NJEMAČKA 6. XI. SZ : ODVOJENA JE VEČERA DOPUŠTENA ODVOJEN POLITIČKI NASTUP NE

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 6. XI. 2001. Trojka za Europu "Trebala je to biti večera za trojicu, upriličena u nedjelju navečer u Downing Street-u u Londonu. Na večeru i čašicu razgovora o krizi u Afganistanu, koje je priredio Tony Blair, bili su pozvani samo Jacques Chirac i Gerhard Schroeder. No, takva intimnost nije dopuštena spomenutoj gospodi u sadašnjoj Europi. Prvo je protiv isključenja s večere prosvjedovala neprepoznata svjetska sila na Tiberu u liku Silvija Berlusconija. Zatim je mjesto za Tonyjevim stolom izborilo još nekoliko političara. Blair, Chirac i Schroeder vjerojatno će ubuduće za nesmetan razgovor morati potražiti tiho mjestašce na rubu velikih konferencija. Naime, u Europskoj uniji strahuju od formiranja njemačko-francusko-britanskog direktorija. Na prvi pogled strka djeluje glupo. Napokon, dogovori pojedinih članica EU o političkim pitanjima sasvim su uobičajena pojava. Osim toga, vanjska i obrambena politika, koje dodiruje kriza u Afganistanu, ionako još nisu uzorne europske discipline. Zajedničke pozicije treba tek izgraditi. Taj će proces biti mukotrpan i dugotrajan. Svijet može pričekati ujedinjeni vanjskopolitički nastup Europljana ali Washington to ne želi. Stoga su inicijativa i tijesna međusobna koordinacija država spremnih na angažman sasvim logične. Same po sebi te države ne bi imale potrebnu težinu a u okviru jedinstvene EU bile bi previše trome za manevre u svjetskoj politici. No, sada se pokazuje da upravo tri najmoćnije države u europskoj zajednici nastoje uskladiti svoju politiku. Ta težnja nužno izaziva sumnjičavost srednjih i manjih država. Hoće li trijumvirat Blair-Chirac-Schroeder posredstvom Afganistana preuzeti vlast u Europskoj uniji? Hoće li spletkarski skup G 3 potisnuti u drugi plan zajedničke institucije poput Povjerenstva, Parlamenta i Vijeća? Ta je bojazan možda pretjerana ali nije neutemeljena. Budući da proces utvrđivanja konsenzusa u sve većoj EU postaje sve teži i izaziva sve veće nezadovoljstvo, London, Pariz i Berlin zacijelo sve više privlači opcija rješavanja važnih stvari međusobnim dogovorom. Takav bi ishod bio koban za jedinstvo Europe. S jedne bi strane prevelik broj država bio prevaren a s druge pak interesni savez tri države ni izdaleka ne jamči jedinstvo kao što je slučaj sa zajedničkim institucijama EU. No, spomenuti tročlani savez ne bi uključivao samo opasnosti već i veliku priliku za europski kontinent. Previše je dugo proces ujedinjenja ovisio o tandemu Pariz-Berlin. Kad nešto zaškripilo na toj relaciji, cijeli bi projekt bio blokiran. Prijem Velike Britanije u pogonsko središte, kojem smo danas svjedoci na području sigurnosne i obrambene politike, otvorili bi nove mogućnosti. EU bi dobila snažan poticaj koji joj je potreban za svladavanje proširenja. Dakle, europski političari trebali bi izvesti majstoriju i uključiti tri velike zemlje u bruxellesku republiku ali istodobno voditi računa da ne uguše njihovu težnju inicijativi. Doduše, trojci treba zabraniti izdvojene nastupe - ali ne i odvojene večere", napominje na kraju analize Stefan Ulrich.