NJ 7.XI.-FR-VANJSKA POLITIKA EU

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 7. XI. 2001. Samostalni postupci u slijepoj ulici "Zbog silovitih vojnih, sigurnosnopolitičkih i humanitarnih izazova pred koje je terorizam postavio svijet, Europska unija očito boluje od političke neusklađenosti. Njezin vizionarski projekt zajedničke vanjske i sigurnosne politike daleko je ispred stvarnosti. Da nije bilo 11. rujna, bio bi to tek sitan problem. No teroristički napadi zahtijevaju brze i odlučne reakcije. A tu je EU, što se tiče poglavlja 'sigurnosna politika', praznih ruku. Niti zapovijeda vojnicima niti ima ustanove koje bi bile primjerene takvim zahtjevima. Činjenica što su Velika Britanija, Francuska a sada i Njemačka ponovno upale u bilateralni uzorak ponašanja kad su SAD-u ponudile vojnu pomoć, izaziva ljutnju, ali u danim okolnostima drugo nije bilo moguće. Zajednica se sada još uvijek nalazi na prijelazu iz gospodarske u političku uniju. Tu su pitanja o ratu i miru zadnja koja se ispuštaju iz nacionalnih ruku. Ako se s druge strane promatra poglavlje 'vanjska politika', u EU u međuvremenu postoji sklonost shvaćanju da je jaka samo zajednički, osobito kad dođe do pregovora o poslijeratnoj politici u kriznoj regiji i do političkih inicijativa u vezi Bliskog i Srednjeg Istoka općenito. Ako takvo shvaćanje uistinu proizvodi zajedničko djelovanje, tada će nacionalni samostalni postupci ostati epizoda koju su skrivile samo konkretne okolnosti. No to nije sigurno i u tomu je opasnost. Ako London, Paris i Berlin podlegnu iskušenju da svoj vojni angažman unovče u političke zasebne težine, tada je europska vanjska politika na rubu ponora. Schroeder, Chirac ili Blair kao svjetski državnici, to bi moglo goditi taštinama, ali ne koristi u potrazi za globalnim rješenjima. Barem isto tako opasno bilo bi kad bi se u EU vanjskopolitička elita čiju jezgru tvore velika trojica, udaljila od ostatka. Vanjskopolitičko društvo s dva razreda koje se ukazalo na afganistanskoj večeri u nedjelju u Londonu, urušilo bi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. Budući da je naposljetku EU sa svojom gospodarskom snagom najjači instrument koji je na raspolaganju Schroederu, Blairu i Chriacu po globalnim mjerilima, već bi iz vlastitih interesa s njim morali postupati izrazito oprezno. Primijenjeno na Afganistan, to znači: nacionalni, vojni samostalni postupci da, ali samo uz stalno i iskreno obavještavanje partnera u uniji. I s druge strane: demonstrativno zaduženje EU-a, recimo njegovog glavnog diplomata Javiera Solane, da u ime unije vodi međunarodne pregovore o političkoj budućnosti krizne regije. Recept za uspjeh EU-a je u skladnosti. U ovom slučaju također", zaključuje Martin Winter.