FRA-LE FIGARO 5.11.RICHARD: EU - ČIMBENIK RAVNOTEŽE U SVIJETU

FRANCUSKA LE FIGARO 5. XI. 2001. Obrana: Richard opravdava francusku politiku Jean-Paul Rustan i Pascale Sauvage razgovarali su s francuskim ministrom obrane Alainom Richardom o američkoj akciji u Afganistanu, o francuskom sudjelovanju i o drugom: " - Obrambena politika gotovo je izostala iz predsjedničke utrke 1995. Hoće li se o njoj povesti računa 2002., s obzirom na događaje u Afganistanu? = Ciljevi obrambene politike važna su tema u demokratskoj raspri. Uime čega treba djelovati, s kojim mogućnostima, u kojim granicama, to su pitanja koja nasreću zanimaju Francuze i u svezi s kojima, uostalom, treba naglasiti njihovu vidovitost. Oni znaju da se demokracije ne mogu braniti pomoću nemoći. - U ovom času, dva šefa izvršne vlasti moraju govoriti jednoglasno. Znači li to da o bitnim pitanjima postoji konsenzus između Jacquesa Chiraca i Lionela Jospina? = Bit će razlika na mnogim područjima između kandidata desnice i kandidata ljevice; k tome, državničke se sposobnosti provjeravaju u krizama. Sada se ne moram očitovati o njihovu suparništvu. Nastojat ću da pobijedi kandidat ljevice i, ako je to onaj u kojeg se uzdam, znam da posjeduje sve kvalitete da bude dobar predsjednik na području kojim se bavim. (...) - Možete li nam potanje obrazložiti promjene francuske odluke u sklopu operacija protiv afganistanskih mreža Al-Quaide? = Tri su se stvari promijenile. Prva je da Francuska sudjeluje u planiranju operacija koje provode Sjedinjene Države. Zatim, Francuska je povećala svoju pomorsku nazočnost zahvaljujući misijama obavješćivanja i zaštite pomorskih snaga u Arapskome moru. Napokon, razvijeni su novi zračni sustavi za praćenje afganistanskog poprišta. Sve to ipak ne izlazi iz predviđene sheme i raspoređeno je u vremenu. - Može li se govoriti o kopnenoj ofenzivi? = Rekli smo, SAD i zemlje koje su se pridružile njegovoj akciji, da cilj nipošto nije vojno zauzeti Afganistan. - Lionel Jospin je 11. X. u Narodnoj skupštini rekao: 'Otvoreno vam mogu reći da nisam sklon tome da budemo uvučeni u eskalaciju sukoba'. Držite li se još toga stajališta? = Vlada ga je opetovala deset puta. Nismo promijenili mišljenje. (...) - Jeste li svjesno otkrili nazočnost francuskih obavještajaca u Afganistanu, ili je bila riječ o nespretnosti kao što vam neki spočitavaju? = Htio sam pokazati da Francuska na području prikupljanja podataka ima djelatnu ulogu i da to znači opasnost za agente. To je važan čimbenik našeg utjecaja. Mogao sam poreći činjenice, ali to nije u redu kada si na odgovornoj dužnosti. Odvažni komentatori koji su mi zamjerili na mojim izjavama, predbacili su mi također da prikrivam činjenice. Ne igram dvostruku igru i očekujem da i drugi to ne čine. (...) - Čini li vam se jače američko bombardiranje u Afganistanu i otvorenija potpora Sjevernom savezu dobra strategija? = Tu i tamo doista čujem kritike i sumnjičave izjave. No tko ciljeve dovodi u pitanje? Neki predlažu da talibani ostanu gdje jesu? Da se Al-Quaidu pusti na miru u Afganistanu? Koji bi se još postupci mogli primijeniti osim uništavanja njihove infrastrukture, likvidacije njihovih zapovjednih točaka i stanovite potpore vojnoj oporbi? Ako netko ponudi drukčiju akciju za postizanje neprijepornih ciljeva, poslušat ću ga sa zanimanjem... Ovo je pogodno razdoblje za generale poslije bitke. (...) - Ne bi li prava zajednička europska politika obrane omogućila jedinstveniji odgovor na sadašnju krizu? = Oprostite mi, ali vidjeli ste taj odgovor. Nakon atentata, šefovi država i vlada EU-a vrlo su solidarno potvrdili svoje mišljenje i svoje ciljeve. Gdjekad sam zbunjen kratkovidnošću većine europskih glasila koji ne žele vidjeti ono što već čini Europu i zatvaraju se u euroskepticizam koji zanemaruje stvarnost. Primjerice, naš je kontinent jedini bio kadar da na ovakvoj razini razvije policijsku i pravnu suradnju za kojom postoji potreba. - Mislite li da će ta kriza zapravo pokazati europsku snagu, a ne slabost? = Zahvaljujući ustrajnosti i nepopustljivosti, Europska se unija, premda nije najveća supersila, potvrđuje kao glavni čimbenik svjetske ravnoteže. WTO i protokol iz Kyota ne bi postojali bez europskog pritiska. Primjera ima puno. (...)"