FRANCUSKA-LE MONDE OD 7.11.01. RAZGOVOR S KREMENJUKOM

FRANCUSKA LE MONDE 7. XI. 2001. 'Cijena približavanja Zapadu bit će visoka' Natalie Nougayrede razgovarala je s Viktorom Kremenjukom, povjesničarom, politologom, članom Ruske akademije znanosti i zamjenikom direktora Insituta za Sjedinjene Države i Kanadu u Moskvi, o zatopljenju odnosa između Washingtona i Moskve: " - Zašto je predsjednik Vladimir Putin odlučio da će uključiti Rusiju u veliku potporu operaciji Sjedinjenih Država? = On je pragmatičar koji, po mome mišljenju, nije utvrdio konačni pravac. 'Igru' s SAD-om počeo je već puno prije događaja od 11.IX. Ne trebamo u njemu gledati prozapadnjaka. Njegova je pobuda djelomice u njegovu vlastitom političkom preživljavanju. Želi da ga za dvije i pol godine ponovno izaberu i zna da biračima ne može podastrijeti puno rezultata. Rat u Čečeniji nije završen, a može se zaustaviti samo uz cijenu gubitka tog teritorija, što bi za Putina bio posvemašnji neuspjeh. Možda je previše vjerovao vojnim dužnosnicima koji su mu obećavali brzu pobjedu. Čime bi se, u takvim prilikama, mogao pohvaliti? Možda porastom životnog standarda? No gospodarstvo još uvijek jako ovisi o cijeni nafte, a zemlja je sučeljena s velikim zahtjevima za vraćanje duga: 10,9 milijarda dolara za sljedeću godinu i više od 20 milijarda u 2003. Odljev kapitala se nastavlja: 11 milijarda dolara od početka godine. U takvim prilikama Putinu treba reprogramiranje vanjskog duga, ulaganja i, možda, novi zajmovi. Jedini izvor novca je Zapad. Kinezi ne nude novce. Cijena približavanja Zapadu bit će visoka. Žrtvovat će se ugovor ABM i Putin će biti prisiljen da umanji važnost novog NATO-ova proširenja. - Utječe li to na njegove odnose s vojskom? = Vojnici su se protivili ustupanju zračnih koridora i vojnih baza u Rusiji i u srednjoj Aziji Amerikancima. Ali nisu ništa mogli reći, čak i kada je Putin otišao dalje najavivši zatvaranje ruskih vojnih baza na Kubi i u Vijetnamu. Neki misle da je Putin prebrzo popustio, a nije se izborio za naknadu. Neki su rekli da se odriče zadnjih ostataka statusa velesile. Putin je preuzeo rizik od sukoba s ruskim strukturama koje su ga do sada podupirale. Sjetimo se njegova životnog puta, od nepoznatog birokrata kojeg je Boris Jeljcin imenovao za nasljednika i kojeg je podupro vojni establishment. Postoji mogućnost da ga izolira njegova vanjska politika. No u igri je važan čimbenik: potpora izvana. Kao što Jeljcin 1996. ne bi bio ponovno izabran bez financijske pomoći sa Zapada. Treba imati na umu da je Putin puno toga obećao. Počeo je povećavati mirovine, vojničke plaće i plaće državnih djelatnika. - Ima li, zahvaljujući tomu što se okrenuo Zapadu, slobodne ruke u Čečeniji? = Kako god bilo, zna da mu se Čečenija, kao i stav prema medijskoj slobodi i savez s Bjelorusijom, ne uračunavaju na Zapadu. Zna da mora pokušati riješiti čečensko pitanje. Pokušaj Kremlja da promidžbom uvjeri kako se stanje u Čečeniji popravlja, propao je. Čečenija je za Putina bila najkraći put prema vlasti, prigoda da se prikaže kao moćan čovjek. No precijenio je sposobnost vojnika koji su bili dolje. Putin je prisiljen da pregovara i nedavno je poduzeo neke korake, premda njihovu važnost ne treba preuveličavati. Čečenci će ipak tražiti maksimum, neovisnost. Sjetite se da se prethodni rat završio 1996. tek pošto se Moskva obvezala da će, u petogodišnjem razdoblju, pregovarati o statusu republike. Danas su problemi golemi, jer će se različite skupine protiviti tim pregovorima: proruska vlast koju je sam Putin postavio u Čečeniji, vojska i službe sigurnosti, kao i čelnici drugih republika na sjevernom Kavkazu, za koje bi neovisnost Čečenije promijenila puno toga. - Potiču li ga Sjedinjene Države na pregovore? = Ne, one pokušavaju dobiti od njega što više ustupaka nastojeći ipak da ga ne dovedu u odveć neugodan položaj. Odluka Washingtona da odgodi pokuse s proturaketnim sustavom može se tumačiti u tom smislu. Amerikanci ne žele oslabiti Putina na unutarnjem planu. - Hoće li se stišati borba za utjecaj između Amerikanaca i Rusa oko nadzora nad naftovodima na kaspijskom području? = Ranije je SAD povremeno htio držati Rusiju izvan procesa izvoza nafte s tog područja. Osobito su se dodvoravali Gajdaru Alijevu (azerbajdžanskom predsjedniku) kako bi pokušali udaljiti Moskvu od velikih ugovora. Moj je dojam da je to razdoblje završeno. Sada treba postići konsenzus s Rusijom koja ima veliku mogućnost destabilizacije tog područja, napose Gruzije. U igri će biti i cijena nafte: je li bolje izgraditi naftovod ili pak rabiti već postojeće infrastrukture?"