IT-11.11.LA STAMPA- AL QAEDA NA BALKANU

ITALIJA LA STAMPA 11. XI. 2001. "Al Qaeda je aktivna na korak od Italije" ""Bin Laden je djelovao u Albaniji, a Al Qaeda ostaje aktivna u Bosni, odnosno na nekoliko kilometara od Italije. To su zaključci napisani u izvješću 'Bin Laden and the Balkans' kojega je upravo objavio International Crisis Group (ICG). ICG je privatna grupa koja ima sjedišta u Bruxellesu, New Yorku, Washingtonu i Parizu. Predsjednik je bivši finski državni čelnik Martti Ahtisaari, a u čelništvu su Wesley Clark, Morton Abramovitz i Jacques Delors, dok je čelnik manhattanskog sjedišta Nancy Soderberg, odnosno zamjenica Holbrookea kada je daytonski posrednik bio veleposlanik u UN-u. Proveli su istraživanje kako bi pokazali da postrojbe SAD-a na Balkanu ne riskiraju atentate, te tako izbjegli njihovo povlačenje o čemu je govorio Bush. Na kraju, međutim, prema njihovim riječima, savjetovali su 'promatranje nekih skupina u Bosni i na Kosovu, jer ako se ove uspiju ukorijeniti mogu predstavljati stalnu prijetnju'. Povijest fundamentalističke nazočnosti u Albaniji počinje oko 1992. , kada je vlada ušla u Organizaciju islamske konferencije, i otvorila vrata za pomoć od grupa poput Islamic Development Bank i Islamic Relief Agency-ija. Zajedno s njima ušle su i druge upitne ličnosti poput Bin Ladena, kojega je 1994. navodno primio Bashkim Gazidede, bivši šef lokalne tajne službe (Shik), koji se 1997, sklonio u Libiju. Njegov zamjenik Bujar Rama, opovrgao je taj sastanak, ICG ocjenjuje da je vjerojatno došlo do njega. Al Qaeda je možebitno iskoristila metež koji je nastao nakon krize 1997. kako bi došla u posjed oko 100.000 albanskih putovnica. A povezanost je 1998. potvrđena uhićenjem Claudea Kadera, militanta s francuskom putovnicom koji je priznao da je ušao u zemlju kako bi donio pomoć kosovskom OVK-u. 1998. i 1999. bilo je još uhićenja kako bi se zaustavili neki ekstremisti koji su htjeli napasti američko veleposlanstvo u Tirani, a ministar vanjskih poslova Arta Dode priznao je da su prije 1997. postojali teroristi koji su potom izgnani 'uz pomoć službi SAD-a i Italije'. Opasnost je u stvarnosti trajala barem do 1999., obzirom da su u lipnju, srpnju i kolovozu te godine državna tajnica Albright, ministar obrane Cohen i veleposlanik Holbrooke otkazali putovanja u Albaniju radi straha od atentata. Prošlog 19. rujna je, nakon ne baš srdačnog posjeta zemlji, makedonski ministar obrane Vlado Buckovsky navodno je kazao da još postoje teroristički logori u Tropoji i Kukesu. Tirana je to opovrgnula, no 15. listopada je misija SAD-a na Kosovu predala 'demarche' mjesnim albanskim vođama u kojemu se upozoravalo da će 'svaki čin provokacije od strane vaših naoružanih skupina biti viđen kao potpora teroristima'. Prema ICG-u premijer Ilir Meta surađuje s Washingtonom, i zapovjedio je kontrole nad Arab-Islamic bankom i Malaysian Inter-Commercial bankom kako bi utvrdio postojanje računa povezanih s Al Qaedom. I tajna služba Shik radi s FBI-om, i u listopadu je potaknula izgon šestoro sumnjivih iz zemlje, dok KFOR vrši istragu nad 30 islamskih nevladinih organizacija koje djeluju na Kosovu. U Bosni, prema ICG- u, stanje je još ozbiljnije. Oko 3000 islamskih dragovoljaca došlo je tijekom rata, okupljenih u postrojbi El-Mudjahid Sedme islamske brigade. 1996. postrojba je raspuštena, no naturalizirano je 420 članova, a predsjednik Izetbegović poklonio je oko 12.000 putovnica islamskim militantima, od kojih je barem 70 mudžahedina. Nakon 11. rujna proširio se glas da u Bosnu dolazi 70 terorista Al Qaede. Ministar unutarnjih poslova Muhamed Besić obećao je da će 'ih zateći pakao', no nekoliko dana kasnije on je bio taj koji je morao dati ostavku. 17. listopada američko i britansko veleposlanstvo u Sarajevu bila su zatvorena radi rizika atentata, a SFOR je uhićenjima spriječio atentat protiv američkih postrojbi. 26. listopada je tajnik NATO-a Robertson kazao da je barem jedan od uhićenih u Bosni, Alžirac Bensajeh Belkacem, bio član Al Qaede. Prema ICG-u jedini način za zaustavljanje Bin Ladena na Balkanu je ostati angažiranima na Balkanu. Znajući međutim da strane postrojbe mogu postati metom.", piše Paolo Mastrolilli