na teritorijima koje kontrolira Sjeverni Savez iako istovremeno progoni talibane i al Qaidu. Mora pomoći oblikovati stabilnost u Afganistanu nakon talibana čak i dok cilja stanice al Qaide u drugim dijelovima svijeta. Ne smije izgubiti iz vida opasnost koju i dalje predstavlja Sadam Husein, niti hitnost potrebe ponovne uspostave mira u Izraelu i na palestinskom području. Mora obnoviti američku predanost pomaganju najsiromašnijima u zemljama u razvoju. Tako da još nismo stigli do cilja iako je izbacivanje represivnog talibanskog režima iz Kabula radosna vijest. Pred nama su dobri dani i loši dani, dobri mjeseci i oni loši, možda čak i dobre i loše godine. Najveće prepreke na putu do pobjede mogli bi biti zanošenje glede onog što je potrebno da bi se dobio ovaj rat i nestrpljivost koja je nastala kao posljedica godina samozadovoljstva", stoji u uvodniku "The Washington Post"-a.