ŠVIC-LE TEMPS 7.11. MALI ZABRINUTI ŠTO IH VELIKI ZAOBILAZE

ŠVICARSKA LE TEMPS 7. XI. 2001. Rat u Afganistanu ne jača vanjsku politiku petnaestorice "Posljedice rata u Afganistanu na europsku vanjsku politiku počinju se osjećati. 'Veliki' - Njemačka, Francuska i Velika Britanija - su se zbližili, prepuštajući druge dojmu da su zaboravljeni. U Varšavi, na sastanku na vrhu šesnaesterih zemalja srednje Europe, održanom u utorak, poljski je predsjednik Alexander Kwasniewski izjavio: 'Odgovor na prijetnje treba biti ubrzano proširenje Europske unije i NATO-a na zemlje kandidate'. Većina zemalja sudionika na varšavskom summitu tek su kanidati za prijam, ali upleli su se Britanci i Amerikanci. Tony Blair poslao je poruku o ujedinjenju. George W. Bush očitovao se izravno putem satelita. Nedvojbeno je nazočnost - makar i virtualna - dvojice saveznika bila važna. Otkako je počela kriza, napose udari na Afganistan, savršena sloga Washingtona i Britanaca izaziva nezadovoljstvo u Europi. Njemačka i Francuska su pronašle svoje mjesto uz Britance, ali ostatak kontinenta je na repu događaja. O tomu svjedoče dva najnovija događaja: predsummit iz Ganda koji je 19. X., u prigodi europskog susreta, okupio Francuze, Nijemce i Britance, što je rasrdilo Italiju. London je opetovao istu stvar u prošlu nedjelju pozvavši Pariz i Berlin da razgovaraju o ratu i o diplomatskim koracima koji se poduzimaju. Ljutit, Silvio Berlusconi - kojeg oporba optužuje zbog sve češćih nespretnosti i umanjivanja važnosti Italije - sam se pozvao, proširivši tako susret. (...) Ta nova diplomatska zavrzlama postavlja pitanje o zajedničkoj vanjskoj politici Unije. 'To se moglo predvidjeti, ističe Christian Lesquesne, zamjenik direktora u Središtu za studije i za međunarodno istraživanje (CERI) u Parizu, stručnjak za Europsku uniju. Otkako je počela kriza, oni koji imaju obavještajne službe i misle da imaju svjetsku diplomaciju, sastaju se kao povlašteni'. 'Problem Europe petnaestorice, dodaje, je što postoje razlike koje službeno nisu potvrđene, napose u vanjskoj politici. One nužno dovode do napetosti s državama koje se ne smatraju 'malenima', u ovom slučaju s Italijom'. Ipak, trojica 'velikih' nisu nužno na istoj valnoj duljini: 'Unatoč jakoj trostranoj djelatnosti između Pariza, Berlina i Londona, ne možemo reći da te tri zemlje imaju zajedničko stajalište', kaže istraživač. Još je prerano govoriti koje će konkretno posljedice afganistanski rat imati na europsku vanjsku politiku. Unatoč svemu, Christian Lesquesne priznaje da se njemačko stajalište mijenja: 'Kancelar Gerhard Schroeder bori se za normalizaciju njemačke uloge u produžetku makedonske i kosovske krize. Žestoke se raspre vode i u njegovoj stranci SPD-u, kada je riječ o njemačkoj nazočnosti u Afganistanu'. 'Pitanje koje se danas Europi odlučnije postavlja je može li biti uspješne vanjske politike u političkom sustavu koji nije državni. Odgovor je zapravo 'ne', jer da bismo bili uspješni, treba što je više moguće smanjiti broj sudionika za stolom', zaključuje istraživač. U tom smislu, proširenje 'pravog- krivog summita' u Londonu i virtualni nastupi Britanaca i Amerikanaca u Varšavi teško će umiriti zabrinutost malih zemalja i zemalja kanidata za prijam", piše Eleonore Sulser.