RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 13.11.01. RUSKI VOJNI VRH PROTIV KREMLJA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 13. XI. 2001. Generali postaju oporba Kremlju "Doslovno nekoliko sati prije odlaska u Sjedinjene Države predsjednik Vladimir Putin mislio je da mora održati dug sastanak s ruskom vojnom vrhuškom iza zatvorenih vrata. Razlozi za to su ozbiljni, ako ne i kritični. Što tješnje Moskva surađuje s američkom upravom, to su oštrije reakcije u 'prekoarbatskom vojnom okrugu'. Uz to se promijenio izgled političkog odnosa snaga u samom tom okrugu. Nesuglasice s Kremljem pojavile su se davno prije, no nisu se mogle očitovati zbog sustava političkog čelništva Oružanih snaga. Za čelnika ministarstva obrane Putin je postavio civila Sergeja Ivanova, bivšeg šefa Vijeća sigurnosti RF-a. No s početkom antiterorističke kampanje istaknuo se vojni dužnosnik, načelnik glavnog stožera Anatolij Kvašnjin. Upravo je on izvješćivao Kremlj o tijeku bojnog djelovanja, predviđao tijek događaja i davao preporuke. Sve je to Kvašnjin obavljao vrlo stručno. Što se tiče Sergeja Ivanova, nije se isticao potrebnim znanjem. Pače, u početku je davao vojno-političke izjave koje 'nisu odgovarale prilikama' (zbog čega je očito dobio ukor od kremaljske vlasti). Sada djelatni vojnici misle da mogu snažno utjecati na Predsjednika i njegovo okružje. Strateški paritet s SAD-om, geopolitički odnos snaga u srednjoj Aziji i na Bliskom istoku i socijalni položaj vojnika jesu najmanje tri glavna načelna pitanja u rješavanju kojih vojnici žele utjecati na državni vrh. Kakve god izjave Predsjednik dao u svezi sa spremnošću na nagodbu s SAD-om oko sporazuma o proturaketnoj obrani iz 1972., djelatni generali ostaju pri svom stajalištu koje u potpunosti odgovara tradiciji sovjetskog razdoblja - sporazum se ni u kojem slučaju ne smije mijenjati! Neka Amerikanci jednostrano odustanu od njega, ali samo neka ne bude nagodbe. Putinovo okružje vidi u takvom stajalištu povratak u vrijeme hladnog rata. To je ovih dana priznao sadašnji štićenik Kremlja u ministarstvu obrane Sergej Ivanov, nazvavši sporazum o proturaketnoj obrani 'ostatkom iz tog razdoblja'. Takva je izjava uzbunila generalitet, a još više ih je uzbunila politika smanjenja ruskog raketnog nuklearnog potencijala za približno četiri puta, na 1.500 nuklearnih bojevih glava. Generali intuitivno osjećaju da toliko puta, ako ne i više, pada njihov društveni ugled. S geopolitičkog gledišta, u ministarstvu obrane ne odobravaju način na koji Kremlj sudjeluje u protuterorističkoj koaliciji. Govoreći agitpropovskim rječnikom, noga američkog vojnika gazi donedavno sovjetska područja u Uzbekistanu i u Tadžikistanu. To se svakako ne uklapa u razmišljanje čelnika 'prekoarbatskog okruga'. Razumljivo je zašto - sav svoj radni vijek spremali su se da unište upravo tog neprijatelja. Zato su kod mnogih njujorkški događaji 11. IX. izazvali otvorenu zluradost. Nazočnost Pentagona u bivšim sovjetskim republikama uz suglasnost Rusije samo pojačava te osjećaje. Uz to, čini se da će Amerikanci u Afganistanu postići ono što ruskim vojnicima nije uspjelo za deset godina rata. Mnogi naši sadašnji visoki vojni dužnosnici promaknuti su zahvaljujući nesretnom afganistanskom ratu 1979.-1989. Nezadovoljstvo povećava i odluka Kremlja o zatvaranju baza u Vijetnamu i na Kubi, smanjenje ruskih mirovnih snaga u Bosni i na Kosovu, kao i ruske vojne nazočnosti u Zakavkazju i Podnjestarju. A NATO je sve bliže. Predsjednikova vojna politika prema vlastitim oružanim snagama također ne oduševljava. Gotovo dvije godine predsjednikovanja Vladimira Putina nisu donijele ništa nova ni u tehničkoj obnovi vojske i flote, ni u bijednom položaju vojnika. Obećano povećanje plaća i dodataka planirano u dvije faze, početkom i sredinom sljedeće godine, samo po sebi se pokazalo beznačajno. Predosjećaj da će vojnici još jednom biti prevareni potiče prilično loše stanje na svjetskom naftnom tržištu - što su niže cijene, to je manje nade u časnika i generala da će Kremlj održati riječ. I, evo, u prošlu se subotu pojavio proglas 'generala i admirala sovjetskih oružanih snaga i ruske vojske upravljen ruskom Predsjedniku, zastupnicima Državne dume, članovima vlade i gubernatorima (predsjednicima) regija Ruske Federacije', objavljen na stranicama radikalno lijevog lista. 'Reforme smrti' - tako autori nazivaju promjene u Rusiji, među kojma i vojno- političke reforme. 'To je laž i obmana naroda' - kaže se za reformu oružanih snaga. Izlaz iz krize vidi se u povratku vlasti narodu, žestokom obračunu s bivšim i sadašnjim državnim čelnicima. Tu je i slogan: 'narod mora sam odlučiti o svojoj sudbini' i cilj: 'narodu se mora vratiti ne samo ukradeno bogatstvo, već i društvene stečevine koje je imao za sovjetske vlasti'. To je, među ostalim, poziv na nasilnu promjenu svega što se u ruskoj državi dogodilo u zadnjem desetljeću... Ponekad je ton važniji od riječi. U ovom slučaju, ton ne ostavlja mjesta sumnji da je riječ uglavnom o nasilnom putu za postizanje cilja. Dužnosti potpisnika govore same za sebe. Svi odreda su bili na različitim čelnim mjestima u oružanim snagama. Nije važno što su sada u mirovini. (...) Umirovljeni su časnici rekli ono što je na umu djelatnom sastavu. Putin je po svoj prilici na susret s vojnim dužnosnicima išao prilično neopterećeno: ipak su propagandni pozivi u duhu sovjetskog vremena... Iskusni ljudi kažu da, ako dva ili tri generala neočekivano započnu povjerljiv razgovor, to će, doslovno odmah pošto se raziđu, doznati ovlaštena tijela. Neće li se baš ovlaštena tijela nagoditi s generalima? Očito neće, jer su posvuda postavljeni ljudi odani Predsjedniku. A što se tiče pretjerane svadljivosti glavnog stožera, dakako, osjećaji su osjećaji, ali kao što je govorio Visocki, 'nešto je odvažnih sada malo i nema vođa' među generalima. Ipak, svašta se može dogoditi dok je Predsjednik tri dana u Teksasu", piše Vadim Solovjov.