FRANCUSKA-LE MONDE DIPLOMATIQUE OD STUDENOG 01. UVODNIK O CILJEVIMA AM.RATA

FRANCUSKA LE MONDE DIPLOMATIQUE XI. 2001. Ciljevi rata "Dok Sjedinjene Države u Afganistanu sudjeluju u prvom sukobu u XXI. stoljeću, kako da se ne zapitamo koji su ciljevi tog rata? Glavni je cilj utvrđen odmah nakon groznih napadaja 11.IX: uništiti mrežu Al-Quaidu i uhvatiti 'živog ili mrtvog' g. Osamu bin Ladena koji je vjerojatno odgovoran za zločin - nekoliko tisuća mrtvih - koji nijedan razlog ne može opravdati. Tu je nakanu lako izreći, ali ne i ostvariti. A priori, nesrazmjer u jačini dvaju protivnika čini se neizmjerno velik. Pače, riječ je o neobičnim vojnim prilikama, jer je ovo prvi put da neko carstvo ne ratuje s jednom državom, već s jednim čovjekom... Rabeći golema vojna sredstva, Washington je u tu bitku uključio sve svoje snage i trebao bi pobijediti. Ipak, puno je primjera kada velike sile ne mogu svladati slabijeg protivnika. (...) 'Vojska poput IRA-e, podsjeća povjesničar Eric Hobsbawm, bila je kadra da drži britansku vlast u strahu gotovo trideset godina. Dakako, IRA nije pobijedila, ali nije ni pobijeđena'. Kao i većina oružanih snaga i američke su stvorene da bi se borile protiv drugih država, a ne protiv 'nevidljivog neprijatelja'. No u stoljeću koje počinje, ratovi između država izlaze iz uporabe. Velika pobjeda u Zaljevskom ratu 1991. pokazuje se kao varljiva. 'Naša ofenziva u Zaljevu bila je uspješna, priznaje admiral Anthony Zinni, jer smo imali sreću što je jedini nevaljalac na svijetu bio dovoljno glup da pristane na sukob s SAD-om u simetričnoj borbi. Isto se može reći za Slobodana Miloševića u ratu na Kosovu 1999. Sukobe nove vrste lakše je početi nego dovršiti. Čak ni masovna primjena vojne tehnike ne znači nužno da će se zadani ciljevi postići. Dovoljno je sjetiti se američkog poraza u Somaliji 1993. Napavši Afganistan pod prihvatljivom izlikom da skriva Bin Ladena, vlada u Washingtonu je svjesna da počinje najlakšu fazu sukoba. I da bi trebala lako pobijediti u tjednima koji dolaze. No ta pobjeda nad jednim od najmrskijih režima na Zemlji neće jamčiti ispunjenje glavnog cilja ovoga rata: hvatanje g. Osame bin Ladena. Drugi se cilj čini preambiciozan: obračunati se s 'međunarodnim terorizmom'. Uglavnom zato što je pojam 'terorizam' neodređen. Već se dva stoljeća rabi kako bi bez razlike označio sve koji, s razlogom ili ne, primjenjuju nasilje da bi pokušali promijeniti politički poredak. Iskustvo govori da je, u nekim slučajevima, to nasilje nužno. 'Sva su sredstva opravdana u borbi protiv tirana', rekao je još 1792. Gracchus Babeuf. Mnogi bivši 'teroristi' postali su ugledni državnici. Primjerice, da ne spominjemo one koji potječu iz francuskog pokreta otpora: Menahem Begin, bivši vođa Irgouna, koji je postao izraelski premijer; g. Abdelaziz Buteflika, bivši alžirski borac koji je postao alžirski predsjednik; ili pak g. Nelson Mandela, bivši vođa ANC-a koji je postao predsjednik Južnoafričke Republike i dobitnik Nobelove nagrade za mir. Sadašnji rat i promidžba mogu navesti na mišljenje da je svaki terorizam islamistički. To dakako nije točno. U času dok se događa ovaj sukob, drugi su 'terorizmi' na djelu, gotovo posvuda u nemuslimanskom svijetu. Terorizam ETA-e u Španjolskoj, FARC-a i paravojnih postrojba u Kolumbiji, Tamulskih tigrova u Šri Lanki. Još jučer, terorizam IRA-e i unionista u Sjevernoj Irskoj itd. Za terorizmom kao načelom djelovanja posezali su, prema prilikama, gotovo sve političke obitelji. Prvi teoretičar koji je još 1848. ponudio terorističku doktrinu je Nijemac Karl Heinzen u ogledu 'Der Mord' ('Ubojstvo') u kojemu kaže da su svi načini dobri kako bi se ubrzao dolazak... demokracije! Kao radikalni demokrat, Heinzen piše: 'Ako morate dići u zrak polovicu kontinenta i proliti more krvi da bi uništili barbarsku stranku, nemojte oklijevati. Onaj tko ne bi radosno žrtvovao svoj život radi zadovoljstva što je uništio milijun barbara, nije pravi republikanac'. Ovaj primjer, dovodeći do apsurda, pokazuje da ni najbolji ciljevi ne opravdavaju sredstva. Građani se trebaju plašiti republike - svjetovne i vjerske - izgrađene na moru krvi. No kako da ne strahujemo da će posvemašnji lov na 'teroriste' koji najavljuje Washington kao konačni cilj ovog rata, uzrokovati pogibeljna skretanja i napad na naše temeljne slobode?", u uvodniku lista piše Ignacio Ramonet.