USPON I PAD TALIBANSKOG REŽIMA

ISLAMABAD, 13. studenoga (Hina/Reuters) - Zabranili su slušanje glazbe i gledanje televizije. Žene nisu smjele raditi, a djevojke ići u školu. Muškarci nisu smjeli brijati bradu, a pogubljenja za neposlušne obavljana su na nogometnim igralištima. Također su iskorijenjene droge i posjedovanje oružja. Sve su to potpisali talibani.#L# Talibanski je pokret potekao iz pakistanskih religijskih škola, a na vlast u Afganistanu dospjeli su 1996. munjevitim napredovanjem s juga prema Kabulu otjeravši svoje protivnike, mudžahedine ili svete ratnike, na sjever zemlje. Karte su se, međutim, u utorak okrenule. Mudžahedini, koji sada čine oporbu, ušli su u glavni grad sa sjevera. Talibanski su se tenkovi, oklopna vozila i borci natrpani u japanske kamionete cijele protekle noći kretali iz Kabula prema Kandaharu. Talibani su bili vrlo ponosni na uspjelo nametanje religijske vlasti u Afganistanu nakon što su se 1994. pojavili kao politička snaga s bazom u Kandaharu. No, njihova vjerska gorljivost, uskogrudnost, nespretna i neiskusna diplomacija te nekorištenje danas temeljnih sredstava poput televizije vrlo su vjerojatno pridonijeli njihovu padu. Duhovni vođa talibana je povučeni mula Mohamad Omar, sin siromašnog afganistanskog seljaka, kojemu je najdulje putovanje u životu bilo u susjedni Pakistan, a u svoje 44 godine susreo je samo dva 'zapadnjaka'. Taj bivši gerilac, koji je u ratu protiv sovjetske okupacije izgubio oko, zabranio je obrazovanje i zapošljavanje žena. Zabranio je televiziju i fotografije živih stvari jer ih Islam navodno zabranjuje. Zabranio je i glazbu osim vjerskog akapela pjevanja. Muškarcima je zabranjeno brijanje brade, a ženama izlazak u javnost ako nisu potpuno prekrivene. Strogo je zapovijedio primjenu šerijatskoga zakona, pa tako i rezanje ruku za krađu te javna pogubljenja. Po ulicama naselja razmilila se vjerska policija koja je ljude tjerala na prisustvovanje molitvama pet puta dnevno te nadzirala da žene ne napuštaju domove bez pratnje muških članova rodbine. Ne treba ni isticati da su gospodarstvo i infrastruktura, nakon 23 godine rata, u krhotinama. Talibanska je vlast bila vrlo stroga i učinkovita. Oni su u samo dvije godine iskorijenili uzgajanje maka za proizvodnju opijuma u zemlji koja je do njihove vladavine bila znatnim dijelom prekrivena ružičastim i bijelim cvjetovima odakle je dolazio heroin za veliki dio svjetskog tržišta. Također su iz posjeda običnih stanovnika oduzeli ili prikupili na desetke, ako ne i stotine, tisuća komada oružja kako bi zaveli svoju viziju vladavine reda. Zanimljivost leži u činjenici da su talibani u Kabulu 1996. dočekani kao osloboditelji nakon što su godinama po završetku sovjetske okupacije različite frakcije mudžahedina u međusobnim borbama uništile veliki dio glavnog afganistanskog grada. Sada znatan dio tih frakcija čini oporbeni Sjeverni Savez. Prigodom talibanskog ulaska u Kabul jedva da je ispaljen pokoji metak, a lojalnost vojnih zapovjednika mudžahedinskih skupina kupovana je novcem koji je omogućila pakistanska obavještajna služba željna mira na svojim zapadnim granicama. Najpoznatije žrtve talibanskog ulaska u Kabul bili su bivši predsjednik Najibullah i njegov brat koji su bili odvučeni iz tamošnjeg sjedišta UN-a, gdje su se skrivali četiri godine, a zatim pretučeni i obješeni na rasvjetnim stupovima u središtu grada. Talibani, što na paštunskom jeziku znači 'borci za pravdu' ili 'studenti', nisu uspjeli izboriti međunarodno priznanje. UN još uvijek priznaje vladu Burhanuddina Rabbanija, jednog od čelnika Sjevernoga Saveza i predsjednika u trenutku kad su talibani preuzeli vlast. Afganistanski stolac u Organizaciji Islamske Konferencije od 1996. je upražnjen. Na talibanski su režim nametnute međunarodne sankcije zbog odbijanja da izruči Osamu bin Ladena koji je bio osumnjičen za organizaciju nekih ranijih terorističkih napada na američke ciljeve prije 11. rujna 2001. Ni nakon napada na New York i Washington mula Mohamad Omar nije iskazivao namjeru izručiti bin Ladena, no pitanje je je li on uopće u mogućnosti to učiniti. Izvanjski svijet malo naime zna o odnosima dvojice među najtajnovitijim osobama s međunarodnih potjernica, a sasvim je vjerojatno da je Omarova vladavina idealne vjerske države uvelike uvjetovana financijskom i kadrovskom potporom Osame bin Ladena (Hina) ii ps