DE-E-KOMENTARIi-Politika NJ 7.XI.-FR-VANJSKA POLITIKA EU NJEMAČKAFRANKFURTER RUNDSCHAU7. XI. 2001.Samostalni postupci u slijepoj ulici"Zbog silovitih vojnih, sigurnosnopolitičkih i humanitarnih izazova pred koje je terorizam postavio
svijet, Europska unija očito boluje od političke neusklađenosti. Njezin vizionarski projekt zajedničke vanjske i sigurnosne politike daleko je ispred stvarnosti. Da nije bilo 11. rujna, bio bi to tek sitan problem. No teroristički napadi zahtijevaju brze i odlučne reakcije. A tu je EU, što se tiče poglavlja 'sigurnosna politika', praznih ruku. Niti zapovijeda vojnicima niti ima ustanove koje bi bile primjerene takvim zahtjevima.Činjenica što su Velika Britanija, Francuska a sada i Njemačka ponovno upale u bilateralni uzorak ponašanja kad su SAD-u ponudile vojnu pomoć, izaziva ljutnju, ali u danim okolnostima drugo nije bilo moguće. Zajednica se sada još uvijek nalazi na prijelazu iz gospodarske u političku uniju. Tu su pitanja o ratu i miru zadnja koja se ispuštaju iz nacionalnih ruku.Ako se s druge strane promatra poglavlje 'vanjska politika', u EU u međuvremenu postoji sklonost shvaćanju da je jaka samo zajednički,
NJEMAČKA
FRANKFURTER RUNDSCHAU
7. XI. 2001.
Samostalni postupci u slijepoj ulici
"Zbog silovitih vojnih, sigurnosnopolitičkih i humanitarnih
izazova pred koje je terorizam postavio svijet, Europska unija
očito boluje od političke neusklađenosti. Njezin vizionarski
projekt zajedničke vanjske i sigurnosne politike daleko je ispred
stvarnosti. Da nije bilo 11. rujna, bio bi to tek sitan problem. No
teroristički napadi zahtijevaju brze i odlučne reakcije. A tu je
EU, što se tiče poglavlja 'sigurnosna politika', praznih ruku. Niti
zapovijeda vojnicima niti ima ustanove koje bi bile primjerene
takvim zahtjevima.
Činjenica što su Velika Britanija, Francuska a sada i Njemačka
ponovno upale u bilateralni uzorak ponašanja kad su SAD-u ponudile
vojnu pomoć, izaziva ljutnju, ali u danim okolnostima drugo nije
bilo moguće. Zajednica se sada još uvijek nalazi na prijelazu iz
gospodarske u političku uniju. Tu su pitanja o ratu i miru zadnja
koja se ispuštaju iz nacionalnih ruku.
Ako se s druge strane promatra poglavlje 'vanjska politika', u EU u
međuvremenu postoji sklonost shvaćanju da je jaka samo zajednički,
osobito kad dođe do pregovora o poslijeratnoj politici u kriznoj
regiji i do političkih inicijativa u vezi Bliskog i Srednjeg Istoka
općenito.
Ako takvo shvaćanje uistinu proizvodi zajedničko djelovanje, tada
će nacionalni samostalni postupci ostati epizoda koju su skrivile
samo konkretne okolnosti. No to nije sigurno i u tomu je opasnost.
Ako London, Paris i Berlin podlegnu iskušenju da svoj vojni
angažman unovče u političke zasebne težine, tada je europska
vanjska politika na rubu ponora. Schroeder, Chirac ili Blair kao
svjetski državnici, to bi moglo goditi taštinama, ali ne koristi u
potrazi za globalnim rješenjima.
Barem isto tako opasno bilo bi kad bi se u EU vanjskopolitička elita
čiju jezgru tvore velika trojica, udaljila od ostatka.
Vanjskopolitičko društvo s dva razreda koje se ukazalo na
afganistanskoj večeri u nedjelju u Londonu, urušilo bi zajedničku
vanjsku i sigurnosnu politiku. Budući da je naposljetku EU sa
svojom gospodarskom snagom najjači instrument koji je na
raspolaganju Schroederu, Blairu i Chriacu po globalnim mjerilima,
već bi iz vlastitih interesa s njim morali postupati izrazito
oprezno.
Primijenjeno na Afganistan, to znači: nacionalni, vojni samostalni
postupci da, ali samo uz stalno i iskreno obavještavanje partnera u
uniji. I s druge strane: demonstrativno zaduženje EU-a, recimo
njegovog glavnog diplomata Javiera Solane, da u ime unije vodi
međunarodne pregovore o političkoj budućnosti krizne regije.
Recept za uspjeh EU-a je u skladnosti. U ovom slučaju također",
zaključuje Martin Winter.