HR-HRVATSKA-RASPRAVA-IZBJEGLICA-Izbjeglice/prognanici "ZANIMANJE: IZBJEGLICA" Piše: Renata TomaševićZAGREB, 10. studenoga (Hina) - Njihova je odjeća prevelika i nekako nemarno nabacana, pogled im je prazan i doimaju se kao da ne znaju
što bi sa svojim vremenom; ti ljudi 24 sata dnevno prežvakavaju svoju tugu a identificiraju se kratko: izbjeglica.
Piše: Renata Tomašević
ZAGREB, 10. studenoga (Hina) - Njihova je odjeća prevelika i nekako
nemarno nabacana, pogled im je prazan i doimaju se kao da ne znaju
što bi sa svojim vremenom; ti ljudi 24 sata dnevno prežvakavaju
svoju tugu a identificiraju se kratko: izbjeglica. #L#
Početkom 90-tih na prostoru bivše Jugoslavije, ljudi koji su imali
sreću ne biti prognani iz svojih domova pokazivali su puno sućuti za
tešku sudbinu izbjeglica. Danas sjećanja na rat blijede a
izbjeglice zaostale iz tih vremena pokušavaju novi život izgraditi
na rubnim dijelovima grada. Simpatije ustupaju mjesto komentaru:
Ne želim da moje dijete ide u tu školu, pa tu su sve same izbjeglice
iz Bosne.
Svrha okruglog stola održanog u subotu u Zagrebu na temu
"Zanimanje: izbjeglica", prema naslovu istoimena filma Svebora
Kranjca prikazanog prije rasprave, bila je s različitih aspekata
razmotriti izbjeglički problem, pa čak i usuditi se tražiti
odgovore na pitanje može li svatko od nas, ako to doista želi,
pomoći izbjeglici u vlastitu dvorištu ili pridonijeti da se
iskorijene razlozi izbjeglištva.
Film, koji kombinira svjedočenja izbjeglih iz BiH, Hrvatske,
Irana, Kurdistana, Somalije, SRJ i Tibeta što su utočište pronašli
u visoko demokratiziranoj Nizozemskoj, s kadrovima užasa ratnih
razaranja, bijede izbjegličkih logora i prenatrpanih izbjegličkih
brodova, poručuje da izbjeglica ne mora zauvijek ostati žrtva.
Svjedočenja mahom mladih, visokoobrazovanih ljudi koji su svoj
novi životni smisao pronašli u Nizozemskoj, pokazuju da su oni
ponajprije iskorijenjeni, ljudi bez domovine, ili ljudi s dvije
domovine, no s druge strane, patnja ih je oplemenila i obogatila.
Oni danas pomažu drugim izbjeglicma okupljeni oko Udruge za mir i
nenasilje "HOME", koju vodi Zagrepčanka Nives Rebernak.
Nenasilje je jedini izlaz čovječanstvu želi li preživjeti, poruka
je koju je u filmu izrekao i najpoznatiji svjetski izbjeglica,
tibetanski duhovni vođa Dalaj-lama, autoritet budističke
vjeroispovijesti koja se, kao i hinduizam temelji na nenasilju.
"Nasilje je kao antibiotik čije je djelovanje toliko snažno da
razara sve oko sebe", kazao je Dalaj-lama.
Pa ipak, oni koji ne mogu bez nasilja, znaju da nikad ne mogu
poubijati sve one s kojima se ne slažu, "to je nemoguće", poručio je
tibetanski vođa i zaključio da i svi nevjernici trebaju biti
prakitični i shvatiti da nema druge do li pristati živjeti s onima
koji nisu poput nas.
Nažalost, što je dosad radio ljudski rod, u "načelu mi samo rušimo i
ubijamo sve oko sebe", kazao je Dalaj-lama, a žena izbjegla s Tibeta
zaključila: Sve što trebamo jest pokušati činiti tako da se takve
stvari prestanu događati.
Nažalost, ratno nasilje nije i jedini razlog izbjeglištva. To je
"tek mali dio", upozorio je predstavnik UNHCR-a u Hrvatskoj Mario
Pavlović. Prema konvenciji UNHCR-a iz 1951. status izbjeglice
priznaje se osobi koja je ugrožena zbog svoje vjeroispovijesti,
zbog boje kože ili rase, zbog svojih političkih stajališta.
Plakat UNHCR-a, uočljiv u jednome kadru filma s fotografijom oca
teorije relativiteta i porukom "I Einstein je bio izbjeglica",
podsjeća da je i prije rata mnogo uglednih njemačkih intelektualaca
napuštalo domovinu bježeći pred totalitarnom prijetnjom.
Kolikgod to nama danas čudno zvuči, izbjeglice su i one ekonomske
izbjeglice koje svakodnevno poušavaju doprijeti do
prospreritetnih zemalja završavajući katakad ugušeni u kamionu
(slučaj kineskih izbjeglica u Doveru) ili utopljeni u moru (u
Mediteranu ili na obalama Austrlije), plaćajući nemale svote u
želji za boljim životom. Ako uspiju i preživjeti često bivaju
deportirani. O nepostojanju Zakona o azilu u Hrvatskoj (koji se
donosi već tri godine) govorila je aktivistica za ljudska prava
Mirjana Radaković ironično upozorivši da će Hrvatska taj akt
donijeti tek pod pritiskom EU.
Hrvatska, suglasili su se ipak sudionici, nije ni mogla, zbog
financijskih i ratnih teškoća, raditi bolje, katkad je i zanemarila
dostojanstvo vlastitih prognanika i izbjeglica iz BiH nudivši im
hranu i smještaj ali ne i pravo na rad i potvrđivanje.
O 10 izbjegličkih godina svjedočila je vukovarska prognanica Ana
Kvesić kazavši da su mladi ljudi, akteri filma govorili njezinim
jezikom, onim koji razumije svatko tko je iskusio izbjegličku
sudbinu. Nažalost, upozorila je, danas smo ponovo svjedoci nove
izbjegličke krize koja se odvija pred našim očima, one u
Afganistanu kad je politika ponovo zatvorila oči pred patnjama
civila.
Vesna Teršelić, moderatorica Okruglog stola, iznijela je podatak
da će broj izbjeglih i rasljenih u Afganistanu doseći 8 milijuna
ljudi, a od tog broja, procjenjuju agencije, svaki osmi, mogao bi
ove zime dočekati smrt umjesto 'Beskrajne slobode'.
(Hina) rt dh